Podrijetlo kućnih mačaka i neumornih zvijezda interneta godinama je bilo obavijeno velom nejasnoća. Arheolozi su dugo vjerovali da je zajednički život mačaka i ljudi započeo prije oko 9500 godina u Levantu, u trenutku kad su se razvile prve neolitičke zajednice. No nova genetska istraživanja dramatično mijenjaju taj narativ.

Prema dosadašnjoj teoriji, ljudi su počeli uzgajati žitarice, zalihe su privlačile glodavce, a oni su pak dovodili divlje mačke. Kako su se pokazale kao odlični hvatači miševa, ljudi su ih tolerirali u svojim naseljima, što je vremenom dovelo do pripitomljavanja. Najstariji tragovi takvog odnosa pronađeni su na Cipru.

No najnovije analize drevnog DNK pružaju sasvim drugačiju sliku i otkrivaju da prve mačke uz ljude uopće nisu bile preci današnjih kućnih mačaka.

„Počeli smo ispitivati kosti koje se pripisuju domaćim mačkama, a stare su 10.000 godina, i otkrili smo koje zapravo imaju iste genome kao i moderna populacija mačaka koja sada dominira“, objašnjava Greger Larson, profesor arheologije na Sveučilištu u Oxfordu. „To onda potpuno potkopava tu priču“, dodaje.

Današnje mačke potječu iz Sjeverne Afrike, a ne iz Levanta

Studija objavljena u prestižnom časopisu Science otkriva da je današnja domaća mačka, Felis catus, zapravo potekla iz Sjeverne Afrike. Ondje je živjela afrička divlja mačka Felis lybica lybica, čiji su potomci stvorili genski temelj svih današnjih kućnih mačaka.

Iz toga se fonda domaća mačka kasnije proširila Europom, a znanstvenici to povezuju s rastom Rimskog Carstva.

Druga studija, objavljena u Cell Genomics, pokazuje da su domaće mačke do 730. godine već stigle i do Kine, uglavnom zahvaljujući trgovačkim karavanama koje su prolazile Putem svile. DNK iz 22 mačje kosti jasno ukazuje na njihov kasni dolazak.

A prije njih u Kini je dominirala potpuno druga mačka.

Prvi mačji „susjedi“ kineskih zajednica bili su leopard mačke

Istraživači su otkrili da je vrsta Prionailurus bengalensis, poznata kao leopard mačka, živjela uz ljude u Kini tijekom više od tri i pol tisućljeća – od oko 5400. godine prije naše ere pa sve do 150. godine naše ere.

Riječ je o maloj azijskoj divljoj mački koja nema prirodnu sposobnost križanja s domaćim mačkama iz roda Felis. Tek su je 1980-ih uzgajivači križali s kućnim mačkama kako bi proizveli današnju bengalsku vrstu.

Shu-jin Luo sa Sveučilišta u Pekingu opisuje taj odnos kao komensalan – ljudi i mačke živjeli su jedni uz druge i imali koristi jedni od drugih, ali leopard mačka nikad nije bila istinski pripitomljena.

„Komensalni odnos čovjeka i leopard mačke na kraju je završio, a leopard mačke vratile su se u svoja prirodna staništa, živeći danas kao naši neuhvatljivi i skriveni susjedi“, kaže Luo.

Zašto se leopard mačka nikad nije pripitomila?

Jedno od objašnjenja krije se u njezinom apetitu. Za razliku od domaćih mačaka, koje se fokusiraju na glodavce, leopard mačka s jednakim žarom lovi i kokoši. U kineskoj tradiciji stoga nosi upečatljiv naziv – „tigar koji lovi kokoši“.

„Nakon dinastije Han, uspon i promjena u praksama uzgoja peradi – od slobodnog uzgoja do sustava u kavezima – vjerojatno su eskalirali sukob između ljudi i leopard mačke“, objašnjava Luo. „Njihova snažna sklonost lovu na kokoši i pretjeranom ubijanju u zatvorenim prostorima učinila bi leopard mačke sve nepoželjnijima u blizini ljudskih naselja.“

Povijesne okolnosti nisu im išle na ruku. Nakon pada dinastije Han nastupilo je razdoblje zahlađenja i suše koje je reduciralo poljoprivrednu proizvodnju i promijenilo uvjete u kojima su ove mačke dotad opstajale.

Trgovački putovi kao autocesta za širenje mačaka

William Taylor, arheolog sa Sveučilišta Colorado, koji nije sudjelovao u istraživanju, ističe da nova otkrića zorno pokazuju kako su trgovačke rute oblikovale odnos ljudi i životinja.

„Mislim da je jako cool vidjeti da ove DNK studije pomažu u praćenju kako nas priča o mačkama Europe i Azije – ovim sveprisutnim malim stvorenjima koje mnogi ljudi uzimaju zdravo za gotovo – vraća na prve trgovačke rute poput Puta svile koje su izgrađene na putovanjima životinja poput konja, magaraca i deva.“

A gdje je u svemu tome Egipat?

Jonathan Losos sa Sveučilišta Washington podsjeća da je Egipat ostavio neporeciv trag u mačjoj povijesti. U grobnicama su prikazivane kao članovi obitelji, s nakitom, posudama za hranu i mjestom ispod stolice vlasnika.

No iako se domaća mačka povezuje s Egiptom, nije potpuno jasno je li upravo ondje započeo proces pripitomljavanja ili je ta civilizacija samo odigrala ključnu ulogu u njegovoj završnoj fazi.

Studija pokazuje da su mačke na europskim nalazištima starijima od 200. godine prije Krista pripadale europskoj divljoj mački, Felis silvestris, a ne domaćoj mački – iako se na temelju kostiju to teško može razlikovati.

Drugim riječima, ljudi su živjeli uz divlje mačke koje su se povremeno privikavale na ljudsku prisutnost, ali to nisu bile kućne mačke kakve danas poznajemo.

Losos upozorava da je priča još daleko od potpune: „Uvijek slične sfingi, mačke nevoljko odaju svoje tajne. Još je potrebna drevnija DNK kako bi se razotkrile ove davne misterije.“