Rat između SAD-a, Izraela i Irana traje već stotinu dana, a jedan od europskih lidera čiji se stav tijekom tog razdoblja značajno promijenio jest njemački kancelar Friedrich Merz. Od početnog razumijevanja za američko-izraelske vojne operacije do otvorene kritike Washingtona, Merzov zaokret izazvao je političke rasprave u Njemačkoj, ali i nove napetosti u odnosima sa Sjedinjenim Državama.

Kada su SAD i Izrael 28. veljače pokrenuli napade na Iran, u kojima su ubijeni visoki iranski dužnosnici, uključujući vrhovnog vođu Alija Hamneija, kao i brojni civili, Merz nije dovodio u pitanje legitimnost vojne akcije.

Iako brojni stručnjaci za međunarodno pravo nisu smatrali da su napadi bili u skladu s međunarodnim pravom, njemački kancelar izbjegavao je takve kvalifikacije. Umjesto toga, iranske vlasti opisivao je kao 'teroristički režim', naglašavajući da su Washington i Tel Aviv imali 'dobre razloge' za djelovanje, piše DW u analizi.

Politolog Johannes Varwick sa Sveučilišta u Halleu smatra da je Merz u početku vjerovao kako SAD i Izrael provode ciljeve koje dijeli i Europa, premda koriste metode koje europske države same ne bi primijenile.

Kritike zbog dvostrukih kriterija

Takav pristup izazvao je burne reakcije u Njemačkoj. Organizacije za zaštitu ljudskih prava optuživale su kancelara da tolerira politiku sile, dok je njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier upozoravao da se međunarodno pravo ne smije zanemarivati.

Dodatne kritike stigle su iz stručnih krugova. Henning Hoff iz Njemačkog društva za vanjsku politiku ocijenio je da Merz primjenjuje različite standarde kada je riječ o međunarodnom pravu. Dok ga snažno zagovara u slučaju ruske agresije na Ukrajinu, prema ratu s Iranom pokazao je znatno veću fleksibilnost.

Nezadovoljstvo je dodatno poraslo nakon Merzova posjeta Washingtonu i sastanka s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom. Njegovi kritičari tvrdili su da pokušava izgraditi dobre odnose s Bijelom kućom izbjegavajući javnu kritiku američke politike.

Dok su neki konzervativni političari branili takav pristup tvrdeći da je iranski režim najveća prijetnja stabilnosti regije, oporbena ljevica optuživala je kancelara da se pretvorio u 'Trumpova statista'.

Prema Varwicku, Merz je u tom razdoblju pokazao ozbiljne pogreške u političkoj procjeni.

Kako se sukob produbljivao, posljedice su postajale sve vidljivije i u Njemačkoj. Blokada Hormuškog tjesnaca dovela je do rasta cijena nafte i plina, što je dodatno opteretilo njemačko gospodarstvo koje se već suočavalo sa slabim rastom.

Istodobno je podrška vladi padala, a popularnost desne Alternative za Njemačku (AfD) rasla. U pojedinim anketama AfD je čak prestigao Merzov CDU/CSU.

Iznenadni zaokret

Krajem travnja kancelar je iznenadio javnost novim tonom. U razgovoru s učenicima izjavio je da Sjedinjene Države nemaju uvjerljivu strategiju u ratu s Iranom te optužio iransko vodstvo da uspijeva 'ponižavati' Ameriku.

Analitičari smatraju da je promjeni stava pridonijela sve agresivnija retorika Donalda Trumpa. Američki predsjednik u više je navrata govorio o potpunom uništenju Irana, što je izazvalo nelagodu čak i među europskim saveznicima.

Trump nije ostao dužan. Na društvenim mrežama javno je napao njemačkog kancelara, poručivši da ne razumije situaciju te ismijavajući gospodarske probleme Njemačke.

Posljedice za transatlantske odnose

Napetosti između Berlina i Washingtona ubrzo su dobile i konkretnu dimenziju. Najavljeno je povlačenje oko 5.000 američkih vojnika iz Njemačke, odustajanje od raspoređivanja krstarećih projektila Tomahawk te dodatno povećanje carina na automobile iz Europske unije.

Unatoč tome, njemačka javnost uglavnom je podržala Merzov kritičniji pristup. Prema istraživanju javnog servisa ARD, većina građana smatra da vojna intervencija SAD-a i Izraela nije bila opravdana.

Povjerenje Nijemaca u Sjedinjene Države također je dodatno palo. Samo manji dio građana danas SAD smatra pouzdanim partnerom.

Njemačka traži novu ravnotežu

Iako je zadržao kritički ton prema američkoj strategiji, Merz je pokušao ublažiti posljedice zahlađenja odnosa. Njemačka je najavila spremnost za sudjelovanje u pomorskoj misiji u Hormuškom tjesnacu nakon završetka sukoba, a jedan njemački brod za razminiranje već je stavljen u stanje pripravnosti.

No politička šteta nije sanirana. Američki državni tajnik Marco Rubio nedavno je poručio da će se Trumpovo nezadovoljstvo ponašanjem europskih saveznika tijekom rata s Iranom morati raspraviti na najvišoj političkoj razini.

Politolog Johannes Varwick smatra da je glavna lekcija proteklih stotinu dana jasna: Europa mora definirati vlastite interese i prestati se oslanjati na nepredvidive poteze Washingtona.

Zanimljivo, upravo je veću europsku samostalnost u odnosu na SAD Friedrich Merz zagovarao još prije nego što je postao kancelar. Nakon razdoblja opreznog približavanja Trumpu, čini se da se ponovno vraća toj ideji.