Blijedožuta kuća, koju štite siva vrata, uklapa se u tihu ulicu u jednoj od zelenih beogradskih četvrti. Krajem svibnja, prema iskazima svjedoka, migrant je ondje navodno izboden na smrt i pronađen u lokvi krvi.

'Bojim se. Bilo je puno krvi', kaže žena koja živi u susjedstvu za The Telegraph.

Sljedećeg dana izbila je pucnjava zapadnije, u gradu blizu srpske granice s Hrvatskom, u sukobu krijumčara ljudi i policije, pri čemu je migrant poginuo.

Nasilje brzo eskalira

'Ovo je nešto što stvarno vrlo, vrlo brzo eskalira', rekla je Milica Švabić, odvjetnica u nevladinoj organizaciji KlikAktiv sa sjedištem u Beogradu, a koja pruža pravnu i humanitarnu pomoć migrantima i izbjeglicama. 'Različite kriminalne skupine bore se zbog teritorija, klijenata i profita.'

Stručnjaci upozoravaju da bujica nasilja pokazuje da strože europske granične kontrole i politike protiv krijumčarenja imaju kontraefekt. Umjesto da oslabe bande, pooštreni nadzor ojačava krijumčarske mreže jer se migranti sve više oslanjaju na njih da bi prešli granice.

Krijumčari sa sjedištem u Turskoj rekli su za The Telegraph da jača kontrola na granicama jednostavno stvara veću potražnju za njihovim uslugama – a oni prilagođavaju svoje metode.

Razbijanje bandi na balkanskoj ruti

Istovremeno britanski premijer Keir Starmer i ministar vanjskih poslova David Lammy nastavljaju s obećanjem da će se uhvatiti u koštac s ilegalnom migracijom i 'razbiti bande' uz financijsku i operativnu potporu stranih policijskih snaga. Dali su prioritet balkanskoj ruti, posjećujući Srbiju, Albaniju i Kosovo posljednjih mjeseci kako bi potaknuli suradnju u rješavanju eskalirajuće imigrantske krize.

Iako Srbija nije članica Europske unije, graniči s četiri zemlje članice – Hrvatskom, Mađarskom, Rumunjskom i Bugarskom – što je čini geografskom žarišnom točkom za neregularne prelaze. Ta je ruta postala posebno nadzirana jer je popularna među Afganistancima i Sirijcima, dvjema najvećim nacionalnostima koje su protekle godine stigle u Ujedinjeno Kraljevstvo malim plovilima, prema podacima Ujedinjenih naroda i britanske vlade.

'Prisutnost Frontexa (europske granične agencije) samo je podigla cijene krijumčarenja i gurnula ljude u ruke krijumčara', kaže Švabić. 'Obraćaju im se za privatni smještaj, prijevoz – sve.'

Krijumčari ljudi masno zarađuju

Ove cijene su znatno više nego 2016., kada su krijumčari naplaćivali nekoliko stotina eura po prelasku granica tijekom vrhunca migrantske krize, dijelom potaknute građanskim ratom u Siriji. Tada su ih migranti često mogli sami prelaziti, koristeći GPS i javni prijevoz, vođeni rođacima ili poznanicima koji su ranije prošli istu rutu. Također je bilo lakše podnijeti zahtjev za azil i ostati u službenim centrima, čime im je bio omogućen pristup uslugama, zaštiti i informacijama.

Zatvoreni prihvatni centri, krijumčari kontroliraju granice

Danas ni jedno ni drugo nije moguće: mnogi prihvatni centri u tranzitnim zemljama zatvoreni su zbog političkog pritiska Ujedinjenog Kraljevstva i EU-a da zaustave dolaske migranata. Srbija je, primjerice, zatvarala centre i ostalo ih je još samo šest. Krijumčarske skupine stoga kontroliraju različite dijelove granica i ne dopuštaju prolaz bez plaćanja.

Migranti tako ovise o krijumčarima za svaki korak: smještaj, prijevoz do graničnih područja, sam prelazak i kretanje kroz daljnje zemlje. Time postaju 'nevidljivi... [i] vrlo ranjivi', osobito kada borave u privatnom smještaju, upozorava Švabić. Čak i mala svađa ili nesporazum s krijumčarom može završiti tragično.

Kao, primjerice, u Surčinu, beogradskoj četvrti, gdje je mrtvog migranta pronašla policija u lokvi krvi u stanu oglašenom za kratkoročni najam. Istraga je još u tijeku. The Telegraph je naletio na krijumčare i migrante u takvom skrovištu na periferiji Beograda, gdje su nedavno, u travnju, zabilježene pucnjave u sukobima krijumčarskih skupina.

Migranti žive na gornjim katovima velike zgrade u kojoj se prodaju odjeća i igračke, a njome upravljaju kineski imigranti koji su stigli prije otprilike osam godina. U blizini ulaza nalazi se natpis na jeziku paštu, kojim se govori u Afganistanu, i podsjeća ih da se ne zadržavaju pokraj pročelja.

