U danima i tjednima uoči samita NATO-a u Turskoj Rusija i Ukrajina izmjenjuju žestoke napade, pri čemu se uočava jedna pravilnost: dan ili dva nakon što Ukrajinci precizno unište ili barem onesposobe dijelove ruske energetske infrastrukture, često i na udaljenosti koja se mjeri u tisućama kilometara, obično slijede vijesti o protuudarima na civilne ciljeve u Kijevu i drugim većim ukrajinskim gradovima
Svjetske agencije javljaju o nestašicama benzina od Moskve i Sankt Petersburga pa sve do uboge ruske provincije daleko na azijskom istoku, što je krajnje neuobičajena slika za jednog od najvećih svjetskih proizvođača i nafte i naftnih derivata, kojega se svojedobno s američke strane posprdno opisivalo kao 'najveću benzinsku crpku na svijetu'.
vezane vijesti
To je jedan od rezultata 40-dnevne kampanje koju je pokrenuo ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski s ciljem da dramatično oslabi ruski energetski sektor – a preko toga i vojnu sposobnost Putinova režima, ali i ekonomsku stabilnost zemlje koju vodi. Iz Moskve su se posljednjih dana stidljivo probijale vijesti o velikoj nervozi ruske elite koja premoćno priželjkuje 'što skoriji kralj neprijateljstava'.
Posebno zanimljiva situacija je na okupiranom Krimu jer ga Ukrajinci sustavno pokušavaju učiniti neodrživim za okupatore, uništavajući različite vrste vojne i civilne infrastrukture te logističke pravce kojima je taj poluotok povezan s Rusijom, svejedno ne pokazujući ambiciju da ga doista osvoje.
Barem ne zasad…
Vijesti o masovnim ruskim udarima na ukrajinske gradove, a posebno na Kijev, u kojemu se broje deseci civilnih žrtava, samo pojačavaju dojam da Putin zapravo nema odgovor na taktičke i strateške poraze koje trpi na više frontova, pa desetke balističkih projektila i stotine dronova šalje prema zapadu više zbog osvete, a manje kao eventualni taktički manevar.
Slavjansk i Kramatorsk su 'biti ili ne biti'
Vojni analitičar Marinko Ogorec, komentirajući trenutne događaje na europskom ratištu, tvrdi da se radi o odlučujućem, zapravo 'biti ili ne biti' trenutku za režim Vladimira Putina.
'Započela je ozbiljna ruska ofenziva na prostoru Donbasa te može rezultirati sa samo dva ishoda: ako uspiju osvojiti Slavjansk i Kramatorsk kao zadnje ozbiljno utvrđene ukrajinske točke, ako s tog poteza potisnu Ukrajince, otvorio bi im se put do Dnjepra i do ostvarenja ciljeva vojnim putem', objašnjava Ogorec.
'No u suprotnom, ako Ukrajinci odbiju napade i sačuvaju svoje pozicije, moglo bi doći do ozbiljnog poremećaja u ruskim vojnim snagama koji bi pokrenuo cijeli niz zasad nepredvidivih procesa i koji bi bez sumnje direktno narušio i poziciju samog Vladimira Putina. Dakle i za Rusiju i za njega osobno 'biti ili ne biti' je fraza koja opisuje sadašnji trenutak', dodaje Ogorec.
I jedni i drugi gađaju resurse
Razmjenu dalekometne vatre – najčešće ubojito preciznim dronovima s ukrajinske te kombinacijom dronova i balističkih projektila s ruske strane – ovaj analitičar tumači prije svega kao akcije usmjerene narušavanju morala civilnog stanovništva, dakako uz njihovu prvotnu svrhu prekidanja opskrbnih i logističkih pravaca prema vojnim snagama na prvoj crti.
'To čini i jedna i druga strana; novost je, recimo, to da su i Rusi započeli s gađanjem benzinskih crpki po dubini ukrajinskog teritorija koji napadaju. Nestašice goriva u Rusiji možda jesu neuobičajene, ali zasad ne predstavljaju veliki problem jer su se kroz svoju povijest Rusi naučili odricati puno čega, kao uostalom i Ukrajinci. I jedni i drugi su naprosto naučili trpjeti, pa redovi pred crpkama neće u velikoj mjeri utjecati na Putinov položaj i status. Barem ne zasad', uvjeren je Ogorec te događaje na Krimu zasad također tumači isključivo u kontekstu pokušaja Ukrajinaca da naruše moral stanovništva i otežaju logističke lance protivnika.
Dronovi negdje moraju pasti
Ključan je, ponavlja, prije svega razvoj događaja oko Slavjanska i Kramatorska, odnosno u Donbasu.
'Ukrajina je u proteklih godinu dana doista konsolidirala svoje snage i otvorila novu fazu tehnološkog ratovanja, u čemu su vidljivo napredovali i postali jedna od najozbiljnijih vojnih snaga na svijetu', naglašava ovaj analitičar te je, za razliku od većine kolega, nešto skeptičniji oko tumačenja namjere i svrhe velikih ruskih napada na glavni ukrajinski grad Kijev.
'Nisam siguran da su njihovi ciljevi, barem ne svi, doista bili civilni: moguće je da su neki oboreni dronovi naprosto pali na civilne objekte, što se može zaključiti i po broju civilnih žrtava koji jest velik, ali je neusporedivo manji od broja žrtava u gusto naseljenim područjima na Bliskom istoku ili drugdje. Ako se uspije srušiti dio od 500 ili 600 dronova koji napadaju grad, radi se o velikoj količini materijala koji negdje naprosto mora pasti', zaključuje Ogorec.
