U ponedjeljak se u pratnji jednog od najcjenjenijih splitskih odvjetnika-kaznenjaka, iskusnog lisca Željka Gulišije, javio policiji te je odveden na prekršajni sud, no ondje ga je dočekalo malo iznenađenje: umjesto sutkinje koja je po rasporedu trebala biti dežurna tog dana, pojavila se druga koja, recimo to diplomatski, definitivno nije poznata po blagoj praksi prema optuženicima koji joj se nađu u sudnici. Održala je lekciju Željku Kerumu kao oglednom primjeru bezobzirnog i neodgovornog ponašanja za volanom, pa ga pospremila iza rešetaka na idućih petnaest dana.

Policija je u ovom slučaju tražila da ga se kazni sa šezdeset dana, kao što to čini sa svim recidivistima uhvaćenima u činjenju ozbiljnih prometnih prekršaja, no i minimalni boravak u zatvoru prihvatljiv joj je i očekivan, uzevši u obzir uobičajenu sudsku praksu. Tko posljednjih godinama barem ovlaš prati rad splitske policije, zna da je ona uvela veliki zaokret prije svega u izvještavanju upravo o ovakvim slučajevima: doslovno svako jutro objavljuju se podaci o broju privedenih, detalji o onima koji su u prometu pretjerali nakon što su već ranije bili pretjerivali, te o traženim kaznama i odlukama suda koje su uslijedile nakon toga.

Bivši gradonačelnik Kerum idealno se uklopio u ovu kategoriju: em je tog petka sjeo za volan iako mu je vozačka dozvola odavno bila oduzeta, pa još godinu dana nema pravo ni polagati vozački ispit. Em je takav izazvao prometnu nesreću, pa je nakon toga parkirao automobil i utekao. Čovjek je uspio naslagati valjda sve prekršaje koje jedan recidivist može imati - osim što nije testiran na prisutnost alkohola ili droga, jer bi bilo pomalo blesavo to činiti tri dana nakon nesreće - pa bi, da se tog ponedjeljka išetao sa suda bez izrečene presude i mjere zadržavanja u zatvoru, koja u pravilu predstavlja izdržavanje kazne i bez čekanja na pravomoćnost presude, to zapravo bio prvoklasni skandal.

Kao šlag na torti pojavila se informacija o pokušaju zataškavanja: jedan Kerumu vrlo blizak čovjek obratio se policiji i tvrdio da je on bio za volanom i skrivio sudar, riskirajući i vlastiti kazneni progon jer nije znao da je uz pomoć gradskih kamera cijeli događaj bio temeljito rekonstruiran još dok se njegov gazda ljuljuškao na brodu i smišljao strategiju za izlaz iz krajnje neugodne situacije.

Koliko je poznato, Željko Kerum nikad se dosad nije našao u zatvoru, makar su ga mnogi onamo priželjkivali i smještali godinama, čak i desetljećima. Nije ga ondje vidjela supruga Fani koja je iznenađujuće otvoreno izjavila da ne namjerava čak ni otići u posjet, kao ni lokalni medij koji sada egzaltirano opisuje Kerumove uzničke dane i u investigativnim pothvatima otkriva koliko on ima cimera u sobi, kakav je čučavac koji koristi i tko mu je uplatio koliko eura na zatvorski račun kako bi imao za počastiti sustanare na Bilicama s kojima će, kako stvari stoje, dočekati Božić. Pitanje je li ovo politički kraj Željka Keruma, međutim, rijetko će tko postaviti, prije svega iz iskustva. Svi su svjesni da se radi o nekoj vrsti političkog herpesa kojega se nemoguće trajno riješiti, mitološkoj Hidri kojoj svaki put kad odsiječeš glavu, naraste nova.

Je li trenutak kada se Kerumu dogodila nova afera znakovit, ili možda čak namješten?

Apsolutno ne: radi se prije svega o slijedu događaja koje je on sam izazvao i koji se - imajući u vidu da nije bio smiren 'dogovoriti se' na licu mjesta s djevojkom s kojom se sudario i da je cijeli Split sada pokriven kamerama za nadzor prometa - zapravo nije mogao izbjeći.

Istina je da je bivši gradonačelnik u zatvoru proveo upravo tjedan u kojemu je četvero vijećnika njegove Hrvatske građanske stranke glasovalo za proračun gradonačelnika Tomislava Šute (HDZ), što su neki teoretičari beznadno pokušavali protumačiti kao pritisak 'duboke države', no iz jednadžbe su izostavili ključni faktor - to da će, naime, Kerum podržavati HDZ uvijek i svugdje, osim što će se s tom strankom fingirano i taktički svaditi uoči izbora, kako bi sebi osigurao monetu za kasnije trgovanje.

