Pitanje zašto ga jednostavno nije ostavila jedno je od najnepravednijih što ih možemo postaviti ženi koja je preživjela nasilje, započinje u razgovoru za tportal Martina Perić, koordinatorica za direktan rad s korisnicima Zaklade Solidarna. Svakodnevno radi s onima koje su uspjele izaći iz nasilnog odnosa te svjedoči tome da je odlazak dug i često opasan proces. Na tom putu, u osjetljivim životnim situacijama, žene im se obraćaju s pitanjima vezanima uz mogućnosti financijske potpore tako da stanu na svoje noge.

A nasilje najčešće ne počinje fizičkim napadom. Počinje kontrolom, izolacijom od obitelji i prijatelja, financijskom ovisnošću, omalovažavanjem i postupnim rušenjem samopouzdanja. Nakon godina takvog odnosa mnoge žene više nemaju osjećaj da imaju izbor. Žrtve, tumači nam, mjesecima ili godinama razmišljaju o tome kako zaštititi sebe i djecu, gdje će živjeti i hoće li uopće biti sigurne kad se udalje od nasilnika.

'One koje dolaze u Fond za žene najčešće su istodobno izložene različitim oblicima nasilja, psihološkom, fizičkom i ekonomskom. Upravo ekonomsko nasilje često ostaje manje vidljivo, iako je jedan od ključnih razloga zbog kojih ne mogu otići. Ako osoba nema pristup svom novcu, nema siguran smještaj i nema podršku u prijelomnom trenutku, mogućnost izbora postaje vrlo ograničena', ističe Perić.

Žene ne smiju birati između sigurnosti i egzistencije

Tu uskače njihov Fond za žene, od 2019. godine pružajući financijsku podršku ženama i djeci žrtvama obiteljskog i seksualnog nasilja. Samo prošle godine Fond je odobrio podršku za 120 žena i 172 djece, a prema riječima tportalove sugovornice, te se potrebe tijekom godina nisu bitno promijenile.

'Najčešće odobravamo sredstva za troškove stanovanja i osnovnih životnih potreba, ali i za odvjetničke usluge, sudske postupke, liječenje, psihološku podršku ili obrazovanje i prekvalifikaciju. Na prvi pogled to možda zvuči kao različite potrebe, ali sve imaju isti cilj: pomoći ženi da izgradi uvjete u kojima neće morati birati između sigurnosti i egzistencije', sažima Perić.

Zamjećuje ipak da rastu troškovi života i pravnih postupaka, što otežava izlazak iz nasilnog okruženja.

'Ono što želim istaknuti jest da žene rijetko traže 'više'. Traže minimum koji im omogućuje da nastave dalje: siguran krov nad glavom, dječji krevet, perilicu rublja, novac za odvjetnika ili mogućnost da djeca nastave ići u školu bez dodatnog stresa. Upravo zato Fond ne pokriva samo troškove. On pomaže ženama da zadrže sigurnost koju su izborile i da, korak po korak, ponovno grade samostalan život', govori.

Kad nema alternativa, slijedi povratak

No nije rijetkost to da se žene vrate nasilniku. Prema mrežnim stranicama Zaklade Solidarna, podaci na svjetskoj razini pokazuju da se vraćaju u nasilno okruženje u prosjeku sedam puta prije nego što ga u potpunosti napuste. Iako za Hrvatsku ne postoje sustavni podaci o tome, organizacije koje rade sa ženama svjesne su da se to događa i kod nas.

'Važno je razumjeti da povratak nije dokaz da nasilje nije bilo ozbiljno ili da žena nije željela otići. Često je upravo suprotno. Povratak je posljedica nedostatka sigurnih alternativa. Ako žena nema gdje živjeti, nema svoja primanja, nema podršku za djecu ili se nalazi usred dugotrajnih postupaka, ponekad se vraća jer nema drugog rješenja. Zato povratak ne trebamo promatrati kao osobni neuspjeh žene, već kao pokazatelj toga da kao društvo još nismo izgradili dovoljno snažan sustav podrške', podcrtava.

Iskustvo rada s preživjelima pokazuje im pak da između trenutka u kojem žena odluči otići i trenutka u kojem sustav može odgovoriti često postoji kritičan prostor u kojem pomoć mora odmah doći.

'Stanarina ne može čekati. Djeca ne mogu čekati. Trošak odvjetnika ne može čekati. Život se ne zaustavlja dok traju administrativni postupci. Upravo tu djeluje Fond za žene Zaklade Solidarna, ali mi ne zamjenjujemo institucije. Naša uloga je popuniti prazninu koja često odlučuje hoće li žena uspjeti ostati izvan nasilja ili će, zbog nedostatka osnovnih uvjeta, biti prisiljena vratiti se u situaciju iz koje je pokušala izaći', objašnjava.

Mijenjanje načina govorenja o nasilju

Kotačić promjene stoga čine i donatori.

'Fond za žene je primjer za to kako filantropija može funkcionirati kao društveni inovator, prepoznati rupu u sustavu, razviti rješenje i osigurati da ljudi ne ostanu bez podrške u trenutku u kojem im je ona najpotrebnija. Zato nam je važna dugoročna podrška ljudi i organizacija koje razumiju da se održive društvene promjene ne grade samo reakcijom na posljedice, već ulaganjem u mehanizme koji rješavaju probleme prije nego što postanu tragedije', jasna je koordinatorica za direktan rad s korisnicima Zaklade Solidarna.

Prema njezinom sudu, premalo pažnje posvećujemo onome što se događa kad žena izađe iz nasilnog odnosa, ističući da je posrijedi nova životna borba. I dok govorimo o tome da žrtve treba osnažiti, u društvu je i dalje prisutan narativ koji u njima potiče strah od osude te izaziva propitkivanja zašto nije ranije reagirala, ne uzimajući u obzir to da taj korak nije lagan.

'Za stvarnu promjenu moramo graditi društvo u kojem nasilje nad ženom, djetetom ili bilo kojom osobom nije nešto što se opravdava, umanjuje ili prešućuje, već nešto što je jednostavno neprihvatljivo. To znači mijenjati način na koji govorimo o nasilju: prestati pitati zašto žena nije otišla i početi pitati zašto je nasilje bilo moguće, prestati promatrati nasilje kao privatni problem obitelji i prepoznati ga kao pitanje sigurnosti, ljudskih prava i odgovornosti cijelog društva', zaključuje Perić.

Uz nadležne institucije, žene se za podršku mogu obratiti organizacijama, koje pružaju pravnu i psihološku podršku. To su:

Autonomna ženska kuća Zagreb - 116 016, azkz@azkz.hr

SOS Rijeka - 051/211-888, pomoc@sos-rijeka.org

Udruga Domine - 099/6022265, domine@domine.hr

Ženska soba - 01/6119 174, zenska.soba@zenskasoba.hr

Fond za žene Zaklade SOLIDARNA - 095/1683437, fondzazene@solidarna.hr