KOMENTAR SAMIRA VRABECA

Da, Vlada mora biti izglasana do petka u ponoć. Hoće li oporba zaista namjerno otezati?

Željko Reiner izabran je za predsjednika Hrvatskog sabora (2)

Željko Reiner izabran je za predsjednika Hrvatskog sabora (2)

Izvor: Pixsell / Autor: Patrik Macek

Ustavni stručnjaci, pa tako i naš komentator, slažu se s tumačenjem da vlada mora biti formirana u roku od 30 dana od prihvaćanja mandata, što znači da saborska sjednica treba završiti u ponoć s petka na subotu. Naš komentator analizira i moguće ponašanje oporbe u ovoj situaciji, navodeći primjere iz parlamentarne povijesti zapadnih zemalja, gdje su govori znali trajati i po 24 sata

Predsjednik Hrvatskog sabora akademik Željko Reiner je u ponedjeljak 18.1., na sastanku klubova zastupnika, 'nadajući se da će tako biti zbog dostojanstva Sabora' predložio da u petak, 22.1.2016. na sjednici Hrvatskog sabora, o mandataru, predloženom programu i ministrima nove Vlade raspravljaju samo klubovi zastupnika.

Ovaj prijedlog je oporba odbila, a HDZ je objasnio prijedlog predsjednika Sabora nadom 'da će sjednica proteći dostojanstveno jer se radi o svečanom trenutku', te da je 'namjera da ne dođe do rasprave koja se može pretvoriti u eksces'.

Što zaista stoji iza zakazivanja sjednice o izglasavanju povjerenja Vladi u ovakvom cajtnotu s obzirom na predviđene ustavne rokove i koje su njezine ustavnopravne i političke implikacije?

Osvrnimo se prvo na ustavnopravne implikacije.

Predsjednica Republike je sukladno svojim ustavnim ovlastima 23.12.2015. Tihomiru Oreškoviću povjerila mandat za sastav Vlade.

Ustav utvrđuje da 'odmah po sastavljanju Vlade, a najkasnije u roku od 30 dana od prihvaćanja mandata, mandatar je dužan program Vlade i Vladu predstaviti Hrvatskom saboru i zatražiti glasovanje o povjerenju' (čl. 110. st. 2. Ustava). Mandatar Tihomir Orešković će ovo učiniti na sjednici u petak, 22.1.2016., a čiji početak je zakazan u 9,30 h.

Postavlja se pitanje što ako zbog trajanja rasprave Hrvatski sabor ne pristupi glasanju o povjerenju vladi do ponoći, odnosno Vladi ne bude izglasano povjerenje do 23.1.2016. u 0,00h.

Vraćaju li se i u ovom slučaju stvari u ruke Predsjednice Republike, kako je profesor Smerdel ustvrdio nakon što je Josip Leko 'prekinuo' propalu konstituirajuću sjednicu Sabora, a u pogledu sazivanja slijedeće sjednice.

Slažem se s profesoricom Sanjom Barić (i drugim ustavnopravnim stručnjacima koji ističu ovo mišljenje) koja je jučer javno upozorila da se u tom slučaju aktivira ustavna odredba 'ako mandatar ne sastavi Vladu u roku od 30 dana od dana prihvaćanja mandata, Predsjednik Republike mu može produžiti mandat za najviše još 30 dana' (čl. 111. st. 1. Ustava).

Dakle, ne izglasa li se povjerenje predloženoj Oreškovićevoj vladi do ponoći 22.1., Predsjednica Republike bi mu trebala formalno produžiti mandat za sastavljanje Vlade za najviše slijedećih 30 dana. Profesorica Barić kaže da bi Predsjednica to mogla učiniti 'već u petak navečer ili u subotu ujutro'. Slažem se da bi to Predsjednica mogla učiniti već u prvoj minuti subote, ali nisam siguran može li donijeti odluku o produžavanju mandata npr. u petak u 23,00 h. Naime, rok je određeno vrijeme u kome se neka procesna radnja može poduzeti, odnosno prije čijeg se isteka ne može poduzeti. U ovom slučaju Predsjednica Republike ne može poduzeti ustavnopravni postupak donošenja odluke o produžetku roka za sastavljanje Vlade mandataru, a da nije istekao prvi rok od 30 dana.

Slažem se da ponavljanje postupka konzultacija uopće nije potrebno.

U pogledu sjednice koja će započeti u petak 22.1., a imajući u vidu gore spomenuti scenarij, moguća su dva tumačenja. Prvo, da se sjednica nastavlja iza ponoći, te nakon što Predsjednica Republike nakon ponoći donese odluku o povjeravanju dodatnih 30 dana mandataru, Sabor glasa o povjerenju Vladi, te Vlada tada stupi na dužnost. Drugo tumačenje bi bilo da se sjednica nakon ponoći treba prekinuti, te bi se, ako bi Predsjednica Republike tijekom vikenda donijela odluku o povjeravanju dodatnih 30 dana mandataru, sjednica Sabora morala ponovno sazvati radi nastavka s istim dnevnim redom. Za ovaj slučaj bi se mogla primjeniti odredba čl. 219. st. 2. Poslovnika Hrvatskog sabora prema kojoj predsjednik Sabora može, kada to zahtijevaju osobito opravdani razlozi, sazvati sjednicu Sabora u roku kraćem od osam dana. Tako da bi se u slučaju ovakvog tumačenja, sjednica na kojoj bi se glasalo o povjerenju Vladi mogla sazvati već za ponedjeljak, 25.1.

