Trebao je biti krunski dokaz europske vojne snage i strateške autonomije. No projekt Future Combat Air System (FCAS), zamišljen kao budući europski zračni borbeni sustav, zapeo je u dubokoj političkoj i industrijskoj krizi. U središtu prijepora je razvoj novog borbenog zrakoplova, odgovora na američki F-35, ali sukob interesa i ega među partnerima doveo je u pitanje cijelu ambiciju zajedničke obrambene politike
Sredinom prosinca švedski proizvođač borbenih aviona Saab ugostio je europske partnere kako bi razgovarali o 'novim savezništvima'. Tema razgovora bila je i mogućnost da Njemačka u budućnosti koristi kapacitete Saaba u području elektroničkog ratovanja. Tajming nije bio slučajan.
Njemački ministar obrane Boris Pistorius najavio je odluku o sudbini najvažnijeg i najkontroverznijeg europskog vojnog projekta - FCAS-a. 'Vrata su nam uvijek otvorena', poručio je šef Saaba Micael Johansson, ne skrivajući da bi se Šveđani mogli uključiti ako se projekt raspadne.
vezane vijesti
Simbol velikih ambicija Macrona i Merkel
Projekt FCAS pokrenuli su 2017. tadašnja njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Emmanuel Macron kao simbol obnove njemačko-francuskog partnerstva i jačanja europske suverenosti. Kasnije su se priključile Španjolska i Belgija.
No FCAS nikada nije bio zamišljen samo kao zrakoplov. Trebao je biti 'sustav sustava' – borbeni avion povezan s rojevima dronova i takozvanom Combat Cloud mrežom koja bi umrežavala zrakoplove, bespilotne letjelice i senzore, pa čak i povezivala zračne operacije sa svemirom.
Cijena tog sna bila je golema: najmanje 100 milijardi eura za razvoj i početnu nabavu, uz potencijalne prihode od gotovo bilijun eura tijekom desetljeća.
Od euforije do industrijskog rata
Politička euforija brzo je ustupila mjesto industrijskom razočarenju. Sukob se zaoštrio oko pitanja tko će voditi projekt. Francuski proizvođač Dassault, predvođen direktorom Ericom Trappierom, otvoreno je zatražio vodeću ulogu, tvrdeći da Francuska ima veću stručnost u razvoju borbenih zrakoplova.
U Berlinu i Madridu to je shvaćeno kao pokušaj da se srce projekta pretvori u gotovo isključivo francuski program. Njemački Airbus, koji bi trebao biti ravnopravan partner, odbio je takav pristup. Dodatni udarac povjerenju došao je kada je Njemačka odlučila kupiti američke F-35 umjesto francuskih Rafalea.
Sukob je eskalirao do te mjere da je IG Metall javno pozvao na prekid suradnje s Dassaultom, a dio političara počeo otvoreno razmatrati alternativne partnere, uključujući Saab.
Sukob nacionalnih interesa
Ulog je daleko veći od jednog zrakoplova. Kako je Ulrike Franke iz Europskog vijeća za međunarodne odnose rekla za WiWo, neuspjeh FCAS-a bio bi dokaz da su zajednička europska obrambena industrija i strateška autonomija i dalje više politička želja nego stvarnost.
Šef Airbusa Guillaume Faury upozorava da Europa razvija previše nacionalnih, nespojivih sustava koji su preskupi i neučinkoviti. Ako se to ne promijeni, kaže, Europa će 'svoj novac trošiti na loš način'.
Problemi su dodatno produbljeni preambicioznim tehničkim zahtjevima. Zrakoplov je trebao biti dovoljno lagan za slijetanje na francuski nosač zrakoplova Charles de Gaulle, ali i dovoljno robustan za zahtjeve njemačkog ratnog zrakoplovstva. Sve je dodatno zakompliciralo pridruživanje Španjolske i Belgije, koje su u projekt ušle s vlastitim zahtjevima.
Mnogi u industriji danas FCAS opisuju kao najpreopterećeniji obrambeni program na svijetu, u kojem su politički simboli često bili važniji od realnih vojnih potreba.
Kompromis: Zajednička mreža, zasebni avioni?
Unatoč zastoju oko borbenog zrakoplova, neki dijelovi FCAS-a napreduju čak i brže od planiranog – poput motora, senzora i stealth tehnologije. Zato se u industrijskim krugovima sve češće spominje kompromisno rješenje: zadržati zajednički razvoj Combat Clouda, senzora i bespilotnih sustava, ali dopustiti Njemačkoj i Francuskoj da razviju vlastite nacionalne varijante borbenog aviona.
Takav 'dvostruki model' predložio je i njemački savez zrakoplovne industrije BDLI u pismu ministru Pistoriusu. Ideja ima sve više simpatija u Berlinu, gdje se govori o 'prilagodbi, a ne o prekidu' projekta.
Što to znači za budućnost europske obrane?
Njemačka bi, u slučaju razdvajanja, borbeni zrakoplov mogla nabaviti i drugdje – primjerice kroz britansko-talijansko-japanski Global Combat zračni program. Istodobno, sve više menadžera u Airbusu postavlja pitanje treba li Europa, u doba ubrzanog razvoja umjetne inteligencije, više ulagati u dronove i modernizaciju postojećih sustava nego u potpuno nove borbene avione.
Sudbina FCAS-a tako postaje i test za drugi veliki zajednički projekt Berlina i Pariza – razvoj 'tenka budućnosti' MGCS. I ondje su ambicije velike, ali vidljiviji napredak zasad je skroman.
FCAS bi, u najboljem slučaju, još mogao postati dokaz da Europa u kriznim vremenima zna pronaći kompromis i zajednički interes. U suprotnom, ostat će poučna lekcija o tome koliko su nacionalni ponos i industrijski interesi i dalje jači od ideje zajedničke europske sigurnosti.
