Pet fiksnih i dva autokrana, stotinjak radnika, među njima teški kamioni, miješalice za beton, petnaestak kontejnera u kojima se smjestila 'uprava' gradilišta, nekoliko mobilnih WC-a i – improvizirani roštilj. Sve to nalazi se na najvećem zagrebačkom gradilištu u centru grada, u Kranjčevićevoj ulici, zbog izgradnje novog stadiona.

Sjećanje na drvene tribine

Prašine, uobičajene za ovakvo mjesto, nema jer je posljednjih dana padala kiša, što olakšava disanje. Obrisi 47,46 milijuna eura s PDV-om vrijednog zdanja, financiranog isključivo iz gradskog proračuna, odavno se naziru, a njegovu gradnju već mjesecima prati i proslavljeni kuglač Nikola Dragaš. Zatekli smo ga na terasi ispred kuglane smještene tik do stadiona. Nadao se, govori nam, da će se ispod istočne tribine sagraditi nova kuglana, a postojeća srušiti jer su se rušili i objekti naslonjeni na nju, ali ništa od toga.

'Lijepo će biti ovo. Svaki dan napreduje, dečki to udarnički rade. Zaslužio je Grad Zagreb novi stadion. Ovo će biti obiteljski, građanski stadion. Ovdje sam od 1970. godine i sjećam se još drvenih tribina', govori nam vitalni 81-godišnji Dragaš.

Smatra da će stadion oplemeniti prostor Trešnjevke i dati mu novu vizuru i vrijednost. A može li on potaknuti dodatni interes za kuglanje, pitamo ga.

'Čujte, mi smo blizu. Nadali smo se da će i nas srušiti, ali kako je cijena stadiona bila na knap, mislim da se zato odustalo', smatra Dragaš.

Sa sjetom u glasu govori nam da je interes za kuglanje danas slab. Ni blizu vremenu, a bilo je to polovicom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kad je on bio trostruki svjetski prvak.

'Danas, ako dijete nije iz obitelji kuglača, teško da će se djeca zainteresirati. Danas bi svi da im dijete bude Luka Modrić. A takav bude jedan od njih sto milijuna', govori nam Dragaš.

Za razliku od kuglane, koja je još u Kranjčevićevoj, biciklističkog velodroma, koji je od 1955. godine bio u sklopu stadiona, više nema. Iako se spominjala njegova gradnja na novoj lokaciji, sve je ostalo samo na riječima. A biciklisti se nadaju da bi jednom mogli imati objekt kakav postoji u Novom Mestu u Sloveniji.

Stotinjak ljudi, a čuju se samo strojevi i alat

Dok autodizalica podiže materijal na istočnu tribinu, nalazimo se s Igorom Sedlarom, glavnim inženjerom na gradilištu na kojem radove izvodi Strabag.

Upravo je došao sa sastanka pa se mora preobući u radnu odjeću, a i mi dobivamo kacige i reflektirajuće prsluke. Nije mu ovo prvi stadion na kojem radi. Opus Arena u Osijeku, koju je Strabag preuzeo nakon što se prethodni izvođač radova razišao s investitorom, bila mu je prvo takvo zdanje.

'Iako Opus Arenu nismo radili od početka, meni je to osobno najdraži projekt na kojem sam radio. Bilo je tu još niz njih, od Ikee, preko Designer Outleta, do nekih objekata na obali', kaže nam Sedlar.

Na gradilištu je živo. Stotinjak radnika u punom je pogonu, ali jedino što se čuje su strojevi i zveket alata.

'Trenutno se izvode radovi na montaži predgotovljenih betonskih elemenata istočne i zapadne tribine. Na zapadnoj se radi i na izvedbi monolitne konstrukcije tribine, koja je ujedno srce objekta s tehničkim i komercijalnim sadržajima te svlačionicama. Na sjevernoj se postavlja čelična konstrukcija i već sada se mogu vidjeti obrisi i pozicije budućeg semafora, odnosno ekrana', pokazuje rukom.

Drugi semafor nalazit će se, pojašnjava, na južnoj tribini, za koju su napravljeni temelji, a početak njezina podizanja očekuje se početkom ožujka.

'U ovom trenutku radimo i na pripremi prometnica', govori nam dok stojimo na središtu travnjaka stadiona, na kojem je prve utakmice prije više od sto godina igrao HŠK Concordia. Nakon Drugog svjetskog rata domaćini na stadionu bili su NK Zagreb i Lokomotiva, a podaci govore da se na njega u nekoliko navrata, kada su postojale i stajaće tribine, znalo nagurati od 15 do 19 tisuća ljudi.

