Dok se svijet suočava s rastućim posljedicama klimatskih promjena, u Južnoj Americi se rađa nova energetska stvarnost. Brazil, Gvajana i Argentina postaju središta nove globalne naftne ekspanzije, otvarajući bušotine u oceanima i ubrzanom eksploatacijom fosilnih goriva, i to bašo u trenutku kada bi svijet trebao tražiti načine kako ih postupno napustiti
Uz obalu sjeveroistočnog Brazila, gdje se Amazona ulijeva u Atlantski ocean, vidljiv je neobičan kontrast: golemi koraljni greben otkriven prije manje od deset godina i, nekoliko kilometara ispod njega, milijarde barela sirove nafte. Brazilske vlasti nedavno su dale dozvole za bušenje na tom području, otvarajući put prema eksploataciji u bazenu Foz do Amazonas, dijelu takozvane 'Ekvatorijalne margine'.
Ekološke organizacije upozoravaju da bi svako bušenje u tom području moglo imati razorne posljedice za jedinstveni morski ekosustav. Zbog jakih struja i udaljenosti od većih naselja, eventualno izlijevanje nafte bilo bi gotovo nemoguće kontrolirati. No brazilska agencija za zaštitu okoliša IBAMA odobrila je početak istraživačkih radova nakon, kako navodi, 'rigoroznog postupka procjene utjecaja na okoliš', piše CNN.
vezane vijesti
Brazil: Domaćin COP-a i naftni div
Brazil, koji će ove godine domaćin UN-ove klimatske konferencije COP30, našao se u delikatnoj poziciji. S jedne strane, predsjednik Luiz Inacio Lula da Silva predstavlja se kao zagovornik očuvanja Amazone i obnovljivih izvora energije. S druge strane, njegova vlada intenzivno podupire širenje naftne industrije.
Lula odbacuje optužbe o licemjerju. 'Ne želim biti klimatski vođa, nikada to nisam tvrdio', rekao je na nedavnom sastanku uoči COP-a.
'Bilo bi neodgovorno napustiti naftu', kaže on. Tvrdi da bi prihod od nafte mogao financirati zelenu tranziciju Brazila. No, mnogi stručnjaci upozoravaju da svaka nova bušotina odgađa globalni napor za smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima.
Brazil je već sada najveći proizvođač nafte i plina u regiji. Zahvaljujući tzv. 'pre-salt' nalazištima otkrivenima 2006., zemlja je 2024. prvi put ostvarila veći izvoz nafte nego soje. Kompanije poput BP-a, Chevronsa i Exxona ulažu milijarde u nova podmorska nalazišta.
Gvajana - novo naftno čudo
Nekoliko stotina kilometara sjevernije, uz obalu Gvajane, već 'teče' nova energetska priča. Od 2015. ondje se crpi oko 650 tisuća barela nafte dnevno, što je ovu malu južnoameričku državu pretvorilo u najvećeg proizvođača nafte po glavi stanovnika na svijetu.
Predsjednik Irfaan Ali tvrdi da nafta donosi 'najtransformativniji trenutak u modernoj povijesti Gvajane'. Vlada naglašava da se eksploatacija može uskladiti s ekološkim ciljevima jer zemlja, zahvaljujući golemim prašumama, upija više ugljika nego što ga ispušta.
No, rast cijena i nejednaka raspodjela prihoda već izazivaju zabrinutost. Kritičari upozoravaju na 'prokletstvo resursa' koje je slične zemlje, poput Venezuele, gurnulo u gospodarski i politički kaos. Ali, predsjednik Ali odbacuje te usporedbe i tvrdi da će 'naftno bogatstvo donijeti koristi svakom kućanstvu'.
Argentina: Škriljevac kao izlaz iz krize
Duboko u unutrašnjosti kontinenta, Argentina polaže nade u golemo ležište Vaca Muerta ('mrtva krava'), jedno od najvećih svjetskih nalazišta škriljevca. Ovaj resurs mogao bi, prema procjenama analitičara, do 2030. doseći proizvodnju od milijun barela dnevno.
Predsjednik Javier Milei, poznat po libertarijanskim stavovima i poricanju klimatskih promjena, vidi u Vaca Muerti ključ gospodarskog oporavka. 'Gotovo sve se vrti oko širenja Vaca Muerte', kaže profesor Gabriel Blanco s Nacionalnog sveučilišta u Buenos Airesu.
No, eksploatacija metodom frackinga, koja uključuje ubrizgavanje tekućina pod visokim tlakom, donosi ozbiljne rizike za okoliš i zalihe vode. 'To je prljav proces koji troši ogromne količine vode, pijeska i kemikalija', upozorava Blanco.
Došli na kraj partija, ili?
Ono što povezuje Brazil, Gvajanu i Argentinu jest paradoks: dok svijet poziva na smanjenje emisija i postupni kraj fosilnih goriva, Južna Amerika ulaže u njihovu novu eru.
Prema nekim prognozama, globalna potražnja za naftom mogla bi dosegnuti vrhunac već početkom sljedećeg desetljeća. Ako se to dogodi, zemlje koje danas agresivno šire proizvodnju mogle bi se uskoro naći zarobljene u neprofitabilnoj industriji. 'Ove zemlje dolaze na zabavu baš kad se bar zatvara', slikovito opisuje profesor Michael Ross sa Sveučilišta u Kaliforniji.
Ipak, dok potražnja i dalje postoji, ulaganja se nastavljaju. 'Dokle god postoji jaz između proizvodnje i potražnje, bit će i novih projekat', kaže analitičar Flavio Ferreira Menten iz Rystad Energyja.
Za mnoge promatrače, južnoamerički naftni bum odražava širu globalnu stvarnost - nastavak ovisnosti o fosilnim gorivima unatoč sve očitijim posljedicama klimatske krize.
'Čini se da su svjetski lideri odlučili čvrsto pritisnuti gas i krenuti naprijed, bez obzira na sve', zaključuje Blanco.
