Ono što su Atena i Sofija željele predstaviti kao povijesni primjer pomirenja i kulturne diplomacije pretvorilo se u priču koja je ponovno otvorila neke od najosjetljivijih povijesnih prijepora na Balkanu.

Posmrtni ostaci koji se pripisuju caru Samuilu stigli su 3. listopada iz Grčke u Bugarsku nakon desetljeća pregovora dviju država. U Sofiju su prevezeni vojnim zrakoplovom, uz pratnju borbenih aviona, a dočekani su uz najviše državne počasti i 21 topovski plotun te položeni u crkvi sv. Sofije.

Bugarski premijer Rumen Radev taj je sporazum proglasio povijesnim. 'Ako nas je car Samuil u prošlosti dijelio, danas nas ujedinjuje', poručio je na ceremoniji u Solunu.

No pokazalo se da Samuil, barem kada je riječ o interpretaciji povijesti, i dalje itekako može dijeliti Balkan.

Što je zapravo dogovoreno?

Samuil je vladao od 997. do 1014. godine, a područje Prespe i Ohrida bilo je središte njegove moći. Bugarska historiografija smatra ga jednim od najvažnijih vladara Prvog Bugarskog Carstva, ali njegovo mjesto u povijesti desetljećima izaziva sporove između Sofije i Skoplja.

Ostaci koji mu se pripisuju pronađeni su tijekom arheoloških istraživanja bazilike sv. Ahilija na otoku u Malom Prespanskom jezeru u današnjoj Grčkoj, a pronašao ih je grčki arheolog Nikolaos Mucopulos te su desetljećima čuvani u toj zemlji.

Prema sporazumu Atene i Sofije, Grčka je predala Bugarskoj ostatke identificirane kao Samuilove, uz antropološki materijal iz sarkofaga pronađenih na istom lokalitetu.

Sofija je zauzvrat dala Grčkoj crkvene predmete koji su tijekom Prvog svjetskog rata završili u Bugarskoj. Službeno se govori o 48 inventarnih jedinica, no bugarski Nacionalni povijesni muzej pojasnio je da je zapravo riječ o 53 pojedinačna predmeta jer se pod nekim inventarnim brojevima vodi više predmeta.

Među njima su ikone, križevi, crkveno posuđe, relikvijari i biskupsko prijestolje. Grčka strana navodi da su odneseni 1917. godine iz Metropolije Serres i Nigrita te samostana Panagije Eikosifoinisse i sv. Ivana Krstitelja.

Ali jesu li to uopće Samuilove kosti?

Upravo je to pitanje nakon državne ceremonije počelo dobivati sve veću pozornost. Čak i međunarodni i službeni izvori uglavnom koriste formulacije poput ostataka 'identificiranih kao Samuilovi' ili onih 'za koje se vjeruje' da mu pripadaju.

Razlog je jednostavan: identifikacija nije rezultat DNK testa kojim bi se nedvojbeno dokazalo da je riječ upravo o srednjovjekovnom vladaru. Mucopulos je svoj zaključak temeljio na arheološkom kontekstu, položaju groba, povijesnim podacima i antropološkim karakteristikama kostura.

Jedan od važnih argumenata bila je ozljeda lijeve ruke jer se povezivala s povijesnim zapisima o Samuilovu ranjavanju.

No makedonski 4News prenosi kritike bugarskog povjesničara Milka Palangurskog sa Sveučilišta u Velikom Trnovu, koji je javno otvorio pitanje zna li se sa sigurnošću čije su kosti uz državne počasti stigle u Sofiju. Portal upozorava da se identifikacija i dalje temelji na nizu indicija, a ne na definitivnoj genetskoj potvrdi.

Tako je nastao zanimljiv kontrast: znanost ostavlja određenu rezervu dok je vlast državnom ceremonijom tretirala ostatke cara Samuila kao nedvojbene.

A onda se pojavila – čimpanza

Rasprava je dobila gotovo bizarnu dimenziju nakon viralne snimke koju su prenijeli makedonski mediji. Na njoj Bugarka tvrdi da kosti prikazane javnosti ne pripadaju Samuilu, već da neke od njih nalikuju kostima čimpanze.

Za tu tvrdnju nema znanstvene potvrde, međutim postala je viralna i samo raspirila raspravu na društvenim mrežama o autentičnosti ostataka.

Ozbiljnije pitanje koje ostaje jest zašto, unatoč državnim počastima i političkoj važnosti cijelog tog događaja, ostaci nisu predstavljeni kao definitivno potvrđeni suvremenom genetskom analizom.

Grci ljutiti: Jesmo li za Samuila dobili premalo?

Dok se u Bugarskoj otvorila rasprava o tome što je zapravo stiglo u Sofiju, u Grčkoj je problem gotovo obrnut. Dio grčke političke i stručne javnosti smatra da je Atena dala previše, a zauzvrat dobila samo dio kulturnog blaga koje desetljećima traži od Bugarske.

