Sigurnosni i obrambeni stručnjaci sve otvorenije upozoravaju da Europa ulazi u razdoblje u kojem rat više nije teorijska mogućnost, nego realan scenarij. Procjene obavještajnih službi i vojnih analitičara upućuju na to da bi se u sljedećih nekoliko godina mogla otvoriti nova sigurnosna kriza, a ključna poruka s nedavne konferencije u Londonu bila je zabrinjavajuća: Europa i Ujedinjeno Kraljevstvo za takav sukob trenutačno nisu spremni
Zaključak je donesen na skupu koji je u Whitehallu organizirao Royal United Services Institute (RUSI), jedan od najutjecajnijih europskih think tankova za sigurnost. Sudionici – sadašnji i bivši vojni dužnosnici, vladini savjetnici i stručnjaci iz NATO-a – nisu govorili hipotetski, već su se oslanjali na obavještajne procjene prema kojima se Rusija sustavno priprema za mogući izravni sukob s Europom.
Hibridni rat je već počeo
Prema mišljenju većine sudionika, Zapad se već nalazi u stanju hibridnog sukoba s Rusijom. Sabotaže, dezinformacije, kibernetički napadi, ometanje GPS signala i učestali upadi dronova i zrakoplova u zračni prostor NATO-a smatraju se dijelom iste strategije destabilizacije.
Sam Greene, profesor ruske politike na King’s Collegeu u Londonu, upozorio je da ti incidenti već imaju ozbiljan psihološki učinak na europska društva, javlja CNN.
‘Mislim da su ljudi prestrašeni, posebno kako ovo postaje sve vidljivije’, rekao je Greene. ‘Vidimo dronove ispred zračnih luka i postoji sve veći osjećaj da je samo pitanje vremena kada će jedan od tih dronova srušiti putnički zrakoplov.’
Zašto nema otvorenog sukoba?
Unatoč rastućim tenzijama, Rusija zasad izbjegava izravan napad na članice NATO-a. Razlog je, prema stručnjacima, pragmatičan: Moskva trenutačno nema vojne kapacitete za pobjedu u takvom ratu. No procjene pokazuju da se taj odnos snaga može promijeniti.
Glavni tajnik NATO Mark Rutte ranije je upozorio da bi Rusija mogla biti spremna upotrijebiti vojnu silu protiv Saveza u roku od pet godina. Slične poruke dolaze i iz Berlina, gdje obavještajne službe procjenjuju da Moskva najkasnije do 2029. ‘drži otvorenom opciju rata protiv NATO-a’.
U baltičkim državama te se procjene doživljavaju još ozbiljnije – ondje se govori o vremenskom horizontu od svega tri godine.
Planovi postoje, ali nedostaje stvarnost
NATO je, reagirajući na te procjene, razvio planove za obranu Baltika i istočnog krila Saveza. No problem, upozoravaju analitičari, leži u raskoraku između planova i stvarnih sposobnosti.
Jack Watling iz RUSI-ja upozorio je da se obrana i dalje planira na temelju kapaciteta koji tek trebaju biti izgrađeni.
‘Postoji plan, s brojkama. Ali vlade ne poduzimaju potrebne korake za njegovu provedbu. Još uvijek planiramo na temelju stvari koje ne postoje’, rekao je Watling, dodajući da je riječ o opasnom oslanjanju na ‘liste želja’, umjesto na realne resurse.
Koliko je Ujedinjeno Kraljevstvo udaljeno od ratne spremnosti?
Britanska vlada zatražila je ove godine strateški pregled obrane, koji su proveli bivši glavni tajnik NATO-a George Robertson, general Richard Barrons i Fiona Hill, nekadašnja savjetnica američkog Vijeća za nacionalnu sigurnost. Njihove preporuke jasno govore o potrebi jačanja vojske, pričuva, civilne obrane, ali i otpornosti infrastrukture, zdravstva i industrije.
‘Iskreno, ne treba nam puno više analiza da bismo znali što trebamo učiniti. Problem je u tome što to zapravo moramo učiniti’, rekao je.
Dodao je da bi, nastavi li se sadašnjim tempom, Ujedinjenom Kraljevstvu trebalo oko deset godina da postigne stvarnu ratnu spremnost.
‘Naše analize govore da možda imamo tri do pet godina. Ovo je pitanje volje – društvene koliko i političke’, zaključio je.
Dividenda mira i njezin kraj
Europa je desetljećima uživala u ‘dividendi mira’. Izostanak velikih ratova omogućio je smanjenje obrambenih proračuna i jačanje socijalne države, uz oslanjanje na Sjedinjene Države kao krajnjeg jamca sigurnosti. Taj je model ozbiljno uzdrman ruskom invazijom na Ukrajinu i porukama iz Washingtona da Europa mora preuzeti veći dio odgovornosti za vlastitu obranu.
Iako 31 od 32 članice NATO-a ove godine doseže cilj od 2 posto BDP-a za obranu, najava povećanja tog cilja na 5 posto do 2035. nailazi na skepsu, osobito u državama suočenima s fiskalnim pritiscima.
Jesu li društva spremnija od političara?
Istraživanja Eurobarometra pokazuju da je 78 posto Europljana zabrinuto za sigurnost EU-a u sljedećih pet godina, a trećina smatra da bi obrana trebala biti jedan od prioriteta javne potrošnje. Unatoč tome, mnogi političari zaziru od otvorenog razgovora o regrutaciji, pričuvama i mogućim žrtvama.
Razlike su posebno vidljive između zapadne i istočne Europe. U Poljskoj, baltičkim državama, Finskoj i Švedskoj prijetnja se doživljava kao stvarna, pa su ondje već uvedene mjere poput novačenja, priručnika za građane i jačanja civilne zaštite.
Kako ističu analitičari, ključni faktor je povjerenje u institucije.
‘Ako ljudi osjećaju da država radi za njih, skloniji su prihvatiti žrtvu za opće dobro’, poručuju iz Chatham Housea, upozoravajući da se modeli ‘potpune obrane’ teško mogu preslikati u društva s niskim povjerenjem u vlast.