Uslijedili su dramatični događaji kakvi se mogu vidjeti u napetim holivudskim blockbusterima. Otmica i rasplet talačke krize, čiji je krak vodio i u bivšu Jugoslaviju, izazvali su niz diplomatskih sporova, sukob američkih specijalaca s talijanskim karabinjerima, kaznene progone u nekoliko zemalja, povećane međunarodne napore u borbi protiv terorizma, ali i trajne političke kontroverze i neiscrpno kulturno nasljeđe. Evo što se točno dogodilo 7. listopada 1985. godine i u danima koji su uslijedili, a podsjećaju i na aktualne događaje.

Oproštajno putovanje

Kada se postariji američki bračni par židovskog porijekla, Leon i Marilyn Klinghoffer, ukrcao 3. listopada 1985. godine u Genovi kako bi se otisnuo na 12-dnevno krstarenje Sredozemljem, zasigurno nisu ni slutili da će se naći u središtu incidenta koji je zauvijek obilježio međunarodne odnose. Krstarenje je, kako se kasnije ispostavilo, trebalo biti svojevrsno oproštajno putovanje dvadesetak pripadnika njujorške židovske zajednice s Marylin Klinghoffer, koja je umirala od raka, od kojeg je i preminula nekoliko mjeseci nakon terorističkog napada.

Uz Klinghoffere, na brodu je bilo 746 putnika i nekoliko stotina članova posade. Većina njih s broda nazvanog po napuljskom gradonačelniku i ocu političkog populizma u Italiji iskrcala se 7. listopada u Aleksandriji kako bi obišla piramide. No ne i vremešni i bolesni američki bračni par jer je Larry Klinghoffer bio prikovan za invalidska kolica. Odlazak 651 putnika s broda iskoristila su četvorica pripadnika Palestinske oslobodilačke fronte (PLF), minorne frakcije koja se sporila s ključnom palestinskom političkom organizacijom Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) i Fatahom, a kojom je manipulirao Irak u zamršenoj borbi arapskih zemalja u kontroli nad nacionalističkim pokretima za stvaranje palestinske države.

Četvorka naoružana kalašnjikovima vrlo brzo je preuzela kontrolu nad brodom jer se s putnicima iskrcao i znatan dio posade. Okupivši preostale putnike i posadu, teroristi su prisilili kapetana da napusti luku i krene prema Izraelu, a svijetu je odaslana poruka da je brod otet i da njegova skupina traži oslobađanje 50 Palestinaca iz izraelskih zatvora. Nju je emitirao Muhamed Zaidan, poznatiji kao Abu Abas, a on se smatra mozgom čitave operacije kojom je ravnao na daljinu putem radioveze. Poruka je stigla i do američkog nosača zrakoplova USS Saratoga, koji je tih dana trebao uploviti u Dubrovnik, a istovremeno je američki predsjednik Ronald Reagan rasporedio mornaričke specijalce (Navy SEAL) i kopnene komandose iz Delta Forcea da budu pripravni za mogući pokušaj spašavanja talaca.

Palestinci ubijaju Leona Klinghoffera

Izrael je, manje-više očekivano, odbio zahtjev PLF-a pa je Abas naredio kapetanu broda da zaplovi prema sirijskom Tartusu. Vlasti u Damasku su na zahtjev američke i talijanske vlade odbile dopustiti pristanak brodu idućeg dana, kada je pristigao u sirijske teritorijalne vode. Pregovarački neuspjeh nagnao je četvorku da se osveti pa Palestinci ubijaju Leona Klinghoffera, natjeravši potom posadu da njegovo tijelo i invalidska kolica bace u more. Smatralo se da je umirovljenik židovskog porijekla izdvojen zbog svoje religije, ali je tu tvrdnju kasnije opovrgnuo Klinghofferov ubojica Jusuf Madžid Molk, rekavši da je prvenstveno smaknut jer je bio Amerikanac.

Otmičari su zatim usmjerili brod prema Cipru, gdje im je također odbijen pristup luci. U međuvremenu, više diplomatskih službi kontaktiralo je s palestinskim vođom Jaserom Arafatom te je on poslao Abua Abasa u Kairo da posreduje u talačkoj krizi. Pritom su obojica zanijekala bilo kakvu umiješanost u otmicu četvorice Palestinaca, a oni su uputili brod natrag u egipatski Port Said. Nakon uspostave radijskog kontakta s egipatskim vlastima, teroristi su započeli pregovore te su u zamjenu za puštanje talaca zahtijevali siguran prolaz kroz Egipat i imunitet od kaznenog progona. Kairo je pristao na zahtjeve i sva četvorica terorista napustila su Achille Lauro te nestala u Port Saidu.

