Gradnja centra po pisanju medija obvezna je po europskim direktivama, a ova lokacija izabrana je zato što se nalazi na najkraćoj ruti kroz Hrvatsku koju ilegalni migranti koriste u pokušajima prolaska prema Sloveniji i dalje prema zapadu.

Načelnik Plitvičkih jezera Hrvoje Matejčić burno je reagirao na ovu najavu, te je i on pozvao građane na prosvjed 'kako bi pokazali snagu stanovnika ove prekrasne turističke općine, a ne migrantskog hot spota'.

U ranijoj objavi Matejčić je istaknuo kako su Plitvička jezera prepoznatljiv turistički brend Hrvatske, a ne mjesto za migrantski centar. Naglasio je kako su lokalni stanovnici desetljećima ulagali u razvoj turizma te ne žele da se taj napor dovede u pitanje. Prema njegovim navodima, planirani migrantski centar donio bi tek oko 15 novih radnih mjesta, dok bi razvoj Željave kao turističke atrakcije mogao otvoriti stotine radnih mjesta i generirati višestruko veće prihode za lokalnu zajednicu.

Nekadašnji vojni kompleks Željava nalazi se u blizini istoimenog sela koje po službenim podacima popisa iz 2021. godine ima točno 22 stalna stanovnika. Radilo se o jednom od najgrandioznijih jugoslavenskih građevinskih projekata koji je nosio kodno ime Klek ili O-505 (Objekt 505): zdanju koje su činile tri galerije za smještaj 58 zrakoplova, međusobno povezane u obliku slova M te s produženim srednjim krakom, u kojem se nalazila radionica za popravak aviona. Sa strane je bila dodatna galerija, a njihov profil i teška armirano-betonska ulazna vrata izrađeni su prema dimenzijama MiG-a 21. Avioni su se unutar objekta razmještali elektroakumulatorskim tegljačima te je svako 'parkirališno mjesto' imalo svoj priključak za gorivo. Postojalo je i skladište oružja u bihaćkom naselju Vedro Polje.

Kerozin je bio uskladišten u obližnjoj planini Pokoj, a do aviona stizao je 10-kilometarskim cjevovodom koji je bio pod stalnim borbenim i inženjerijskim nadzorom. Postojala je i neovisna električna, vodovodna i kanalizacijska mreža te dvije rezervne dizel-električne centrale, dekontaminacijski prostor i 13 klimatiziranih komora s posebno zaštićenim ventilacijskim otvorima koji su mogli poslužiti kao rezervni izlaz na površinu. Stalna klima iznosila je 18 stupnjeva Celzijevih, što je procijenjeno kao idealno ozračje. Posebna pažnja pridana je protupožarnom sustavu te 'aqua sustavu' za skladištenje kerozina na vodenim jastucima u pet cilindričnih spremnika ukupnog kapaciteta 500 tona goriva. Uz galerije, unutrašnjost Plješivice ugostila je skladišta oružja, tankove s gorivom, elektrogeneratore, klimu, kuhinju, prostorije za brifinge, učionice i ambulantu.

Ukupna dužina podzemnih tunela iznosila je 3,5 kilometara, dok su galerije, svaka visine osam i širine 20 metara, iskopane od 350 do 500 metara u dubinu Plješivice. Puna autonomija cjelokupnog objekta O-505, od kojeg se otprilike po polovica nalazi na teritoriju Hrvatske i Bosne i Hercegovine, iznosila je nevjerojatnih 30 dana.

U svibnju 1992. godine gotovo potpuno ga je razorila tadašnja JNA, o čemu više pročitajte ovdje , a kompleks Željava danas je isključivo meta turista i avanturista.

Mještani Plitvičkih jezera zajedno sa svojim načelnikom najradije bi da tako i ostane, a u javnom prostoru pojavile su se i ideje o rekonstrukciji Željave i njenoj reaktivaciji u vojne svrhe, primjerice za borbenu, transportnu ili pomorsku obuku te povezivanje Jadrana i unutrašnjosti, pogotovo zato što Hrvatska od pridruživanja NATO-u 2009. zapravo nije na svoj teritorij privukla nijedan značajan obrambeni sustav ili bazu, niti kakvo specijalizirano NATO središte, pa čak ni poligon za obuku, logističko središte ili slično. Takvi sadržaji, koliko god nekima bili nepoželjni, ipak imaju značajan utjecaj na lokalne ekonomije.

Može li Željava, dakle, biti preuređena za potrebe NATO-a?

'Uspješno razoren'

'Kratko i jasno: apsolutno ne može, barem u vojnom kontekstu', kaže za tportal vojni analitičar Marinko Ogorec.

On objašnjava da je nekadašnja JNA ovaj kompleks i sve njegove sustave prije povlačenja 'vrlo uspješno, temeljito i stručno' razorila i da on više nikada ne može biti funkcionalan u nekadašnjem smislu. Čak i na najbazičnijoj razini, bio je prilagođen zrakoplovima MIG koje danas više ne koriste ni Hrvatska, ni cijeli kolektivni Zapad.

'To je danas uglavnom turistički objekt kojega posjećuju entuzijasti, a grupne ture znao je organizirati pilot Danijel Borović (koji je u Domovinskom ratu prvi donio avion MIG-21, op. a.). No i njihov dijapazon kretanja poprilično je sužen jer je područje teško prohodno, a mnogi prostori su opasni. Željava je naprosto potpuno devastirana i zapravo neobnovljiva, ondje nema nikakvog smisla ulagati novac, a pored svega nema ni nikakvu stratešku ili vojnu važnost za bilo koga', tvrdi Ogorec.

Činjenica da se kompleks nalazi na teritoriju dviju država nije zanemariva, ali u situaciji kada on nema nikakvu perspektivu nije ni osobito bitna.

No što je s perspektivom Hrvatske za privlačenje zajedničkih NATO sadržaja?

'Sa zračnim bazama teško: čak i u jednoj Poljskoj, koja je iz doba Varšavskog pakta naslijedila brojne aerodrome koji su bili očuvani i ostali u funkciji, mnoge su napuštene - a pritom je Hrvatska neusporedivo manje veličine od Poljske i ima manji geostrateški značaj. Svojedobno se razgovaralo da bi se kod nas mogao obavljati remont NATO-vih brodova, to je razina na kojoj bi Hrvatska mogla biti zanimljiva', smatra Ogorec.

Dodatno, napominje, perspektivu svakako ima hrvatska proizvodnja kaciga i slične opreme, zatim pištolja i pušaka, te u najnovije vrijeme borbenih dronova - a tu su i logistički poslovi poput opskrbe konzerviranom hranom, u kojima se 'Podravka' pokazala kao vrlo potentna i perspektivna tvrtka.

Pitamo Ogoreca kakav je NATO potencijal hrvatskih luka, primjerice splitske Lore kao baze Hrvatske ratne mornarice - te je li prepreka činjenica da se ona nalazi usred vrlo gusto naseljenog prostoras gotovo pola milijuna stanovnika.

'Ne samo Lora, nego kompletan Jadran vojno je neperspektivan, problematičan prostor: ondje se brodovi zapravo nalaze u svojevrsnoj klopci i dovoljno je zatvoriti Otrantska vrata da bi se on njih napravila neka vrsta glinenih golubova. Mediteran je donekle zanimljiv i strateški važan jer se na njemu nalaze sjecišta brojnih različitih interesa, ali po svim strategijama pomorsko ratovanje seli na oceane', zaključuje Ogorec.