Institucije koje vode nazvali su 'morskim bolnicama' i time zapravo formirali neku vrstu zagovaračko-lobističke inicijative. Koliko je poznato, prve takve u javnom sektoru - ako ne računamo lobiste koji za svoj zavičaj mahom burgijaju skrovitim, a najčešće stranačkim kanalima.

Ovdje je sve relativno jasno i sasvim javno: sve bolnice ispod Svetog Roka, a posebno ona splitska kao jedini tercijarni centar koji u svakom trenutku opslužuje gotovo milijun stanovnika te još tri milijuna turista u ljetnim mjesecima, ozbiljno kubure s osnovnim pretpostavkama za funkcioniranje.

Jer ako nemaju 'kadra, opreme i prostora' kao što govore, lako je za zaključiti - a to je i zapravo istina - da se oslanjati mogu jedino na stručnost i entuzijazam u 'softverskom' i tešku improvizaciju u 'hardverskom' dijelu svog posla.

Dakako da se i u drugim dijelovima istog sustava može naići na slične probleme, ali čini se da oni nigdje nisu tako vidljivi, koncentrirani i sustavni kao upravo u Dalmaciji. Hitni prijemi bolnica diljem zemlje, recimo, često su zagušeni navalom nehitnih slučajeva puknuća nokta ili upaljenog grla, ali kada se to usred ljeta dogodi u bolnicama koje obrađuju četiri puta više slučajeva u odnosu na brojku za koju su kalibrirane, sasvim je jasno da negdje mora doći do puknuća.

Kakvi su mogli biti, petero ravnatelja dalmatinskih bolnica, rekli bismo, u svojim su istupima još i bili diplomatski suzdržani.

Što govore brojke i kakvo je stanje danas?

Klinički bolnički centar (KBC) Split doista opslužuje gotovo milijun ljudi, i to u redovnim uvjetima: osim Dalmatinaca tu se liječi i dobar dio Hercegovine, dakako uz horde turista jer ovaj grad godišnje ih posjeti preko milijun, ovu županiju tri do četiri milijuna, a cijelu Dalmaciju gotovo polovica od dvadesetak milijuna stranaca koji prijeđu granicu Hrvatske i direktno donose gotovo 20 posto nacionalnog BDP-a.

Pritom treba voditi da se u slučaju Dalmacije radi o specifičnom području koje s jedne strani ima rijetko naseljeno i ponekad teško dostupno zaobalje, s druge priobalni pojas s intenzivnim dnevnim migracijama, a onda i prometnim zagušenjem, a s treće strane vrlo razveden u obalu s mnoštvom otoka. Sve to treba uvezati u relativno funkcionalan sustav.

Koji je, barem teoretski, posložen logično: tu su domovi zdravlja na lokalnim razinama, opće bolnice u većim gradovima i KBC u Splitu kao 'glava', tercijarni centar u kojemu bi u idealnom slučaju prioritet trebali biti najkompleksniji mogući medicinski zahvati. U praksi, međutim, splitska bolnica često je prisiljena svoje ljudske i stručne resurse trošiti na banalne slučajeve.

Jedina je, naime, u ovom gradu i okolici, pa pacijenti naprosto nemaju otići nigdje drugdje.

Preostale manje bolnice imaju svoje probleme - od nedostatka kadrova u jednoj do viška u drugoj djelatnosti; kapaciteti u jednoj bolnici znaju biti zagušeni dok su u drugoj istovremeno neiskorišteni.

Je li onda problem u organizaciji posla i gdje pronaći osoblje?

Da, dali samo u manjem dijelu i moguće je da će se u idućem razdoblju manje kompleksni operativni zahvati preusmjeravati u manje bolnice, kako bi se skratile liste čekanja u KBC-u Split i rasteretilo njegovo osoblje.

Tu je i neobična praksa da su se specijalizacije i edukacije (budućih) liječnika iz većeg dijela Dalmacija dosad najčešće obavljale u nekoj od zagrebačkih bolnica, uglavnom po inerciji, što bi se u skorom razdoblju svakako trebalo promijeniti, barem ako se pita 'morske bolnice' koje su same sebe zavjetovale da će pomoći jedna drugoj i podijeliti teret posla.

Njihov najkonkretniji i najizvediviji zahtjev svakako jest onaj za ispomoć u ljetnim mjesecima: ako policija i vatrogasci tijekom turističke sezone dobivaju pojačanje s kontinenta, nije li logično da i zdravstvo funkcionira po modelu tih službi?

Tu je na potezu Ministarstvo zdravstva, ako ništa onda da pronađe model - pa makar da se prema obali slije onoliko liječnika koliko bi bilo dovoljno za pokriti potrebe domaćih turista.

