Dvije i pol godine optužnica protiv Kristijana Aleksića stajala je u ladici Općinskog suda u Šibeniku, iako mu je još 2023. pronađeno ilegalno oružje koje je sam izradio. Suđenje nikad nije počelo, premda je za to kazneno djelo predviđena kazna do godinu dana zatvora. Sud je u srijedu objasnio da su suci preopterećeni i da se predmeti rješavaju prema redoslijedu zaprimanja
Prema podacima šibenskog suda, optužnica protiv Aleksića potvrđena je 21. studenoga 2023., u vrijeme kada su na sudu radila samo tri suca uz čak 1213 neriješenih kaznenih predmeta. Jedan od sudaca bio je na bolovanju, a dio predmeta bio je pred zastarom.
Odvjetnica i bivša ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt u RTL Direktu je takvo obrazloženje nazvala šokantnim i skandaloznim, prenosi Net.hr. Istaknula je da zakon jasno propisuje kako se nakon potvrđivanja optužnice ročište mora zakazati u roku od dva mjeseca te smatra da ne postoji opravdanje da predmet stoji dvije i pol godine bez pomaka.
Naglasila je da je predsjednik suda odgovoran za organizaciju rada i mora reagirati ako sudac ne može postupati u zakonskom roku. Upozorila je i da problemi na šibenskom sudu traju godinama te da su postojali još dok je ona bila ministrica pravosuđa.
vezane vijesti
'Da se nije pohvalio u teretani...'
Govoreći o Aleksiću, Škare Ožbolt otvorila je pitanje funkcioniranja cijelog sustava. Podsjetila je da je sedam godina bio nedostupan nakon brutalnog ubojstva djevojke koju je izbo 17 puta te rekla: ‘Da se nije pohvalio u teretani gdje je bio, nitko ga nikad ne bi našao.’
Nakon izlaska na slobodu, dodala je, Aleksić je imao čak 31 incident – od razbojništva i obiteljskog nasilja do ilegalnog oružja – zbog čega ga smatra ozbiljnim recidivistom. Posebno je upozorila na problem nepovezanosti evidencija između sudova. Prema njezinim riječima, prekršajni sudac vjerojatno nije imao uvid u Aleksićevu kaznenu prošlost jer raspolaže samo prekršajnom evidencijom. ‘To je problem umreženosti’, rekla je.
Najstrože kazne u Hrvatskoj se rijetko izriču
Komentirala je i visinu kazni za najteža kaznena djela u Hrvatskoj. Podsjetila je na slučajeve Dragana Paravinje, Edija Mišića i Davida Komšića te ocijenila da su izrečene kazne preniske. Iako hrvatski zakon predviđa zatvorske kazne od 40 i 50 godina, takve se sankcije gotovo nikada ne izriču. Navela je da su u Hrvatskoj dosad izrečene samo četiri kazne od 50 godina zatvora.
Smatra da problem nije samo u zakonima nego u kaznenoj politici i neujednačenom kažnjavanju. Po njezinu mišljenju, Vrhovni sud, DORH i Ministarstvo pravosuđa trebali bi zajednički definirati prioritete i ohrabriti suce na izricanje strožih kazni za najopasnija kaznena djela.
O doživotnom zatvoru
Na inicijative o uvođenju doživotnog zatvora gleda skeptično. Kaže da se nakon svakog teškog slučaja politički traži pooštravanje kazni, ali upozorava da mnoge države s doživotnim zatvorom ipak nakon određenog vremena preispituju takve presude i puštaju zatvorenike na slobodu zbog dobrog ponašanja.
Dotaknula se i političke odgovornosti, poručivši da u Hrvatskoj gotovo nitko ne daje ostavke zbog propusta sustava. Kao primjer navela je Sloveniju, gdje su nakon jednog ubojstva ostavke ponudili ministri pravosuđa i unutarnjih poslova. Na pitanje bi li ona dala ostavku da se ovakav slučaj dogodio tijekom njezina mandata, odgovorila je: ‘Ne da bih ponudila, ja bih dala ostavku jer ne bih mogla raditi posao s tom težinom da je u mojem mandatu jedan dečko nevin stradao.’
