Kakav je danas zagrebački Autobusni kolodvor, mjesto kroz koje svakoga dana prođu tisuće putnika? Jedno jutro ovoga tjedna prošetali smo se njegovim peronima, čekaonicama i hodnicima te provjerili što je uređeno, što se obnavlja, a što putnicima i dalje najviše smeta
Od krunice do vibratora. Nije riječ ni o kakvoj bizarnoj ponudi s Temua. Sve to već godinama možete nabaviti na Autobusnom kolodvoru u Zagrebu (AKZ). Koegzistiraju unutar njega samo naoko dvije nespojive trgovine već desetljećima i, čim su tamo tako dugo, posao im očito dobro ide.
Uz Kraš, koji je promjenom vlasnika uz slatkiše u ponudi dobio i kobasice, to su valjda najdugovječnije trgovine na mjestu s kojim se prvo susretne putnik kada autobusom dođe u Zagreb. Nije red ispred njih kao ispred dviju pekara, a ispred seks shopa ljudi se znaju prvo okrenuti i provjeriti je li tko vidio da su ušli.
Sitnice za odrasle
'Kupuju lokalni ljudi, ali znaju doći i putnici. Kažu da su zaboravili kupiti kakvu sitnicu mužu ili ženi pa navrate', smijući se govori nam prodavačica dok briše prašinu s police s igračkama za odrasle.
Ona druga u kojeoj možete kupiti od kipa Gospe, preko krunice do Isusa na križu tog jutra nije radila.
Radni dan je, gužvi na blagajnama nema. S razglasa se čuje obavijest da je autobus iz Njemačke stigao na dolazni peron. Obilazimo kolodvor koji se proteklih mjeseci našao u fokusu jer je staklo s jednog od izlaznih perona palo i razbilo se točno na stajanci. Ozlijeđenih, srećom, nije bilo. Zbog toga je izvješće o stanju i investicijama na AKZ-u zatražio u Gradskoj skupštini Klub gradskih zastupnika Drito.
Trenutno su na njemu u tijeku radovi na sanaciji čeličnih konstrukcija, zbog čega je dijelom pod skelama.
'Kolodvor k'o kolodvor. Ne možete od njega očekivati da bude apoteka. Ovaj je još dobar kakvih ima', kazao nam je u prolazu stariji gospodin, odbivši se predstaviti i dodavši da njega u Splitu svi znaju.
Kat kolodvora na kojem se prodaju karte i gdje se nalazi većina kafića, trgovina i fast foodova djeluje relativno održavano i čisto. Iako, ako podignete glavu, primijetit ćete da staklene stijene vole golubovi. Jutro je, dvije čistačice su u punom pogonu. Ispred WC-a na katu je gužva jer je onaj na dolaznim peronima zatvoren zbog preuređenja, a ovaj se čisti pa se u sve kabine u ženskom WC-u ne može ući.
Smrad užegle mokraće
Na izlaznim peronima prvi veći problemi. Onaj s kojeg je palo staklo zatvoren je i sanira se, iako majstora nema u blizini. Osim što su ti slijepi džepovi išarani i stepeništa na nekima od njih zahtijevaju hitnu sanaciju, najveći je problem to što dio njih smrdi po mokraći.
'Ništa me ne pitajte. Bude tu beskućnika, prosjaka, pijanaca. Neće ili nemaju 50 centi za WC pa tu obave nuždu. Tjeraju ih redari, ali ne mogu ni oni sve', govori nam jedna od čistačica dok laganim kružnim pokretima pere pod.
Miris užegle mokraće dočekat će vas i na dolaznom peronu kod mjenjačnice, gdje je postavljen znak zabrane obavljanja male nužde uz dodatnu prijetnju rezanja testisa. No to, prema snazi mirisa, malo koga zamara. Golublji izmet, odbačeni 'unučići' i prljavština samo pojačavaju loš dojam.
'Slikaj, slikaj', govori nam taksist, ali odbija dati bilo kakav daljnji komentar o stanju na kolodvoru.
Prije desetak godina na dolaznom peronu bile su postavljene vodene prskalice ne bi li spriječile ljude da kroz njega stignu na izlazni peron. Stvar se u konačnici pokazala bacanjem novca. Ljudi i danas tamo prolaze. Neki iz čisto praktičnih razloga. Gospođici s dva kofera, svaki veličine osrednjeg frižidera, trebala je pomoć da ih spusti niz stepenice s platforme.
Gonjaš mrce, a?