Dvojica afganistanskih tinejdžera, 16-godišnjaci, sklonila su se ondje i razgovarala šaptom dok je krijumčar nadgledao okolinu. Pobjegli su iz Afganistana prije gotovo tri godine, nakon povratka talibana na vlast, potrošivši oko 9500 eura na putovanje dugo preko šest i pol tisuća kilometara – većinom pješice – od rodne zemlje do Srbije. 'Nije to bila loša cijena; danas neke rute koštaju i 8000 eura samo za odlazak iz Afganistana do Turske', rekao je Mohamad (ime je promijenjeno zbog sigurnosti), koristeći žargon za neregularne prelaske.

Ujedinjeno Kraljevstvo postalo primamljivo migrantima

Obojica su provela otprilike godinu dana u Turskoj radeći povremene poslove, uključujući čuvanje stada, prije no što su se uputili prema sjeverozapadu, prešli u Bugarsku i potom hodali oko 15 dana dok nisu stigli u Srbiju. 'Nadamo se Njemačkoj, ali ako nas prije toga uhvate i prisile na registraciju otisaka u nekoj drugoj zemlji EU-a, pokušat ćemo ući u UK', dodaje Mohamad. Brexit je učinio Ujedinjeno Kraljevstvo primamljivijim jer prema pravilima EU-a ne može biti vraćen u neku drugu europsku državu.

Zbog rastuće moći krijumčara neki migranti i nevladine organizacije strahuju da će nasilje i zlostavljanja kojima su izloženi sve više eskalirati, dodatno ih viktimizirajući.

Primjerice, afganistanska banda BVK, aktivna u Srbiji i Bosni, otima migrante uz prijetnju oružjem i muči ih da bi od njihovih obitelji zahtijevala otkupninu i do 10.000 eura za puštanje. Jedan član BVK-a uhićen je prošle godine zbog sumnje u napad na migrante; slučaj je u tijeku pri Tužiteljstvu BiH. Postoji bojazan da bi se ta banda mogla proširiti ili imati sljedbenike u Ujedinjenom Kraljevstvu jer su na društvenim mrežama objavljeni postovi s oznakom BVK, uključujući sliku maskiranog čovjeka na krovu britanskog policijskog automobila.

Teško ih je nadzirati

Dugoročno će nadzor bandi biti još izazovniji jer operacije krijumčara odlaze duboko u podzemlje da bi izbjegli otkrivanje. U regiji komuniciraju šifriranim aplikacijama poput Signala i Telegrana, dobro poznaju pogranična područja te znaju gdje su stacionirani nadzorni uređaji, dronovi i psi.

Često održavaju distancu od klijenata koristeći posrednike te usmjeravaju grupe manjim i skrivenijim rutama – premještaju ljude noću, prelaze granice pomoću ljestava, uklanjaju dijelove ograde ili čak kopaju tunele. U nekim slučajevima prisiljavaju migrante na opasnije metode – skrivaju ih u skrivenim odjeljcima vozila te tjeraju da uzimaju lijekove da bi brže putovali i izbjegli otkrivanje. Ponekad krijumčari prenose oružje i streljivo, doznaje Mixed Migration Centre (MMC).

O opasnostima tih tajnih prelaza svjedoče brojni neobilježeni grobovi razasuti pograničnim područjima Srbije, primjerice oko Loznice, gdje su se mnogi utopili u brzoj rijeci Drini, na granici s Bosnom. Na lokalnom groblju stoje mali drveni križevi s natpisom 'NN' (nomen nescio, latinski - 'ne znam ime'). Jedan označava grob novorođenčeta, preminulog prošle godine.

Kontrole na zapadnobalkanskoj ruti hvaljene su kao uspješne – podaci Frontexa pokazuju pad nezakonitih ulazaka u EU od 78 posto u prošloj godini. Međutim ruta je i dalje aktivna. Stručnjaci ističu da ti podaci ne obuhvaćaju svu aktivnost jer mnogi migranti nikada ne dođu u kontakt s vlastima, pa njihovi prelazi ostaju nevidljivi statistici. Uz to, vlade u regiji imaju poticaj podcjenjivati brojeve dolazaka kako bi pokazale da su ulaganja u sigurnost granica bila uspješna.

Migranti najavljuju da će, unatoč svemu, i dalje tranzitirati Balkanom jer nemaju drugog izbora – bježe od rata, progona i gladi u svojim domovinama. 'Nitko ne uživa u ovakvoj situaciji', kaže Farid, 25-godišnji bivši policajac, prisiljen na bijeg nakon pada vlade i povratka talibana u Afganistanu. Stopala su mu prekrivena posjekotinama i modricama nakon tjedana pješačenja, a vodio ga je krijumčar. 'Nemam drugog izbora, moram ići.'