Nepredviđena situacija - malo jezero

Kada bude završen, novi stadion imat će kapacitet od 11.163 sjedeća mjesta.

'Tehnički pregled i izdavanje uporabne dozvole planirani su za početak 2027. godine', otkrio nam je Sedlar.

Na našu opasku da to onda znači da prve utakmice neće biti prije proljeća 2027., samo se nasmijao i dodao da on o tome ne odlučuje, ali i da se boji da ih prije 2027. godine neće biti. Govoreći o specifičnosti stadiona, kazao je da je zanimljivost to što u njegovim kutovima neće biti tribina. Drugim riječima, ako bi netko poželio preskočiti ogradu i s istočne prijeći na sjevernu tribinu, to neće biti moguće jer će one doslovno fizički biti odvojene.

Tijekom rušenja starog stadiona i dosadašnjih radova na novom, prema riječima našeg sugovornika, nisu naišli na nepredviđene situacije koje bi ih značajno usporile, premda im vrijeme nije išlo na ruku.

'Bilo je dosta kišnih dana, ali za sada smo u zacrtanim rokovima i sve ide prema planu. Radi se u jednoj smjeni i subotama. Radnici se rotiraju, a kada dani postanu dulji, produljit će se i radno vrijeme. Imali smo, istina, pomalo smiješnu situaciju, ali smo brzo otkrili o čemu se radi. Naime padala je kiša i nekoliko dana kasnije sve je na gradilištu bilo suho. Međutim kopali smo temelje na južnoj strani i naišli na malo jezero. Pa otkud sad voda? Ispostavilo se da je iz cijevi od drenaže travnjaka, koju je strojar bio odspojio, ali nam to nije javio. Uglavnom, mogu reći da je drenaža na travnjaku bila odlična jer je i on bio suh', smijući se prepričao nam je Sedlar.

Pitamo ga je li zahtjevno raditi ovakav objekt praktički u središtu grada, a on odgovara da je uvijek lakše graditi na livadi oko koje nema ničega.

'To je prvenstveno zbog logistike i transporta, odnosno odvoza i dovoza materijala. To je organizacijski jako zahtjevno, posebno kad se dovoze predgotovljeni betonski stupovi koji se prevoze posebnim transportom. Taj se dio odvija noću i uz pratnju policije kroz Zagreb. Pokušavamo izbjeći da dostave materijala budu u jutarnjim i popodnevnim špicama, ali to je ponekad teško planirati zbog različitih okolnosti', rekao je naš sugovornik.

Specifičnost ovog projekta jest i to da istočnim dijelom čestice prolazi visokotlačni plinovod.

'Predviđena je njegova zaštita, a tijekom radova se dodatno iskristaliziralo što još treba napraviti. Sve to, naravno, radimo u dogovoru s HEP Toplinarstvom', pojasnio je.

Dok obilazimo gradilište, dolazimo do neizbježnog pitanja u građevinarstvu – cijene građevinskog materijala i rada.

Fiš u smeću, ručak iz pivnice

'Cijene i dalje rastu na godišnjoj razini, ali ne kao prije nekoliko posljednjih godina. Pitanje pojačanja kapaciteta stranim radnicima jedno je od strateških pitanja hrvatskog građevinarstva', pojašnjava i dodaje da u tom smislu pozdravlja izmjene Zakona o strancima i uvođenje obaveze učenja hrvatskog jezika.

'Dobro je to prvenstveno za njih, a onda i za sve u hrvatskom građevinarstvu', smatra Sedlar.

Iako su ozljede na gradilištima uobičajena pojava, tražeći drvo u koje bi pokucao, govori da ozbiljniju povredu na radu nisu imali.

'Događaju se sitne porezotine, bez potrebe za liječničkom intervencijom. Gradilišta su velika i riječ je o mjestima na kojima, uz sve mjere opreza i zaštite na radu, uvijek postoji mogućnost ozljede. To je naprosto tako', objašnjava nam.

Kako je vrijeme ručka, jedan od kolega pita ga što će jesti, a on odgovara protupitanjem – a što je s fišem.

'Odletio je u smeće', uzvratio mu je, a Sedlar je samo zakolutao očima i procijedio nešto kroz zube. Ručat će nešto iz obližnje pivnice.

'A roštilj?' zanima nas.

'On je stari običaj na gradilištu. Kad se odradi neki značajan segment, onda se počastimo', zaključio je. Prilika za to još će nedvojbeno biti.