Hoće li se HDZ sada odreći svog vjernog koalicijskog partnera?

Ponovno, apsolutno ne: Hrvatska građanska stranka u Splitu predstavlja neku vrstu HDZ-ove nečiste savjesti, pa su u njoj projicirane rubno civilizirane tendencije i rodijačko-interesni modus ponašanja kojega se (čak) ni oni sami ne usuđuju prakticirati.

A pored toga, tu je i najjednostavnija moguća računica: upravo Kerum i njegov HGS drže HDZ na vlasti u Splitsko-dalmatinskoj županiji, a na razini Grada Splita također, svaki put kada njihov gradonačelnik kroči u zgradu Banovine, bez HGS-a nema većine.

Izjava gradonačelnika Tomislava Šute da se incident poput Kerumovog 'svakome može desiti' više je nego znakovita i pokazuje da, barem za njega, politička higijena može biti jedno, ali pragma predstavlja nešto sasvim drugo. Pa čak i po cijenu da se njegove izjave u javnosti otvoreno ismijavaju i uspoređuju s onom da se žrtva nekog napada zapravo slučajno nabola na nož - pa onda tako još trideset puta.

Je li incident u prometu jedini proces koji se protiv Keruma vodi?

Tehnički zapravo nije: nedavno je na Trgovačkom sudu on osuđen, zasad nepravomoćno, jer je oštetio vjerovnike svoje propale tvrtke 'Kerum d.o.o.' tako što je, umjesto da plati svoje dugove, samome sebi isplatio čak pet milijuna eura dividende premda je bio svjestan da tvrtki uskoro slijedi stečaj.

Radi se o presudi koja bi valjda svakome osim njemu samome nanijela vrlo gadnu reputacijsku štetu - cinici će reći da je Keurmova reputacija, ako nije nepostojeća, vrlo specifična - jer je i službeno demantirana njegova blesava obrana da 'Kerum osobno nikome nije ostao dužan'.

Radi se zapravo o neplaćenim računima u desecima i stotinama milijuna eura zbog kojih su kratkima ostale brojne gradske i državne tvrtke, pa i grad u koji se kune, dok su deseci malih poduzetnika, obrtnika i trgovaca doslovno otjerani u bankrot.

Propast nekadašnjeg Kerumovog carstva, u kojemu je privremeno i očito fiktivno bio otvoren predstečajni postupak samo kako bi se 'nabili' fiktivni dugovi na osnovu kojih su u kasnijem stečaju on i njegova obitelj uspjeli izvući gotovo sve vrijedne nekretnine, očit je primjer manipulacije zakona i inertnosti sustava, prije svega onog pravosudnog. Za što bi teoretičari zavjera mogli imati puno uvjerljivije argumente u prilog tvrdnji da su bili planski i programirani, nimalo slučajni.

Jednostavnim rječnikom rečeno, radi se o nekažnjenoj nacionalnoj sramoti.

Kako zapravo Splićani gledaju na lik i djelo svog bivšeg gradonačelnika?

U brojkama, na svakim novim izborima on dobiva otprilike tisuću glasova manje nego na prethodnima.

U postotcima, njegov HGS uvijek je tu negdje, dovoljno da osvoji poziciju HDZ-ovog 'junior partnera' u vlasti i sve beneficije koje s time dolaze: od 30 do 40 posto pozicija u kompletnoj upravljačkoj strukturi grada, što nahrani mnoga gladna usta njegovih podanika i paževa, a bogme i obitelji koja je uvijek uz njega na koritu, pa do raznih koncesija, otvorenih koridora za izdavanje građevinskih dozvola te direktorskih fotelja ili funkcija u nadzornim i upravnim odborima.

Evo, nedavno je preko Tomislava Šute postavio sam sebe na čelo gradske tvrtke Žnjan, koja upravlja istoimenom plažom kao najvećom splitskom javnom investicijom u protekla četiri desetljeća.

Drugim riječima, Željko Kerum je u proteklih petnaestak godina u Splitu uspio stvoriti mali, ali iznimno vižljav i otporan klijentelistički sustav koji će mu uvijek osigurati tih pet-šest tisuća glasova na izborima. I kao u mnogim sličnim slučajevima, počevši od pokojnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića pa sve do malih lokalnih šerifa u pasivnim, golom oku nedodirljivih hrvatskih nedođija, problem zapravo nikada nije u njemu.

Nego u građanima koji su se ovoj vrsti politike spremni jeftino prodati, ali i onima koji su takav gotovo proizvod na koncu spremni kupiti. U pravilu prvi u redu stoji HDZ.