Ispred autobusa poznatog prijevoznika dva vozača. Jedan u uglu usta ima čačkalicu, a drugi cigaretu u ruci.
'Di ćeš ti s tim', pita je.
Žena zbunjeno gleda. Strankinja je.
'Gonjaš mrce (mrtvace op.a), a?' opet će on, a njezin pogled odaje da joj ništa nije jasno.
'Ovo ne more bit obična prtljaga. Morat ćemo duplo naplatit. Ejt juros', govori joj.
Gospođa Sanja putuje za Split i govori nam da su svi spremni kritizirati zagrebački kolodvor, ali da ima i po svijetu gradova u kojima su oni u gorem stanju.
'Ima gradova u kojima nema klupa da sjednemo. Recimo, u Beču je kolodvor ispod cestovne petlje, a čekaonica i WC su u kontejnerima', kazuje nam.
Na to odgovaramo da ima i sjajnih primjera, poput kolodvora u Mariboru.
'Nisam tamo bila. Ljudi, istina, vani više putuju željeznicom, koju smo mi potpuno zanemarili. Kod nas se putuje automobilom i autobusom, a onaj tko ima novca, putuje avionom', dodaje.
Smatra da bi zagrebačkom kolodvoru, odnosno njegovom vanjskom dijelu, dobro došlo pranje.
'Ne znam pere li se, ali po ovome što vidim – ne bih rekla', kaže nam. No tu nije stala jer je imala kritiku i na račun vozača.
'Naši vozači su tipični Balkanci i drže motore upaljene dok autobusi stoje. Evo i sada, dok vi i ja razgovaramo, ovom autobusu iza nas motor je upaljen. Oni će reći da moraju upaliti klimu i da je to zato, ali klima bi se upalila i kasnije. I sad se mi trujemo potpuno nepotrebno', pomalo ogorčeno objašnjava.
Pitamo je kakav joj je zagrebački kolodvor u odnosu na splitski. Ona podiže obrve i nasmije se.
'To vi mene zezate? Pa ono u Splitu ne može se nazvati kolodvorom. Ne znam je li itko ikad iz splitske gradske uprave došao na taj kolodvor. To je zastrašujuće. Mi se bavimo turizmom. Pa na što ono sliči?' kaže.
Dodajemo da se slažemo s njom.
Kolodvor treba oprati
Projektiran prema projektu slovenskih arhitekata Vojteha Ravnikara i Majde Kregar, zagrebački kolodvor otvoren je za Univerzijadu 1987. godine. Danas su na njemu zaposlena 42 čovjeka te su mu u 2025. godini prihodi iznosili 4,59, a rashodi 4,35 milijuna eura. Iako je lani prodano manje karata nego 2024. godine, prihodi AKZ-a bili su veći zbog primjene novog cjenika pristajanja autobusa.
Dok se šećemo njime, teško se oteti dojmu da nije sve do održavanja, već ima nešto i u ljudima. Iako na peronima postoje koševi za smeće s pepeljarama, sve je puno čikova, a evidentan problem predstavlja i golublji izmet.
'Trebalo bi ga oprati. To je moja najveća zamjerka', rekla nam je Marijana, studentica iz Ploča.
Za razliku od platforme za prodaju karata, gužva na odlaznim peronima bila je očita. Autobusi su bili uglavnom popunjeni. Netko ide na odmor, netko na sezonski rad, netko kući, netko u posjet. Netko je možda kupio kakvu relikviju da ga putem štiti, netko možda butt plug. Svatko sa svojim mislima ugodno se smjestio na sjedalo. Do sljedećeg susreta s mjestom koje se ne može izbjeći putujete li u Zagreb ili iz njega autobusom.
Ulaganje od 1,35 milijuna eura
Odgovarajući na upit iz Skupštine, iz AKZ-a su prije nekoliko dana naveli da plan investicija za ovu godinu predviđa nastavak ulaganja u infrastrukturu, sigurnost poslovanja i tehnološku modernizaciju u iznosu od 1,36 milijuna eura te da su investicije podijeljene na projekte koji uključuju zakonsku obvezu i usmjerene na unaprjeđenje poslovanja. U što se točno ulaže, detaljno možete pročitati klikom na link, a iz AKZ-a su još istaknuli da su u proteklih pet godina investirali 670.000 eura u modernizaciju infrastrukture, digitalizaciju poslovanja, energetsku učinkovitost, klimatizaciju i prilagodbu osobama s invaliditetom.