Da je donedavni savjetnik za unutarnju politiku predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i član njenog najužeg tima Mate Radeljić bio ključna poluga stvaranja razdora u njenim odnosima s Vladom i Andrejem Plenkovićem, napokon je potvrdio predsjednik Sabora Gordan Jandroković, koji je kazao da je se radilo o 'osmišljenoj politici izazivanja stalnih sukoba i napetosti'. Nakon Radeljićeve smjene ipak je ostalo nekoliko otvorenih pitanja - tko je komu prijetio, je li bilo zloupotrebe sigurnosnih službi i tko zaista kadrovira u kojoj instituciji, Ured predsjednice u SOA-i ili obrnuto?
Već nekoliko tjedana bilo je jasno da će najdugovječniji predsjedničin savjetnik izgubiti poziciju u sklopu velike 'metle' na Pantovčaku, no nije se znalo kako će to biti izvedeno. Dok se savjetnik zadužen za obranu i nacionalnu sigurnost Vlado Galić formalno sam povukao, opterećen barem neizravnim sudjelovanjem u 'aferi SMS' kojoj se očito ne nazire kraj, Radeljić je to odbijao. S istom ovom aferom on navodno nema nikakve veze, barem zasad, no tko zna hoće li ga zahvatiti neki od njenih beskrajnih krakova i jesu li sigurnosne službe eventualno nabasale na nešto. Dotad ostaje službeno objašnjenje da 'predsjednica ima pravo birati ljude s kojima radi' i neslužbena tvrdnja da je Radeljićeva glava cijena zatopljenja odnosa s Plenkovićem, odnosno podrške HDZ-a kandidaturi za drugi mandat.
vezane vijesti
Jedna činjenica je potpuno nesporna: 5. prosinca ove godine u zagrebačkoj slastičarnici 'Torte i to' predsjedničin savjetnik za nacionalnu sigurnost sastao se s šefom kabineta ravnatelja SOA-e Davorom Franićem, no dvije strane potpuno različito tumače sadržaj tog sastanka. Radeljić tvrdi da mu je tek tada priopćeno da će dobiti otkaz, što ga je navodno silno uvrijedilo, te da mu je objašnjeno kako mora paziti što radi 'jer bi se zbog zaštite predsjednice netko mogao zaletjeti automobilom u njega'.
Iz same SOA-e, pak, u medije su plasirali neslužbenu tvrdnju da je on itekako znao za svoju smjenu, te da su ga u slastičarnici upozorili da ne pokušava ostvariti svoju najavu osvete predsjednici i izazivanja krize institucija. To je, tvrdi se, on mogao i namjeravao učiniti korištenjem nekih povjerljivih dokumenata koji su mu bili dostupni na Pantovčaku, čime bi narušio nacionalnu sigurnost.
Pitanje je, dakle, je li Radeljić zbilja doznao za svoju smjenu tek 5. prosinca, i to od agenata SOA-e. Njegovo poprilično opako javno priopćenje ne dokazuje ništa: može biti da govori istinu, a može biti i da ostvaruje svoje prijetnje destabilizacije vodećih institucija u državi.
Jednaka stvar je s argumentima SOA-e: ukoliko su zbilja imali informacije o osveti predsjedničina savjetnika i korištenju povjerljivih dokumenata za tu svrhu, reagirali su u skladu sa svojim ovlastima. Mada je pitanje o kojim se dokumentima uopće radi i što to Radeljić zna, a da može tako dramatično narušiti nacionalnu sigurnost? Odnosno, radi li se tek o povjerljivim državnim dokumentima, ili i o kompromitirajućim podacima za samu predsjednicu?
Sigurnosni stručnjak pojasnio koju je ulogu SOA mogla imati u razrješenju Radeljića
Podatak o prijetnji automobilom zvuči monstruozno i zaista je primjereniji sastanku u kakvoj slastičarnici nego komunikaciji na toj razini, ali treba kazati i da u špijunskom žargonu ne predstavlja neuobičajen oblik komunikacije. Njegovu točnost vjerojatno nikada nećemo moći provjeriti jer se radi o Radeljićevoj nasuprot Franićevoj riječi - dok u prilog SOA-i ide barem činjenica da njihov sugovornik nije službeno prijavio nikakve prijetnje, odnosno da se barem formalno nije osjetio ugroženim.
