Tadić je u razgovoru s novinarom Hrvojem Krešićem za N1 komentirao sukob na Bliskom istoku i njegove posljedice, koje se ne ograničavaju samo na tu regiju. Posebno je upozorio na sve otvorenije spominjanje nuklearnog oružja, kao i mogućnost da Saudijska Arabija razvije vlastite kapacitete za obogaćivanje uranija.

'U Saudijskoj Arabiji nitko normalan neće reći da radi nuklearnu bombu jer bi imao međunarodno-političkih problema. Uvijek se priča o mirnopodskoj primjeni nuklearne energije. U ovom slučaju, Saudijska Arabija je potpisala famozni Sporazum 123. To nije ništa novo, SAD ga je potpisao sa stotinjak zemalja, među njima i s Hrvatskom. On se odnosi na neširenje nuklearnog oružja', kazao je Tadić za N1.

Objasnio je da takvi sporazumi uređuju suradnju SAD-a s drugim državama u području civilne nuklearne energije i propisuju uvjete pod kojima se američka tehnologija, oprema i nuklearno gorivo mogu izvoziti.

'Kad je građeno Krško, dobilo je američko gorivo. Dobiva ga još uvijek. Dakle, Sporazum jamči omogućavanje nadzora, neobogaćivanje uranija i ostalih uobičajenih procedura. Ali, što je ovdje razlika? Sa Saudijskom Arabijom je ispušten dio o strogoj kontroli Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA), što je izazvalo veliku uzbunu na Bliskom istoku. I to u Izraelu, drugim arapskim zemljama i samom SAD-om.'

Sporazum mora proći Kongres

Sporazum dobiva na težini zbog napetosti između Saudijske Arabije, Izraela i Irana, ali i Trumpova zahtjeva da Rijad normalizira odnose s Izraelom i pristupi Abrahamovim sporazumima. Tadić smatra da se u pozadini saudijskog odbijanja normalizacije vjerojatno nalaze veliki politički i financijski interesi. Podsjetio je i da dogovor ne ovisi samo o Trumpovoj administraciji jer ga mora potvrditi američki Kongres.

'Zašto Saudijska Arabija nije sklopila Abrahamov sporazum, koji garantira priznanje Izraela? U pozadini sasvim sigurno stoji ogroman novac. Ipak, sve ovo što američki predsjednik Donald Trump želi izvesti mora biti izglasano u Kongresu, gdje će se voditi žestoka rasprava. Jer, bit će zanimljivo vidjeti na koji način će Trump i njegova administracija to objasniti. Iako on oduvijek sklapa sporazume i poslove unaprijed, ovaj put to neće moći na svoj način, Bliski istok i ulozi su ovdje drugačiji.'

Gdje je iranski obogaćeni uranij i kako će reagirati Izrael?

Govoreći o iranskom nuklearnom programu, Tadić je odbacio tvrdnje da je on uništen u američkim napadima. Upozorio je da nije poznato gdje se nalazi iranski obogaćeni uranij niti koliko je Teheran trenutačno udaljen od mogućnosti izrade nuklearnog oružja.

'Ako bi čovjek stvarno vjerovao svakoj budalaštini Donalda Trumpa, onda bi kompletni iranski nuklearni program bio uništen prošle godine u lipnju, ali očito nije. Uvijek upozoravam da se razlikuje signal od šuma. Signal je ono što Trump stvarno potpiše, a šum su budalaštine koje govori u javnom prostoru i većinu puta nema veze s istinom. Nitko ne zna gdje je iranski obogaćeni uranij. Također, Iran ne mora raditi nikakve moderne bombe, može i onu najjednostavniju, koja je bila bačena na Hirošimu. Suština cijele priče o ratu ne veže se uz Hormuz nego uz onemogućavanje Irana da provodi vlastito obogaćivanje uranija. Prije samog napada na Iran se normalno i slobodno plovilo', rekao je.

Prema njegovoj ocjeni, vojni napad na Iran mogao je proizvesti upravo suprotan učinak od željenoga i ubrzati iransku odluku da razvije nuklearno oružje kao sredstvo odvraćanja budućih napada.

'Tu dolazimo do apsurda. Napad na Iran je doveo do ubrzanja razvoja iranskog nuklearnog oružja da bi se zaustavila buduća američko-izraelska bombardiranja. No, postoji još jedan detalj, koji je najstrašniji. Nitko ne zna kako će reagirati Izrael. U prvom redu jer se radi o njegovoj koži.'

