Za razliku od nesreće u Indiji, gdje je pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima pao Boeingov avion 787-8 Dreamliner, na Korzici se prije 43 i pol godine srušio McDonnell Douglasov zrakoplov MD-81 koji je letio na promotivnom letu Ljubljana-Ajaccio u organizaciji turističke agencije Kompas. Tportal je o ovoj nesreći detaljno pisao na njezinu 40. godišnjicu, 2021., a u nastavku vam donosimo nešto sažetiju verziju te priče.

Putnici u zrakoplovu su bili većinom Slovenci, a iako je zrakoplov imao 135 mjesta, u avion se ukrcalo dodatnih 43 putnika, uglavnom zaposlenika Inex-Adrije i Kompasa i njihovih obitelji te njihovih poslovnih partnera koji su na Korzici planirali obaviti šoping i vratiti se istog dana. Među njima je trebao biti i proslavljeni gimnastičar i dvostruki zlatni olimpijac Miroslav Cerar s obitelji, ali kako se njegova tada jednogodišnja kći Vesna razboljela, Cerarovi su otkazali putovanje, što im je spasilo život.

Neiskusna posada

Zrakoplov je bio isporučen Inex-Adriji 11. kolovoza 1981. godine i u trenutku nesreće imao je samo 683 sata letenja, a njime je upravljao Zagrepčanin, kapetan Ivan Kunović (55), koji je do 1970. godine bio vojni pilot lovac. Njegov kopilot bio je 40-godišnji Franc Terglav iz Ravneg na Koroškem, koji je prošao jednogodišnju obuku i bio osposobljen za letenje na manjim civilnim avionima.

Iz ljubljanske zračne luke Brnik zrakoplov je poletio u 6 sati i 41 minutu, a već u 7 sati i 28 minuta kapetan je, kako je pokazala snimka crne kutije, zatražio od kontrole leta u Rimu odobrenje za spuštanje. Kontrola leta je u 7 sati i 33 minute odobrila letu JP 1308 spuštanje na razinu FL190 iznad grada Bastije, a potom je uslijedio niz nesporazuma koji je doveo do tragedije.

Prevelika brzina, zbunjujuće informacije iz kontrolnog tornja

U 7 sati i 49 minuta kapetan Kunović odgovorio je tornju da je avion preletio Ajaccio i da traži daljnje upute o parametrima spuštanja. Kontrolor je vjerovao da će piloti nastaviti s izravnim pristupom na predviđenu pistu, a ne letjeti ovalnim kursom, kojim lete zrakoplovi dok čekaju odobrenje za slijetanje. Međutim kapetan Kunović, koji nikada prije nije letio za Ajaccio, ušao je avionom u ovalni kurs brzinom od 240 čvorova iako je za taj manevar propisana brzina od 150 čvorova.

Kontrolor je zatim dopustio spuštanje na 3000 stopa (914 metara), ali je zakomplicirao proces slijetanja dodajući posadi suvišnu informaciju o tlaku i visini uzletno-sletne staze, što je povećalo pritisak na posadu. Pored toga, izbio je nesporazum oko minimalne visine zadržavanja iznad aerodroma na visini od 6800 stopa (2072 metara) te odobravanja spuštanja do 3000 stopa, što je u konačnici i dovelo do pada.

Posada naime nije razumjela dvije ključne informacije - da im je kontrolor dozvolio da se izravno spuste na određenu pistu i da ne kruže iznad aerodroma. Korištenje nejasnih izraza 'radijalno' u civilnoj avijaciji, u kojoj se uglavnom koristi tristotinjak standardnih termina na engleskom jeziku, dodatno je opteretilo posadu za koju je kontrolor vjerovao da slijedi uputu o izravnom slijetanju.

Nesporazum oko kursa

Kapetan je u 7 sati i 50 minuta obavijestio kontrolu da se zadržava iznad Ajaccija i zatražio da ga izvijesti o kružnom prilazu pisti. Kontrolor je odgovorio tek s običnim 'roger', što znači da je u potpunosti razumio drugu stranu. Dvije minute i 15 sekundi kasnije Kunović javlja kontroli leta da skreće ulijevo, ali je kontrolor pogrešno shvatio misleći da let JP 1308 skreće desno i prilazi aerodromu iznad mora. 'Okrećemo se prema Ajacciju', izvijestio je Kunović kontrolu koja je, vjerujući da avion ulazi izravno u konačni prilaz, potvrdila slijetanje te izvijestila Kunovića i Terglava o površinskom vjetru od 20 čvorova.

Četrdesetak sekundi kasnije 'crna kutija' je zabilježila turbulencije, pa je kapetan Kunović naredio Terglavu da pojača snagu motora i popne se iznad vrhova. Tri sekunde kasnije lijevo krilo MD-81 udarilo je u goli vrh planine San Pietro na visini od 1360 metara i tako oštećen prešao je još nekih 700 metara. Zatim se avion prevrnuo na leđa i urušio u klanac s druge strane planine. Sekundu kasnije iz aviona je do prilazne kontrole u Ajacciju dopirao sablasni zvižduk. Kontrolor je pokušao kontaktirati s posadom četiri puta, ali uzalud. Preostalo je jedino obavijestiti sve dostupne hitne službe za spašavanje.

Propalo i spašavanje

No, ni akcija spašavanja nije prošla ništa bolje. Kontrolor leta je vjerovao da se let JP 1308 srušio u more. Prvi dijelovi palog aviona pronađeni su pretragom iz zraka tek pet sati kasnije, a spasioci su na mjesto nesreće, zbog neprohodnog terena, stigli dan kasnije. Po oštećenosti aviona i tijelima poginulih razbacanih po stijenama mogli su samo zaključiti da nema preživjelih. Među poginulima bilo je mnogo djece, a ljubljanska obitelj Zorman izgubila je čak šest članova. Poginuo je i svjetski viceprvak u kanuu Dare Bernot i 14-godišnja Špela Robolj, jedna od najperspektivnijih plivačica bivše države koja je zbog nesreće 4. prosinca 1981. proglasila dan žalosti.

Iako se radilo o nesreći nemjerljivih razmjera, mjesto pada je zbog nepristupačnosti duže vrijeme bilo neistraženo, a na planini su još uvijek ležala raspadnuta tijela, osobni predmeti i prtljaga putnika i članova posade. Tek je 2008. godine, na inicijativu slovenske televizije POP TV, pokrenuta akcija pronalaska posmrtnih ostataka do kojih spasilačke službe nisu mogle doprijeti. U akciji su sudjelovali slovenski vojnici alpinisti, a u lokalnoj crkvi provedena je identifikacija putnika čija tijela nisu pronađena u akciji pokrenutoj 27 godina ranije.

Također je prikupljeno 27 i pol tona ostataka aviona, a na vrhu planine postavljena je spomen-ploča na nesreću u kojoj je poginulo deset čitavih obitelji. Kontrolor leta je iz Ajaccija premješten u drugu kontrolu leta, a odgovora na pitanje tko je sastavio posadu od neiskusnih pilota na MD-81 još uvijek nema.