Mačke se godinama nalaze među najčešće spominjanim okidačima alergijskih i respiratornih tegoba, no novo istraživanje dovodi u pitanje neke uvriježene pretpostavke. Izloženost mačjim alergenima vrlo je česta čak i izvan doma, otkrilo je istraživanje
Astma je jedan od najčešćih razloga hospitalizacije djece, a među poznatim čimbenicima rizika nalaze se onečišćenje zraka, pušenje, virusne infekcije u djetinjstvu, pretilost te alergije poput ekcema ili peludne hunjavice. Neki pacijenti navode da im kontakt sa životinjskom dlakom i peruti može potaknuti napadaje astme, no dosadašnji klinički dokazi za takvu povezanost bili su ograničeni.
Novo istraživanje sugerira da život u kućanstvu s mačkom ne dovodi do težih simptoma ni lošijih zdravstvenih ishoda kod onih koji imaju astmu i alergije, pokazuje novo istraživanje provedeno na više od 30.000 djece, prenosi Independent.
vezane vijesti
Dvije godine analize i praćenja
'U ovoj nacionalnoj studiji djece s astmom i alergijama u Švedskoj pokazali smo da su ona koja žive s mačkom imala jednaku težinu bolesti, sličnu učestalost pogoršanja, razinu kontrole astme i plućnu funkciju kao i djeca koja ne žive s mačkama', rekla je Resthie R. Putri, jedna od autorica rada objavljenog u časopisu Frontiers in Allergy.
Istraživanje je obuhvatilo 30.277 djece u dobi od četiri do 17 godina kojima je dijagnosticirana astma ili alergijska bolest dišnih putova. Sudionici su praćeni više od dvije godine, a analizirani su podaci o dijagnozama, hitnim bolničkim prijemima, terapiji i rezultatima testova plućne funkcije.
Otprilike jedno od desetero djece živjelo je u kućanstvu s najmanje jednom mačkom, ali analiza nije pokazala značajnu povezanost između izloženosti tim životinjama i ishoda povezanih s astmom.
Mačji alergeni su vrlo rašireni
Umjerena do teška astma zabilježena je kod 10 posto djece koja su živjela s mačkama, ali i kod jednakog udjela djece koja nisu imala te životinje u kućanstvu. Pogoršanja bolesti također su bila gotovo jednako česta u obje skupine.
'Jedno od mogućih objašnjenja jest činjenica da su mačji alergeni vrlo rašireni, čak i izvan doma', rekla je Putri i zaključila: 'Djeca koja nemaju mačku kod kuće i dalje mogu biti izložena alergenima u zajedničkim prostorima poput škole ili javnog prijevoza. To bi moglo objasniti zašto nismo pronašli značajne razlike među skupinama.'