Koliko god banalno zvučalo, treba znati da postoje liječnici u splitskoj bolnici koji zbog pritiska posla punih deset godina nisu koristili godišnji odmor u ljetnim mjesecima.

Što je s opremom bolnica?

U mandatu ministra Vilija Beroša splitska bolnica bila je vidljivo zaobiđena osim kad se medicinska oprema nabavljala u većim količinama, pa je nešto od toga valjalo spakirati i poslati za jug - a ako ćemo biti zločesti to ćemo pripisati činjenici da je, kako je dosad pokazala istraga, upravo njeno vodstvo odbilo primiti mito zbog kojega su zajedno pohapšeni i ministar zdravstva i osobe koje se percipira kao pripadnike krim miljea.

'Tražit ćemo osiguranje dodatne opreme, uključujući PET/CT dijagnostiku u Splitu, kako bi svi građani južne Hrvatske imali ravnopravan pristup suvremenim dijagnostičkim metodama', poručilo je pet ravnatelja dalmatinskih bolnica ovog tjedna.

Rijetko kada smo čuli i vidjeli ovako otvoren i strukturiran zahtjev prema Vladi koja je, kako proizlazi iz dostupnih podataka, spomenute uređaje osigurala za dvije zagrebačke i jednu osječku bolnicu. Tportal je pokušao razgovarati s ravnateljima nekih od njih, no najavljeno je da će u idućim danima objaviti zajedničko priopćenje na ovu temu.

Na koncu, što je s prostorom?

Dalmatinske zdravstvene ustanove u različitim su, ali i dalje uglavnom nezavidnom položaju kad se spomenu prostorni uvjeti u kojima djeluju. Zadarska bolnica ima planove djelomične obnove, u Šibeniku se planira potpuno novi kompleks, Knin se kreće prema specijalizaciji i 'odušku' za veće ustanove kada je riječ o kronimčnim i palijativnim bolesnicima, no ključan ostaje Split u kojemu bolnica djeluje u objektu čiji su dijelovi izgrađeni u tridesetim godinama prošlog stoljeća (!) i u međuvremenu tek dograđivani, pregrađivani, šminkani i obnavljani.

Njen novi ravnatelj Krešimir Dolić nedavno je u vrlo otvorenom istupu za tportal kazao da KBC Split na ovaj način naprosto više ne može funkcionirati i da je u ovom gradu potrebna nova bolnica 'odmah i sad' , a iz nove splitske gradske uprave najavili su da taj projekt potpuno podržavaju i da će u idućih godinu ili dvije poduzeti sasvim konkretne korake u tom smjeru. Kako se može doznati, ove godine može se očekivati konačno definiranje prostora na kojemu će se bolnica graditi i anketni natječaj kao nulti korak u njenom projektiranju.

Na koncu će, ipak, uspjeh ideje ovisiti o odluci - neki bi rekli i milosti - institucije kojoj se ravnatelji 'morskih bolnica' obraćaju.

Kako se zapravo odlučuje o investicijama u hrvatskom zdravstvu?

Svaka odluka na koncu je politička, a kako se do nje dođe - često najviše govore kuloari.

Činjenica je ipak da će gotovo svih dvadesetak zagrebačkih bolnica u sklopu potresne sanacije biti ne samo obnovljeno, nego i potpuno rekonstruirano i zapravo dovedeno u stanje novoga, a dakako da se radi o političkom pothvatu.

Činjenica jest i da se nova šibenska bolnica pojavila u proračunu kao jedan od uvjeta koje je postavio HDZ-ov koalicijski partner Hrvoje Zekanović nedugo nakon posljednjih parlamentarnih izbora.

Činjenica možda nije, ali indicije upućuju na zaključak da je vrlo ozbiljan projekt nove bolnice u Rijeci, čiji je jedan dio već dovršen, rezultat utjecaja Olega Butkovića - dok je raskošna investicija od fantastičnih 800 milijuna eura u novi bolnički kompleks u Osijeku bez sumnje produkt političke moći HDZ-ovog slavonskog gazde Ivana Anušića.

Svi su ovi projekti dakako dobri, logični i poželjni, no o prioritetima se - čak i ako se odmaknemo od lokalpatriotskog zanovijetanja - uvijek može i treba raspravljati.

Koliko god zasad bila slabašna i umotana u celofan, inicijativa petero 'morskih' ravnatelja upravo stoga mogla bi se pokazati korisnom, u nekim dijelovima i revolucionarnom jer nam postavlja krajnje jednostavno pitanje:

Možemo li, u doba kada 'stranačka vertikala' diljem zemlje buši i probija kao nikad prije, zamisliti sustav i državni aparat u kojemu se odluke donose hladno, trezveno, racionalno i isključivo na osnovi brojki?