Autobusni kolodvor u Zagrebu za mnoge znači biti daleko od doma. Ili se oslanjate na buseve koji će vas odvesti u neki drugi grad ili ste posjetitelji glavnom gradu Hrvatske koji su svoj redovni smještaj i sve poznato ostavili negdje drugdje. No, među brojnim putnicima, turistima i pustolovima, ima i ljudi koji su na autobusnom kolodvoru, ali ne putuju nigdje. Također su daleko od doma, jer ga nažalost, nemaju. Točka iz koje mnogi odlaze u različitim smjerovima jedna je od lokacija gdje žele ostati jer se tu barem nakratko mogu ugrijati i pobjeći od hladnih prosinačkih ulica.

Beskućništvo je problem koji zahvaća cijelu Hrvatsku, a podrazumijeva situaciju koja je teška ne samo fizički, nego i psihički. Utječe na samopouzdanje, dostojanstvo osobe, a k tome se izvući iz tog problema nije nimalo lako. Statistike za 2025. godinu još nisu poznate, ali prošle godine, Hrvatski zavod za socijalni rad je naveo kako je u Hrvatskoj bilo 803 beskućnika. No, kako je navedeno na stranicama Sabora povodom Svjetskog dana beskućnika u listopadu, Hrvatska mreža za beskućnike upozorava da je problem puno veći te da naša zemlja ustvari broji najmanje 2000 osoba bez doma. Uz to, ističu i da preko 10 tisuća ljudi, iako imaju dom, žive u neprimjerenim i nesigurnim uvjetima, u kojima nemaju sanitarije, struje ili grijanje.

Mjesto za spavanje i grijanje, ne i tuširanje: 'Zaštitari me poznaju, dobri smo si'

Dok su temperature niske, a brojni se na autobusnom kolodvoru kratko zadrže na svojim putovanjima uoči nadolazećih praznika ili drugim povodom, upoznajemo Nenada Kovačevića, 67-godišnjaka koji se oslanja na infrastrukturu Autobusnog kolodvora kako bi se sklonio od vremenskih uvjeta. Zatekli smo ga dok je sjedio na radijatoru kod jednog od sanitarnih čvorova.

Kako nam je objasnio, na autobusnom spava i ima po WC-ima prostor za obavljanje nužde te ograničene mogućnosti održavanja osobne higijene. No, navodi nam, nema prilike za tuširanje, ali je na toplom i ima krov ispod kojeg može spavati. Ljeti spava na klupama u parku, ali takvi aranžmani po trenutnom vremenu ne dolaze u obzir.

'Zasad nemam problema sa zaštitarima budući da me oni već znaju i dosta sam dobar s njima, kao ni sa dežurnima ni čistačicama. Dva ili tri puta sam imao loša iskustva (s prolaznicima na autobusnom kolodvoru op.a), ali ništa strašno. Kad ne želim s nekim pričati, samo se sagnem dolje, pognem glavu i šutim, što god me pitali. Tako da s time nemam nikakvih problema', otkriva nam Nenad pozadinu života na Autobusnom kolodvoru.

Ne radi zbog ozljede kralježnice: 'Dovoljan mi je jedan obrok na dan'

Dok se mnogi vesele Božiću i pripremaju za obilne ručkove s najbližima, naš sugovornik navodi kako ne primjećuje veliku razliku od svoje svakodnevice.

'Što da vam kažem, meni je Božić dan kao i svaki drugi. Snalazim se na sve moguće načine. U Branimirovoj dobivam besplatnu hranu tako da s time nemam problem. Meni je sasvim dovoljan jedan obrok, ali ima ljudi i među beskućnicima koji odlaze i jedu u pet ili šest pučkih kuhinja, to je prokletstvo', rekao nam je Nenad komentirajući kako se neki ljudi zadovolje s jako malo, a neki nisu zadovoljni čak i kad su u znatno boljoj situaciji od drugih.

Sve skupa, na ulici je, uz prekide, nekih 15 godina. Problemi su mu počeli 1991. godine, tijekom rata, kada je otišao u Crnu Goru.

'Tamo sam imao obitelj s majčine strane i onda su me deportirali natrag u Hrvatsku jer nisam imao papire. Ovdje su me sto maltretirali i jedva su me na kraju prijavili. U Hrvatskoj sam radio u tesariji i zidarstvu, sve dok nisam ozlijedio kralježnicu. Sada se već tri i pol godine naganjam s njima da mi daju starački godine i da mi povećaju inkluzivni dodatak', otkrio nam je Nenad probleme koji su ga doveli na ulicu.

Mala mirovina, i želja za staračkim domom: 'Čekam da mi se vrati socijalna radnica iza Nove'

Dok je pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter ranije ove godine upozorila na nedostatak smještajnih kapaciteta u prihvatilištima i prenoćištima, Nenad nam otkriva da je bio u Kosnici i u Sesvetskom Kraljevcu. No, nije sve bilo bajno.

'Imao sam problema, posvađao sam se s njima. Sada sam bio u Vinogradskoj, dobio sam svrab, pojavile su mi se kraste. Trebao bi ići u centar za socijalnu skrb da mi socijalna radnica što prije riješi taj smještaj. '

U međuvremenu, prima malu mirovinu koja mu omogućuje skromne financije, ali nedovoljno da si nađe trajni smještaj. Upravo zato mu je soba s toplim krevetom glavna želja tijekom blagdana, ali i u 2026. godini

'Samo čekam da mi se poslije Nove godine vrati socijalna radnica pa da se vidim s njom i nadam se, dobijem starački dom', ustvrdio je.

Volonteri pomažu s hranom, ali i smještajem: 'Ljudi dobrog srca doniraju u svako doba godine'

Srećom, ovi blagdani će Nenadu biti malo lakši jer će od Badnjaka do 28. prosinca biti smješten u jednom zagrebačkom hostelu. Inicijativa Od srca do srca za beskućnike i potrebite uspjela je kroz akciju 'Ne Budi na klupi za Božić' osigurati četverodnevni smještaj za 20 beskućnika. Općenito redovito obilaze beskućnike na zagrebačkim ulicama te im donose obuću, hranu i druge potrepštine. Večer prije Badnjaka su također od 19 sati podijelili 100 toplih obroka potrebitima na Glavnom kolodvoru.

'Vjerujte, zima je najteži period beskućnicima jer ne mogu spavati na klupi, traže grijana područja. Nebitno da li je zima, kiša snijeg, ili koji je dio godine, mi raspišemo na internetu što skupljamo (odjeća, hrana, higijenske potrepštine op.a), što nam treba ljudi dobrog srca doniraju', rekao nam je član inicijative Marin.

Istaknuo je da pored hostela, ima i humanitaraca koji su beskućnicima otvorili i vrata svoje kuće kako bi imali smještaj u zimskim mjesecima. No, ako imate volju, ne morate biti bogataši da biste mogli pomoći onima manje sretnijima od sebe bilo u kritičnim zimskim mjesecima ili kroz ostatak godine. Svaka i najsitnija pomoć je dobrodošla, samo se potrebno odreći stvari koje vam više ne trebaju.

'Po zimi i po ljeto, beskućnicima treba donji veš, čarape majice, a po zimi deblje košulje, veste hlače i to je to', zaključio je Marin kako već s najmanjom gestom možemo olakšati svima koji nažalost, nemaju drugog doma osim ulice.