'Teško je znati kamo sve ovo ide. Ne mislim da je riječ o činu ludila ili o nečemu što se dogodilo u naletu impulsa. Riječ je o procesu koji traje još od prvog mandata Donalda Trumpa – pokušaju da se kineski duh vrati u bocu, rekao je Špelić i podsjetio na Tukididovo objašnjenje u djelu Povijest Peloponeskog rata, a prenosi HRT.

'Tukidid je pokušao objasniti zašto je Sparta zaratila s Atena i napisao je jednu rečenicu: ‘Atenjani su postajali sve moćniji i to je zadalo strah Lakedemonjanima, pa su napali Atenu.’ U jednoj rečenici objasnio je rat koji je trajao više od 20 godina, ističe Špelić tvrdeći da se ista logika može primijeniti i danas.

Kineski utjecaj i energenti

'Sjedinjene Američke Države su u strahu da razdoblje njihove hegemonije polako dolazi kraju. Uspon Kina je nevjerojatno brz, strelovit i uporan. Unatoč svim predviđanjima da će se tamo dogoditi neki potresi ili čak puč, to se još uvijek nije dogodilo, kazao je te dodao da venezuelski i iranski slučaj imaju zajedničku poveznicu.

'Ono što povezuje te dvije zemlje jest da su bogate energentima – naftom i plinom – i da su gotovo 90 posto svoje nafte izvozile u Kinu, često po posebnim aranžmanima, objašnjava. 'Kina je dio nafte plaćala u juanima, pa se pojavio takozvani ‘petrojuan’. Do tada je u svijetu postojao samo ‘petrodolar’. Ako ste, primjerice, htjeli kupiti naftu u Saudijska Arabija i platiti je u eurima, gledali bi vas kao da ste pali s Marsa. Međutim, čini mi se da je 2022. prvi put dio saudijske nafte prodan Kini za juane, kaže Špelić, a prenosi HRT.

Ističe da je Trump još u prvom mandatu utjecaj Kine najavio kao 'problem koji želi dovesti u red'.

'Danas se čini da se politika vodi tako da se kineski interesi pritišću gdje god je to moguće – pa ako ništa drugo, da Kina i dalje kupuje naftu iz Venezuele ili Irana, ali više ne po diskontnim cijenama, sažeo je.

Kazao je da, što se tiče situacije u Iranu, nije moguće sa sigurnošću reći kako će se situacija razvijati.

'Ono što znamo jest da je Iran zemlja pod napadom. A zemlje koje se nađu pod napadom obično se okupljaju oko režima, kakav god on bio, kaže Špelić, no to ne znači da svi građani podržavaju vlast.

Kakva je bila njihova vlast kroz povijest?

'Islamska republika nije uvijek bila tvrda. Znala je procijeniti trenutak za kompromis. Primjer je 1988. godina, kada je postalo jasno da iranske snage više ne mogu izdržati pritisak u ratu sa Saddam Husseinom i Irakom. U isto vrijeme dogodio se i snažan američki pritisak. Tada je srušen iranski Airbus s 290 putnika. U takvim okolnostima iransko vodstvo je odlučilo prihvatiti primirje koje je ponudio Sadam Husein. Ajatolah Hamnei kasnije je rekao da je to za njega bilo ‘kao da pije iz otrovanog pehara’, ali su ipak pristali', kaže Špelić.

'Barem nemamo posla s licemjerjem'

Pitanje je bi li Iran prihvatio opciju koju nudi Trump, dodaje.

'...a to je da u Teheranu bude bilo kakva vlast s kojom Washington može surađivati. Po meni je dobro što Trump to kaže otvoreno. Barem nemamo posla s licemjerjem. Više nema priča o zaštiti ljudskih prava – jasno se kaže da se radi o interesima.

Detaljno se Špelić dotaknuo iranskog režima i dužnosnika.

'Ne bih se čudio da onaj koji bude odabran za neku važnu funkciju ponovno postane meta napada, američkog, ali mislim još vjerojatnije izraelskog. Država Izrael to je već radila. Kada je ubijen Ahmed Jasin, osnivač Hamasa, nije prošlo mnogo vremena, a ubijen je i njegov nasljednik Abdel Aziz al-Rantisi.

