Prijedloga je mnogo – od uspostave memorijalnog centra do zatiranja svakog traga logora i ustupanja prostora budućim razvojnim projektima. Odluka će biti važna i stoga što će pokazati kako se Hrvatska želi odnositi prema ne tako davnoj prošlosti, piše Reuters dodajući da je otok nenaseljen, s oronulim betonsko-kamenim ruševinama. Državni ured za upravljanje državnom imovinom najavio je da će najesen organizirati okrugli stol sa svim zainteresiranim stranama, uključujući ministarstva kulture i turizma.

'U današnjim terminima, ovo mjesto moglo bi se usporediti jedino s Guantanamom', rekao je Darko Bavoljak, predsjednik Udruge Goli otok koja četiri godine uzalud lobira da se otok pretvori u memorijalni centar. On proziva Vladu koja je Goli otok uvrstila u nekretnine za koje se traži iskazivanje interesa investitora

'Ideja je vjerojatno da se sve sravni sa zemljom i zaboravi da se ovdje ikad išta dogodilo', rekao je Bavoljak dodajući da je to bila bolna epizoda i da je žele sačuvati za budući naraštaj. 'No u ovoj zemlji sve je moguće, čak je moguće i to da država ne uvažava svoju vlastitu povijest', napomenuo je.

Na Golom otoku 47 mjeseci bio je utamničen i Zlatko Hill, kojega je netko lažno prijavio da podržava Staljina. Jedan od rijetkih živućih logoraša danas ima 86 godina.

'Bilo je veoma malo policijskih stražara i oni su nadgledali jedino vanjski perimetar. Čuvanje, špijuniranje, cinkanje, premlaćivanje – sve to obavljali su sami zatočenici', navodi Hill.

'Svaka dva tjedna morali smo se susresti s određenim istražiteljima i prijaviti druge zatvorenike jer ne rade dovoljno vrijedno, jer međusobno šapuću, jer nisu aktivni u političkim raspravama. Ako ne biste nekoga potkazali, dobili biste negativne bodove', rekao je Hill.

Novi zatočenici po dolasku na Goli otok morali su trčati uzbrdo, a stariji zatvorenici tukli su ih i pljucali po njima vičući im da su izdajnici i ološ. Zatvorenički život sastojao se od teškog rada u kamenolomu ili radionicama te poslijepodnevne političke nastave, kad su zatočenici raspravljali o člancima iz službenog glasila Komunističke partije.

Samice za one koji su se odbijali 'reformirati' bile su u jami nazvanoj 'Petrova rupa'. Prije odlaska s otoka, svaki zatvorenik morao se pismeno obvezati na suradnju s tajnom službom protiv partijskih neprijatelja.

Logor je pretvoren u običan zatvor krajem 50-ih te zatvoren 1988. Otok je napušten 1991., kada je Hrvatska proglasila neovisnost. 'Želimo sačuvati sjećanje na robovski rad zatvorenika i sagraditi memorijalni centar... kako se nešto slično nikad više ne bi ponovilo', rekao je Bavoljak.