Američke specijalce okružili talijanski karabinjeri

Iako je Egipat tvrdio da su otmičari napustili zemlju, izvješća američkih obavještajnih službi ukazivala su na to da su se i dalje skrivali ondje. Egipatski putnički avion kojim su planirali pobjeći s Abasom lociran je, a američki predsjednik Reagan naredio je njegovo presretanje. S nosača zrakoplova USS Saratoga poletjelo je nekoliko lovaca F-14, uz avione za elektroničku i izviđačku djelatnost, te su blokirali Boeing 737 Egypt Aira i prisilili ga sleti u NATO-ovu zračnu bazu Sigonella na Siciliji i to nakon što su vlasti u Tunisu i Ateni odbile dopuštenje za slijetanje aviona s teroristima.

Italija je o manevru obaviještena samo nekoliko minuta ranije jer su Amerikanci silno željeli imati teroriste u svojim rukama. Uslijedio je napet sukob između talijanskih karabinjera i američkih specijalaca, koji se naziva Kriza u Sigonelli. Američke snage su, naime, opkolile egipatski avion, ali su se ubrzo našle u okruženju vojnika talijanskog ratnog zrakoplovstva i karabinjera. Službeni Rim je inzistirao na tome da Italija ima teritorijalna prava nad bazom i jurisdikciju nad otmičarima, pri čemu Washington nije popuštao. Ipak, prevladao je razum jer je američko vodstvo zaključilo da može uhvatiti teroriste, ali da je malo vjerojatno da će ih moći izvući iz Italije pa su se specijalci povukli.

Bijeg u Beograd JAT-ovim avionom

Uslijedili su pregovori između Arafata i tadašnjeg talijanskog ministra vanjskih poslova Giulija Andreottija, čak i prije nego što je talijanska vlada donijela konačnu odluku. Abas i jedan od otmičara vraćeni su u egipatski putnički avion koji ih je odveo do rimske zračne luke te su se ukrcali u JAT-ov avion kojim su 12. listopada stigli u Beograd. Već idućeg dana SAD je uložio prosvjed zbog talijanskog dopuštenja da Abas pobjegne, a također su zatražili njegovo izručenje iz Jugoslavije, zemlje koja je otprije diplomatski priznala PLO. Službeni Beograd odbacio je američki zahtjev, objavivši 14. listopada da je Abas napustio Jugoslaviju, dok je State Department objavio da je 'izuzetno razočaran' postupkom jugoslavenskih vlasti.

Na kraju je Italija uhitila četvoricu otmičara te su osuđeni na ukupno 83 godine zatvora, a Abasu, s još 11 suučesnika, sudilo se u odsutnosti. Abas nikada nije završio iza rešetaka te je godinama živio u Tunisu, Alžiru, Libiji i Gazi, a pronašli su ga američki vojnici u Iraku tijekom invazije na tu zemlju 2003. godine. Već iduće godine umro je u pritvoru.

Po događaju snimljeni filmovi, pa čak i opera

Otmica broda Achille Lauro bila je udarna vijest svih svjetskih medija te je inspirirala niz filmova, pa čak i operu, koja je sama po sebi izazvala značajne kontroverze i rasprave o umjetničkim prikazima, povijesnom pamćenju i navodnoj pristranosti ili antisemitizmu, što se događa i danas u svjetlu aktualnih događaja na Bliskom istoku. Obitelj Klinghoffer i židovske organizacije su se, naime, glasno protivile nekim prikazima jer su ih smatrale simpatijama za otmičare ili su za njih tvrdile da relativiziraju ubojstvo američkog umirovljenika židovskog porijekla. Nakon otmice broda pojavile su se i brojne knjige i političke analize koje su ispitivale pomorsku sigurnost, problematizirale terorizam i međunarodno pravo.

Događaj je bio i ključni trenutak za američku protuterorističku politiku jer je potaknuo val zakonodavnih, sudskih i diplomatskih protuterorističkih mjera. Njima je, između ostaloga, proširena savezna nadležnost na teroristička ubojstva američkih građana u inozemstvu, a usvojen je i Zakon o međunarodnoj pomorskoj i lučkoj sigurnosti, kojim se odobrava inspekcija stranih luka zbog rizika povezanih s terorizmom. Također, otmica je bila ključno opravdanje za američki Kongres da PLO proglasi terorističkom organizacijom i protjera palestinske diplomate iz SAD-a. Brod Achille Lauro nastavio je ploviti kao kruzer sve do prosinca 1994. godine, kada je potonuo pred somalijskom obalom nakon što je jedan od članova posade neoprezno odbacio opušak. Poginulo je dvoje ljudi, a preostalih 975 putnika i članova posade spasili su američki vojni brodovi.