Prema medijskim izvješćima, oko deset izraelskih borbenih aviona letjelo je iznad Crvenog mora 9. rujna – pazeći da ne uđu u zračni prostor bilo koje druge države – prije nego što su ispalili rakete u napadu poznatom kao 'Preko horizonta' (Over the horizon).

To znači da balističke rakete putuju u gornje slojeve atmosfere ili čak u svemir, a zatim se vraćaju. Krajnja meta izraelskih raketa bili su pripadnici terorističke skupine Hamas, a koji su se u luksuznoj četvrti katarske prijestolnice Dohe sastali da bi razgovarali o mogućem prekidu vatre u Gazi. Šest osoba je poginulo, iako se čini da one nisu bile cilj Izraela.

Katar bespomoćan, SAD je morao znati

S obzirom na to da su rakete neočekivano doletjele, Katar se nije mogao učinkovito obraniti. Najvažnija zaštita te države zapravo nema nikakve veze sa sofisticiranim sustavima proturaketne obrane. SAD, kao najvažniji saveznik Izraela, ima svoju najveću regionalnu bazu u Katru i nedavno je toj zemlji dodijelio status 'glavnog saveznika izvan NATO-a'. Ali to izgleda nije bilo dovoljno da zaustavi Izrael u njegovu prvom poznatom napadu na jednu od zaljevskih arapskih država. To je ujedno potez za koji je SAD potencijalno morao znati, piše Deutsche Welle.

Kako bi funkcionirao islamski NATO

'Izraelski napad poljuljao je povjerenje zemalja regije u njihove veze sa SAD-om i približit će ih jedne drugima', napisala je Kristin Diwan, viša suradnica u Arab Gulf States Instituteu u Washingtonu, nedugo nakon napada.

Kao rezultat toga, 'vladari u Perzijskom zaljevu nastavljaju potragu za većom strateškom autonomijom i sve su odlučniji u tome da se zaštite od rizika ovisnosti o SAD-u', potvrdila je Sanam Vakil, direktorica programa za Bliski istok i Sjevernu Afriku u Chatham Houseu, u autorskom tekstu za britanski Guardian. Zbog svega toga proteklog tjedna sve se više govorilo o formiranju 'islamskog NATO-a', obrambenog saveza islamskih i arapskih država koji bi funkcionirao slično Sjevernoatlantskom savezu, odnosno NATO-u.

Na hitnom samitu, koji su prošlog tjedna organizirali Arapska liga i Organizacija islamske suradnje, egipatski su dužnosnici predložili zajedničke snage za arapske zemlje, nešto poput NATO-a.

U govoru na samitu, irački premijer Mohamed Šia al Sudani pozvao je na kolektivan pristup regionalnoj sigurnosti. Šest članica Vijeća za suradnju u Zaljevu (GCC) – Bahrein, Kuvajt, Oman, Katar, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati – priopćili su da će aktivirati odredbu iz sporazuma o zajedničkoj obrani potpisanog 2000. godine, prema kojoj se napad na jednu članicu smatra napadom na sve.

Potom su ministri obrane zaljevskih država održali još jedan sastanak u Dohi te dogovorili poboljšanje razmjene obavještajnih podataka i izvješća o stanju u zraku, kao i ubrzano uvođenje novog regionalnog sustava za upozorenje od napada balističkim raketama. Također su najavljene zajedničke vojne vježbe.

Istog tjedna Saudijska Arabija objavila je da ulazi u 'strateški sporazum o međusobnoj obrani' s Pakistanom. Dvije su zemlje proglasile da će se 'bilo kakva agresija, odnosno napad na jednu od njih smatrati napadom na obje'.

To možda zvuči kao da se formira neka vrsta 'islamskog NATO-a' radi suprotstavljanja Izraelu, ali stvarnost je ipak nešto drugačija, kažu poznavatelji prilika za DW.

'Savez po uzoru na NATO je nerealan jer bi obvezao zaljevske države na ratove koje one ne smatraju vitalnima za svoje interese. Nijedan vladar u zemljama Perzijskog zaljeva ne želi biti uvučen u sukob s Izraelom u ime, naprimjer, Egipta', kaže Andreas Krieg, viši predavač u Školi za sigurnosne studije na King’s Collegeu u Londonu.

Ipak, stvari se mijenjaju nakon napada na Dohu, smatraju analitičari. 'Sigurnost u Zaljevu dugo se temeljila na modelu prema kojem u osnovi plaćate nekome drugome da se brine o vašoj zaštiti', nastavlja Krieg. 'Taj se mentalitet počinje mijenjati nakon napada na Dohu, iako vrlo sporo', priznaje on.

NATO nerealan, vjerojatniji novi format?

Umjesto 'islamskog NATO-a', svijet bi mogao vidjeti tzv. format 6+2, objašnjava Cinzia Bianco, stručnjakinja za zaljevske zemlje pri Europskom vijeću za vanjskopolitičke odnose (ECFR). Izraz '6+2' odnosi se na šest država članica Vijeća za suradnju u Zaljevu (GCC) te na Tursku i Egipat.

Bianco vjeruje da se o tom formatu vjerojatno razgovara i na marginama Opće skupštine UN-a ovoga tjedna. 'Ne radi se zapravo o aranžmanu tipa Članak 5. Sjevernoatlantskog ugovora (o kolektivnoj obrani)', rekla je ova stručnjakinja za DW, jer posvećenost zaljevskih država međusobnoj obrani nije tako čvrsta kao kod članica NATO-a, piše DW. 'Vjerojatnije je da se radi o kolektivizaciji sigurnosnih i obrambenih stavova i, možda, što je najvažnije, o slanju poruke odvraćanja Izraelu', dodala je Bianco.

Format 6+2 ima više smisla od 'islamskog NATO-a', nastavlja Krieg. Turska je 'najpouzdaniji nezapadni partner za Zaljev, s vojskom stacioniranom u Katru još od 2017. godine i stvarnim kapacitetom za brzo djelovanje u krizama', tvrdi on, dodajući: 'Egipat je složeniji slučaj. Ima vojni kapacitet, ali se u nekim zaljevskim prijestolnicama sumnja u njegovu pouzdanost.' Osim toga, iako je format 6+2 doista na stolu, sve će se događati polako i diskretno, primjećuju i Krieg i Bianco.