Sporazum su kritizirali oporbeni PASOK i bivši grčki premijer Antonis Samaras. PASOK je pozdravio povrat 48 inventarnih jedinica, ali poručio da 'slavlja ne mogu zamijeniti odgovore o onome što je ostalo' u Bugarskoj. Samaras je ustvrdio da je kao premijer inzistirao na povratku svega što je odneseno te sadašnji dogovor opisao kao nedovoljan.

I Associated Press navodi da su pojedini ugledni grčki akademici i crkveni predstavnici ocijenili sporazum nedostatnim.

Kritičari se zato pitaju zašto Atena nije iskoristila Samuilove ostatke kako bi dogovorila povrat većeg broja predmeta. Grčka vlada poručila je pak da ovo nije kraj procesa te se nada daljnjem povratu kulturnih dobara između dviju zemalja.

Premijer Kiriakos Micotakis cijelom je slučaju dao dodatnu međunarodnu dimenziju, povezujući sporazum s grčkim zahtjevom za povrat Partenonskih mramora iz Britanskog muzeja te poručivši da povijesni predmeti ne smiju biti tretirani kao ratni plijen.

A što je s Ohridom?

Upravo je ta logika povrata predmeta mjestima iz kojih su odneseni otvorila potencijalno vrlo neugodno pitanje za Sofiju.

Bugarski novinar i povjesničar Goran Blagoev ustvrdio je da se među predmetima predanima Grčkoj nalazi i srebrni relikvijar s moćima svete Matrone, a koji, prema njegovim navodima, uopće ne potječe iz Grčke – nego iz Ohrida.

Prema dokumentima na koje se poziva Blagoev, riječ je o velikoj srebrnoj kutiji s moćima svete Matrone koja je 1916. godine odnesena iz crkve Bogorodice Perivlepte u Ohridu i poslana na 'privremeno čuvanje' u Sofiju.

Navodno postoji i službeni dokument, nastao 28. studenoga 1916., u kojem se predmet izričito navodi, dok se relikvijar datira u 1798. godinu. Tvrdnju su prenijeli makedonski i regionalni mediji.

Ako se potvrdi da je upravo taj predmet uključen u aktualnu razmjenu, otvorilo bi se ozbiljno pitanje: kako je Bugarska mogla predati Grčkoj kulturno dobro koje je izvorno odneseno iz Ohrida, odnosno s teritorija današnje Sjeverne Makedonije?

Službeni grčko-bugarski izvori zasad navode da predmeti predani Grčkoj potječu iz grčkih crkava i samostana u području Serresa i sjevera te zemlje.

Makedonci pitaju: Je li naša relikvija bila cijena za Samuila?

U dijelu makedonske javnosti već se stoga postavlja pitanje – je li predmet iz makedonske kulturne baštine praktički poslužio kao dio razmjene za Samuilove ostatke.

Za Sjevernu Makedoniju cijeli je slučaj ionako posebno osjetljiv. Samuilova politička baza nalazila se na području Prespe i Ohrida, a u središtu Skoplja danas stoji njegov monumentalni spomenik. Makedonska historiografija tradicionalno je naglašavala posebnost njegove države i njezino političko središte na području današnje Sjeverne Makedonije, a Bugarska ga smatra vladarom Prvog Bugarskog Carstva.

Spor je toliko dubok da se njime bavila i s tim ciljem osnovana bugarsko-makedonska povijesna komisija. Godine 2022. preporučila je formulaciju prema kojoj bi Samuila trebalo predstavljati kao vladara države koju 'većina suvremene historiografije smatra Bugarskim Carstvom', sa središtem na području današnje Sjeverne Makedonije.

Zbog toga je predaja kostiju upravo Bugarskoj u dijelu makedonskih medija interpretirana kao jačanje bugarskog povijesnog narativa. Naslovi u Sjevernoj Makedoniji govorili su o 'zajedničkoj povijesti', političkom pritisku na Skoplje i pretvaranju povijesnih kostiju u svojevrsnu valutu u odnosima država.

Bugarska možda otvorila Pandorinu kutiju

Sve je otvorilo još jedan problem za Sofiju. Ako prihvaća načelo prema kojem kulturna dobra odnesena tijekom ratova trebaju biti vraćena mjestu ili državi iz koje potječu, tada isto načelo mogu prema Bugarskoj primijeniti njezini susjedi.

Sjeverna Makedonija, ali i druge zemlje, mogle bi otvoriti pitanje arhiva, crkvenih predmeta, rukopisa i drugog kulturnog blaga koje je tijekom ratova završilo u Bugarskoj.

A tvrdnja o relikvijaru iz Ohrida – ako bude potvrđena – bila bi vrlo konkretan primjer takvog problema.