Dječak koji je prije dva dana teško ozlijeđen uslijed strujnom udaru u Karlovcu, i dalje je u jedinici intenzivnog liječenja, gdje se oporavlja od teških opeklina i ozljeda glave i mozga. 'Po procjenama negdje između 70 i 79 posto tjelesne površine je zahvaćeno vrlo teškim opeklinama trećeg i dio drugog stupnja. Nažalost, povremeno na godišnjoj razini mi dobijemo takve teške ozljede... U razgovoru s našim stručnjacima, dječjim psihijatrima, psiholozima, u porastu je samoozljeđivanje djece, naravno - oni se time bave, ali za detalje morate njih pitati', ukazuje ravnatelj Klinike za dječje bolesti Zagreb Goran Roić
Psihologinja Gordana Buljan Flander iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba kaže kako se sve više suočavaju s puno rizičnog ponašanja, posebno u adolescenciji. Naglašava kako je adolescencija razdoblje u kojem su rizična ponašanja uobičajena, razvojna.
'Nekad su također djeca bila sklona svemu tome kao i danas, samo što nisu mogla stavljati na društvene mreže i možda je za pet ili šest djece taj dečko ili cura bili heroj. A sad s lajkovima, oni postaju sve skloniji rizičnim ponašanjima, jer je lajk pljesak u stvarnom životu. Oni na taj način postaju popularni, rizična ponašanja se potiču.', objašnjava za RTL Danas Buljan Flander s čime se sve suočavaju u Poliklinici i zašto je u posljednje vrijeme sve više neobičnih, prije svega opasnih izazova.
vezane vijesti
Napominje kako su problematični Tik-Tok i drugi izazovi po društvenim mrežama jer potiču djecu da budu popularni tako što slijede izazove.
'Stav je struke da dijete od dvije godine nema što raditi pred mobitelom ili bilo kojim ekranom. Nako dvije godine stručnjaci kažu pola sata po godini. Znači, u predškolskoj dobi sat do dva, ali pod nadzorom roditeljima. Jako je važno da roditelji ograničavaju i vrijeme i sadržaj. Mislim da već od rane predškolske dobi roditelji trebaju postaviti pravila, da postoji neko vrijeme u kući bez mobitela. Kad se ruča, večera ne treba imati mobitel, ali onda niti mi odrasli. Kad idemo na izlet, nećemo nositi mobitel, kad posvetimo vrijeme svom djetetu, nećemo se javljati na mobitel. A kasnije kad djetetu sa devet ili deset godina djetetu damo pametni mobitel, jer nema razloga da ga prije ima, jako je bitno i dalje razvijati kritičko mišljenje.', naglašava psihologinja.
Buljan Flander ističe kako zajedno s djetetom treba dogovoriti pravila.
'Ja imam jako puno djece koja s pet ili šest nisu imala pravila, ali sa 10 ili 11, ako su se roditelji potrudili, i slijede ta pravila, dogovorili koje su posljedice ako se slijede, koje su posljedice ako se krše ta pravila, djeca će to slijediti. Kad su roditelji postavili pravila, jer djeca trebaju granice, djeca ih i slijede.', ističe ona.
Naglašava kako su koronavirus, lockdown, depresija jako utjecali na mentalno zdravlje djece.
'Evo, ponovit ću rezultate našeg istraživanja, na 22.000 djece u Zagrebu devet posto djece je anksiozno, devet posto depresivno, 14 posto PTSP. Djeca su po cijele dane i noći pred malim ekranima. Neka djeca nam znaju reći da uopće ne poznaju svoje kolege u razredu, jer su svi pod maskama. Oni imaju potrebu za kontaktom. Ako ga nemaju uživo, traže ga pred malim ekranima, a onda su izloženi mnogim izazovima i mnogim opasnostima.', kaže Buljan Flander dodajući kako je puno veći pritisak na polikliniku nego prije pandemije.
