Kao i svaka prije, bila je puna radosti i sretnih trenutaka, ali i tuge te onog vječnog pitanja — kako se ovo moglo dogoditi?Sve je to ono što kamere bilježe svaki dan, diljem Hrvatske i svijeta. Svuda gdje postoji priča ili događaj važan i zanimljiv za medije i naše građane. U prvom je redu gotovo uvijek stajao fotoreporter, bilježeći taj trenutak kako bi vam prenio emociju i događaj. U doba kada je fake news već otrcana fraza, a fotografija nastala uz pomoć AI-ja toliko prisutna da je često teško razlikovati stvarnost od laži, biti fotoreporter i prenositi događaj iskreno, sirovo, onakav kakav jest — nikad nije bilo važnije.

Od Zrinke Ljutić do Vjesnika

Pred vama je izbor fotografija i trenutaka koji su nas kao narod obilježili, dirnuli i ganuli. Od početka godine krenulo je ludilo u režiji naših rukometaša, koji su rukomet „vratili kući“, preko Zrinke Ljutić, koja nas je vratila na već pomalo zaboravljene skijaške staze i uspjehe.

Nogomet je ove godine ponovno bio iznimno zanimljiv — s čak četiri kluba u borbi za naslov i veličanstvenim slavljem dvostruke krune na Kvarneru.

Kao jedina agencija i jedini medij iz Hrvatske Piellovci su bili u Madridu na oproštaju Luke Modrića od Real Madrida i prenijeli vam onaj trenutak kada je plakao cijeli stadion.

Posebno izazovno bilo je ljeto — najveći skup od 500.000 ljudi na koncertu MPT-a u Zagrebu, a mjesec dana poslije još jedan takav u Sinju.

Kao službena agencija MORH-a, pratili su mimohod Oružanih snaga Republike Hrvatske povodom 30. obljetnice Oluje. Taj velebni dan zabilježili su iz svih mogućih kutova, pa ste prvi put mogli vidjeti i fotografije iz perspektive pilota HRZ-a, koje je snimila neustrašiva Sandra Šimunović.

Puno je i manjih tema, tihih trenutaka za koje morate imati oko fotoreportera i novinarsku dušu. Takva je, primjerice, fotografija Ive Čaglja iz Splita — na prvi pogled ne neko fotografsko remek-djelo, ali s onom snažnom novinarskom pričom u sebi, niti koja vas mora dirnuti, htjeli to ili ne. Fotografija psa koji danima spava pred zaključanim vratima groblja jer je njegov vlasnik preminuo.

Naravno, tu su i oni magični trenuci koje samo priroda može stvoriti, a mi ih zabilježiti — i potom preuzeti zasluge za tu ljepotu. Ima i onih manje lijepih: ove godine bilježimo porast smrtno stradalih na cestama, a crna kronika ostaje onaj tužni dio naših života na koji smo se, nažalost, potiho kao društvo naviknuli.

Sezona požara

Godinu iza nas obilježili su i požari — od velikih u Dalmaciji, gdje je gorjelo sve oko Splita i Makarske, do požara u tvornici pneumatika u Svetoj Nedelji.

I opet su naši vatrogasci bili u prvom planu, u borbi s vatrom koja guta sve pred sobom. Vatra je krajem godine progutala i Vjesnikov neboder.

Fotografije kolega Matije Habljaka, Patrika Maceka, Josipa Miškovića i Neve Žganec, koji su cijelu kišnu noć pratili borbu vatrogasaca s vatrom, svaka na svoj način pričaju priču o tom simbolu — simbolu grada i simbolu novinarstva.

Na tim fotografijama Vjesnik, poput Kositrenog vojnika iz bajke H. C. Andersena, stoji izgoren i oštećen, ali šutke i dostojanstveno nestaje. U toj metafori novinarstvo je balerina — balerina od papira.

A ta novinarska priča još nije gotova. Još čekamo konačan kraj, kada će ga rušiti i kada će se materijalizacija metafore potpuno ispuniti.