U najnovijem sukobu Indije i Pakistana nije bilo prijetnji ni neposredne opasnosti od nuklearnog rata. Međutim razmjena vojnih udara, prikrivene poruke i brza reakcija međunarodne zajednice podsjetili su na to koliko brzo napetosti mogu izmaknuti kontroli. Iako nije došlo do nuklearne eskalacije, situacija je pokazala koliko je mir u toj regiji nestabilan
Znanstvenici su još 2019. upozorili na mogućnost da teroristički napad 2025. dovede do nuklearnog rata između Indije i Pakistana. Iako se trenutna kriza smirila zahvaljujući posredovanju SAD-a, ponovno su se pojavili strahovi od ozbiljnog sukoba.
Kada je kriza eskalirala, Pakistan je poslao 'dvostruke signale' – vojno je uzvratio, ali je istovremeno najavio sastanak Nacionalnog zapovjednog tijela (NCA), podsjetnik na svoju nuklearnu sposobnost. Inače, NCA nadzire kontrolu i potencijalnu upotrebu nuklearnog arsenala te zemlje. Ostaje nepoznato je li taj potez bio simboličan, strateški ili stvarno upozorenje, a dogodio se upravo u trenutku u kojem je američki državni tajnik Marco Rubio navodno intervenirao da bi smirio situaciju.
Predsjednik Trump izjavio je da SAD nije samo posredovao u postizanju primirja – već je spriječio 'nuklearni sukob'.
vezane vijesti
Prevagu zbog nadmoćnosti vojske ipak odnosi Indija
'Nećemo tolerirati nuklearnu ucjenu. Indija se neće dati zastrašiti nuklearnim prijetnjama. Svako terorističko utočište koje djeluje pod tim izgovorom suočit će se s preciznim i odlučnim udarima', kazao je pak indijski premijer Narendra Modi u ponedjeljak.
Pakistan i Indija posjeduju po otprilike 170 nuklearnih bojevih glava, prema podacima švedskog think tanka Štokholmski institut za istraživanje međunarodnog mira (Sipri). Početkom 2024. godine Sipri je procijenio da postoji ukupno 12.121 nuklearna bojeva glava u svijetu. Od toga ih je oko 9585 u vojnim zalihama, a 3904 su aktivno raspoređene – 60 više nego prethodne godine. SAD i Rusija zajedno drže više od osam tisuća bojevih glava.
'Indija vjerojatno ima jaču zračnu komponentu (zrakoplove sposobne za isporuku nuklearnog oružja) od Pakistana. Iako najmanje znamo o pakistanskoj pomorskoj komponenti, možemo procijeniti da je indijska znatno naprednija i sposobnija', rekao je za BBC Christopher Clary, stručnjak za sigurnosna pitanja sa Sveučilišta u Albanyju u SAD-u.
Kako kaže Clary, Pakistan nije uložio ni približno toliko 'vremena ni novca' u izgradnju nuklearne podmornice kao Indija, čime ona ima 'jasnu kvalitativnu prednost'.
Pakistanske četiri 'crvene linije'
Od testiranja svog nuklearnog oružja 1998., Pakistan nikada nije službeno proglasio doktrinu o njegovu korištenju. Indija je pak usvojila politiku da neće prva upotrijebiti nuklearno oružje nakon svojih testiranja 1998. godine. No taj je stav počeo pokazivati znakove popuštanja. Godine 2003. Indija je zadržala pravo upotrebe nuklearnog oružja kao odgovor na kemijske ili biološke napade – čime je zapravo dopustila mogućnost da ga prva upotrijebi pod određenim uvjetima.
Pakistanski nuklearni prag ostaje nejasan, ali je 2001. godine Kalid Kidvai, tadašnji šef Strateškog plana u NCA-u, naveo četiri 'crvene linije': veliki teritorijalni gubitak, uništenje ključnih vojnih kapaciteta, ekonomsko gušenje ili politička destabilizacija.
Godine 2002. tadašnji pakistanski predsjednik Pervez Mušaraf pojasnio je da su 'nuklearne bojeve glave usmjerene isključivo na Indiju' i da bi bile korištene samo ako bi 'sam opstanak Pakistana kao države' bio ugrožen.
'Strateško signaliziranje podsjeća svijet da se svaki sukob može oteti kontroli. S Indijom i Pakistanom ulozi su viši zbog nuklearne prijetnje. No to ne znači da bilo koja strana aktivno prijeti upotrebom nuklearnog oružja', izjavio je Ejaz Haider, analitičar iz Lahorea.
I Clary smatra da opasnost od rata između Indije i Pakistana ostaje 'relativno mala'. 'Sve dok nema većih kopnenih borbi na granici opasnost od upotrebe nuklearnog oružja ostaje relativno mala i podnošljiva.'
'Čak i mali rizik je prevelik'
Unatoč opetovanim krizama i bliskim susretima, obje strane zasad su uspjele izbjeći katastrofalan nuklearni sukob.
'Odvraćanje još uvijek djeluje. Sve što su Pakistanci učinili bilo je da na konvencionalne udare odgovore konvencionalnim protunapadima', piše Umer Faruk, analitičar iz Islamabada.
Ipak, prisutnost nuklearnog oružja neprestano unosi rizik – onaj koji se nikada ne može potpuno isključiti, bez obzira koliko iskusno bilo vodstvo ili koliko suzdržane bile namjere.
'Kad su nuklearne bojeve glave u igri, uvijek postoji neprihvatljiva razina opasnosti', izjavio je John Erath, viši politički direktor neprofitne organizacije Centar za kontrolu i neširenje oružja, za BBC.
'Indijske i pakistanske vlade i ranije su uspješno upravljale ovakvim situacijama, pa je rizik mali. No kad se radi o nuklearnom oružju – čak i mali rizik je prevelik.'