Podsjeća da ovo nije prvi udarac na iranski režim. 'Današnji napadi često izgledaju kao spektakularno izvedene operacije, ali 1981. godine nisu bile potrebne stotine aviona. Bila je dovoljna jedna dobro postavljena bomba koju su postavili narodni muđahedini. U jednom danu ubijeni su predsjednik Irana, premijer i nekoliko desetaka visokih dužnosnika Islamske republikanske stranke, koja je tada bila praktički jedina dopuštena politička stranka. Ipak, režim je i to uspio preživjeti i stabilizirati se', kaže.

Objašnjava da je Teheran decentralizirao svoje snage, tako da reagira u više pravaca odjednom, čak i oni koji su bili prijateljski nastrojeni.

'Primjerice, napadnut je Oman – od svih zemalja Zaljeva bio je najblagonakloniji Iranu – ali to nije spriječilo daljnje operacije. Sve što je potrebno da se stvori kaos: svakodnevno zatvoren zračni prostor iznad Zaljeva, nesigurnost u velikim ekonomskim centrima poput Ujedinjenih Arapskih Emirata, Katara, Bahreina. Golemi ekonomski stroj skoro pa je stao, kaže Špelić.

Zatvaranje Hormuškog tjesnaca ne proizlazi samo iz straha od iranskih raketa ili napada malih brzih čamaca. Problem je u osiguranju brodova. 'Nitko ih ne želi osigurati. Lloyd’s, londonski osiguravatelji i svi ostali jednostavno neće dati novac za teret. Sjedinjene Američke Države su objavile da će dati 20 milijardi dolara za osiguranje brodova, ali JP Morgan procjenjuje da treba oko 350 milijardi. Te novce nema nitko' kaže Špelić.

Kako na vojne intervencije reagiraju Trumpovi birači?

'Od početka godine vidimo intervenciju za intervencijom, a dio njegove baze se nimalo ne slaže s tim. Treba samo vidjeti koliko se puta njegov potpredsjednik pojavio u javnosti i koliko puta taj potpredsjednik želi biti asociran sa akcijom protiv Irana. Dao je jednu izjavu reda radi. Ili je postalo već preočito da njega nema. Inače se voli stvarno pojavljivati u javnosti i slikati. Dakle to je sad pitanje kako će se to prelomiti na izborima koji dolaze u studenom, kaže i nastavlja:

'Trumpova nada je da pobijedi uvjerljivo i nastavi dalje. Ako ne, mogao bi se naći u ozbiljnim problemima – gubitak većine u Predstavničkom domu, problemi u Senatu, pa čak i prijetnja opozivom, sažima Špelić.

Što se Izraela tiče, prema Špeliću, postoje dvije glavne strategije prema Iranu – izraelska i američka.

'Izraelska strategija još koliko-toliko ima smisla jer se svodi na to da, ako Iran nestane s lica zemlje, nama je bolje, kaže Špelić. Navodi da Izrael od stvaranja Islamske republike vidi Iran kao stalnu prijetnju, ne samo zbog nuklearnog programa, nego i zbog generalne moći i utjecaja Teherana.

Pobjeda u Iranu neće biti lagana

Među ostalim, u opsežnom razgovoru na Hrvatskom radiju Špelić upozorava da proglašenje pobjede u Iranu neće biti jednostavno.

'Postoji jedno pravilo u ratu: ne radite stvari koje otežavaju stvaranje mirnog sporazuma. Ako ubijete vrhovnog vjerskog vođu i sustavno obezglavljujete režim, kako mislite s njim sklopiti bilo kakav sporazum? Može li vam on uopće vjerovati? Sve se svodi na to da u četiri do šest tjedna ovo treba završiti. Ali proglašenje pobjede neće biti lako. Vi možete reći mi smo pobjedili, a onda netko u Teheranu kaže niste, evo mi smo još uvijek ovdje. I što onda? Hoćemo onda nastaviti daljnjih 4 do 6 tjedana ili ćemo pojačati napade? Ili će nekom stvarno pasti na pamet da se zarati tamo? Što čisto sumnjam jer ipak tih 90 milijuna ljudi su preveliki zalogaj. Svi su mislili zračna sila i ta silina će biti sasvim dovoljna, međutim, pravo pitanje je što ako ne bude i to je zapravo sad veliko pitanje', zaključuje Špelić u 'Intervjuu tjedna' Hrvatskog radija.