Tadić je podsjetio na primjer Indije i Pakistana, dviju država koje posjeduju nuklearno oružje i čiji se međusobni sukobi nakon razvoja nuklearnog arsenala nisu pretvorili u rat punih razmjera.

'Imamo situaciju u svijetu da su dvije zemlje do krvi posvađane, Indija i Pakistan, koje imaju nuklearni arsenal i nakon što su došle do njega više nije bilo velikih ratova. Neke škole mišljenja govore o tome da ako Iran razvije nuklearni arsenal, napada na njega više neće biti. No, onda bi do njega mogli doći UAE i Turska. Druga škola mišljenja kaže da ako Iran napravi nuklearni pokus, Izrael će reagirati i pokazati da neće tolerirati takvo ponašanje. Pred jednim smo jako opasnim razdobljem. Zato bi bilo bolje da u Bijeloj kući ne sjedi ovakav šarlatan.'

Ključno je što se događa s nuklearnim gorivom

Više zemalja u regiji već razvija civilne nuklearne programe. Turska i Ujedinjeni Arapski Emirati grade nuklearne elektrane, a isto namjerava i Saudijska Arabija. Tadić upozorava da civilni nuklearni program sam po sebi ne znači razvoj oružja, ali su ključni kontrola goriva, mogućnost njegova obogaćivanja i način postupanja s iskorištenim nuklearnim materijalom.

'Turska i UAE grade nuklearne elektrane, Saudijska Arabija će ih graditi... Pitanje je što se radi s potrošenim gorivom. Oni koji ga skladište nalaze se na udaru sankcija, što su Izrael, Sjeverna Koreja, Indija i Pakistan prošli. Kod nuklearnog oružja jednaku ulogu igraju tehnologija, znanost, novac i diplomacija.'

Pakistan je trenutačno jedina muslimanska država koja posjeduje nuklearno oružje. Tadić vjeruje da bi upravo Islamabad mogao imati važnu ulogu u američkim nastojanjima da spriječi daljnje širenje nuklearnog naoružanja na Bliskom istoku.

'On je veliki američki saveznik i vjerujem da će sav teret komunikacije prema Bliskom istoku ići iz Washingtona preko Pakistana. Vjerujem da će on biti ključan za uvjeravanje Turske, UAE-a, Saudijske Arabije, ali i Irana da ne idu u smjeru nuklearnog naoružanja. No, potrebno je znati dvije stvari, zemlja koja ima nuklearni arsenal, njoj se više ne prijeti i nitko je ne napada. A, drugo, svi oko tebe nabave nuklearno naoružanje što znači da se briše ta početna prednost. Uostalom, vidjeli smo da je Ukrajina okupirala dio ruskog teritorija, a Iran napao Izrael, pa nije došlo do napada nuklearnim oružjem.'

Izrael nije pod nadzorom IAEA-e

Na pitanje ima li Međunarodna agencija za atomsku energiju dovoljno kapaciteta za nadzor nuklearnih programa, Tadić je odgovorio da mogućnost kontrole prvenstveno ovisi o međunarodnim obvezama koje je određena država prihvatila.

'Da bi mogla pratiti što se događa, zemlja mora biti potpisnik Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja. Izrael to, primjerice, nije pa ga se ne može nadzirati. Iran tvrdi da poštuje Sporazum, ali kad netko dođe u nadzor, ima ograničen pristup i kroz taj ograničeni pristup se došlo do procjene o 60 posto obavljenog posla u razvoju nuklearnog oružja', rekao je.

Tadić je na kraju razgovora zaključio da je međunarodna sigurnosna situacija danas osjetno gora nego prije pola godine.

'Definitivno. Jer, ovo potvrđuje sve moje strahove. Ako Saudijska Arabija odjednom želi razvoj nuklearne energije i vlastito obogaćivanje, to znači da je Iran bliže nuklearnom arsenalu nego što je ikad bio. Ne treba zaboraviti javnost je priču o vlastitom nuklearnom naoružanje pustila iranska agencija Fars, koja prenosi stavove iranskog vodstva.

Kao što sam rekao s početkom rata - dva su moguća scenarija: ili će završiti mirnim vodstvom ili iranskim nuklearnim pokusom. A bliže smo ovom drugom, bojim se', zaključio je Tonči Tadić za N1.