Drugo bitno pitanje, dakle, jest jesu li sigurnosne službe samo obavljale protuobavještajnu zaštitu predsjednice, što spada u njihov djelokrug rada, ili su možda bile iskorištene za njene osobne i političke interese, pa čak i prekoračile ovlasti, kako tvrdi Mate Radeljić?
Dakako, iluzorno je vjerovati da se svog najdugovječnijeg savjetnika predsjednica države odlučila riješiti tek iz hira, jer joj je dosadio, i to baš na ulasku u izbornu godinu i bitku za drugi mandat. Mediji su prošlog tjedna došli do gotovo jedinstvenog tumačenja da se radi o ustupku i približavanju Andreju Plenkoviću, odnosno njegovoj umjerenoj struji koja je u HDZ-u prevladala i nemilice gazi radikalno desno krilo stranke. Predsjednica je, navodno, shvatila da radikalnim desničarenjem neće dobiti podršku za novi mandat, niti pobijediti na izborima, pa se pomiče prema političkom centru i rješava balasta koji je u tome sprječava - što je izazvalo užas i razočaranje među njenim idolopoklonicima na margini. Čak i onima koje je sama promovirala i dala im pravo javnosti pozivanjem na svečanu inauguraciju prije četiri godine.
Tjednik Nacional otišao je korak dalje i, povezujući velik broj dostupnih informacija s glasinama da je Kolinda Grabar Kitarović imala ambiciju preuzeti HDZ i postati predsjednicom Vlade - što se u proteklom periodu doista često spominjalo u političkim kuloarima - označio upravo Matu Radeljića glavnim mozgom te operacije. On je, tvrdi se, imao ambiciju postati potpredsjednik njene vlade i ministar policije, pa ju je najmanje dva puta otvoreno nagovarao da se s Pantovčaka prebaci na drugo brdo 'kako bi ondje njome manipulirao jednako kao dosad u Uredu predsjednice'. A to su HDZ i Plenković vrlo dobro znali.
U međuvremenu, oglasio se i razriješeni Radeljić, proglašavajući takve navode 'fake newsom'.
Nezgodan tajming za Kolindu Grabar Kitarović
Za Kolindu Grabar Kitarović ove informacije poprilično su nezgodne jer se tajming njenog navodnog političkog rušenja predsjednika HDZ, što je ona javno zanijekala, poklopio s 'aferom SMS' koja je do istog cilja navodno trebala doći paraobavještajnim metodama poput izmišljanja komunikacije i ucjena različitog tipa. Jedan krak afere probio se do njenog donedavnog savjetnika Vlade Galića, koji je bio u kontaktu s glavnim falsifikatorom Franjom Vargom, no treba uzeti u obzir i da je većina drugih uključenih na ovaj ili onaj način bliska Tomislavu Karamarku i Milijanu Brkiću. Upravo oni promovirali su Kolindu Grabar Kitarović u predsjednicu države i oni su, kako se tvrdi, premrežili njen predsjednički ured svojim kadrovima.
Treće bitno pitanje, dakle, odnosi se na vezu Grabar Kitarović sa stranačkom desnicom: je li bila tek njihovo zaštitno lice i brend, ili je s istom ulogom trebala predvoditi stranački puč legalnim, a ne daj bože i ilegalnim metodama? Je li riječ tek o predizbornom približavanju Plenkoviću, ili o preventivnom odmicanju od jedne od najvećih političko-obavještajnih afera u povijesti Hrvatske, kojoj se još uvijek ne nazire kraj?
Odgovori na sva postavljena pitanja bili bi jednostavni kad bismo doznali osnovnu premisu, ključni podatak s kojim bi nestala većina nedoumica i spekulacija. Zbilja, zašto je predsjednica smijenila Matu Radeljića?