Prigovor da je mandatar sastavio Vladu u ustavnom roku od 30 dana, pa da gore raspravljeno tumačenje nema smisla ne stoji. Samo jezično tumačenje ove odredbe, tj. da je mandatar sastavio Vladu u ustavom predviđenom roku nije prihvatljiva jer se mora iščitati zajedno s gore navedenom odredbom čl. 110. st. 2. Ustava, tj. da ju je dužan predstaviti Hrvatskom saboru i zatražiti glasovanje o povjerenju najkasnije u roku od 30 dana od prihvaćanja mandata, kao i s odredbom u čl. 116. st. 7. Ustava koja utvrđuje da se u slučaju izglasavanja nepovjerenja predsjedniku Vlade ili Vladi u cjelini i njihove ostavke novom mandataru mora izglasati povjerenje u roku od 30 dana ili slijedi raspuštanje Sabora i raspisivanje izbora.

Mandatar je Vladu mogao sastaviti već drugi dan nakon povjeravanja mandata, a da Sabor (teoretski) ne glasa o povjerenju vladi još 6 mjeseci (što praktično nije moguće, jer sjednicu saziva predsjednik Sabora koji je iz vladajuće većine). Prema tome, rok u kojemu se treba izglasati povjerenje Vladi nije instruktivan jer na to ukazuje i izraz 'najkasnije' u čl. 110. st. 2. Ustava.

Ne znam da li će se izneseno tumačenje okarakterizirati kao 'ustavokvariteljstvo, ustavno fiškalstvo i sofizam', jer se u potpunosti slažem s profesorom Smerdelom kada tvrdi da 'svrha ustavnih odredbi nije da demokraciju dovedu do samoubojstva gušenjem, nego da omoguće rješavanje kriza' (Promemorija za Predsjednicu Republike, Jutarnji list, Zagreb, 15.11.2015., str. 6.).

Pitanje koje postavljam jest smije li odgovorna politička vlast primjenu ustavnih odredbi prilagođavati za kratkotrajne političke potrebe, a pritom riskirajući moguće ustavne sporove.

A što nas dovodi do razmatranja moguće političke pozadine i ovih ustavnopravnih nedoumica u postizbornom vremenu.


Što će napraviti oporba?

Vladajuća koalicija za potrebe javnosti krajnji rok za zakazivanje sjednice Hrvatskog sabora može pravdati željom da se krajnje kvalitetno i odgovorno sastavi Vlada i njezin program. Dugotrajnost tog procesa trebala bi ukazivati da je odabir budućih ministara obavljen minuciozno, te da se iscrpno raspravljalo i usuglašavalo programske platforme Domoljubne koalicije i Mosta.

Ispod površine, možda je posljedica ovako kasnog zakazivanja sjednice Sabora, krajnji rezultat tvrdih pregovora oko raspodjele vlasti koji traju do zadnjeg trenutka, unatoč opuštenom javnom nastupu ključnih političkih sudionika.

A, možda je i iza svega želja da se od parlamentarne rasprave zaštiti budućeg premijera Tihomira Oreškovića na što su već ukazivali pojedini kolumnisti, pa bi to ponovno činiti bilo suvišno, te možda na to ne bismo mogli jednako dobro ukazati.

Do sada su pregovori Domoljubne koalicije i Mosta oko sastavljanja Vlade i njezinog programa bili izvan uvida javnosti, osim krajnje filtriranih i informacija koje su se svodile na standardnu političku frazeologiju.

Parlamentarna rasprava, a pogotovo o programu i sastavu Vlade, je politička predstava i koja u okvirima parlamentarne procedure mora biti, nemojte me tjerati da upotrijebim taj izraz - transparentna, pa nije jasno o izbjegavanju kakvih ekscesa govori zastupnik Gordan Jandroković.

Od izbornog gubitka još uvijek grogirana saborska oporba, mogla bi u petak 22.1., pokušati provesti domaću inačicu filibustera - parlamentarnu proceduru poznatu u zemljama anglosaksonskog prava, kojom se dugačkim govorima zastupnika, otezanjem rasprave, nastoji odgoditi ili odvratiti od glasovanja o nekom prijedlogu u parlamentu; npr. u američkom Senatu najduži filibuster je proveo demokratski senator Storm Thurmond 1957. god. držeći govor u trajanju od 24 sata i 18 minuta.

Na saborskoj sjednici u petak se ne bi mogao provesti filibuster u smislu anglosaksonskog parlamentarizma (senatski filibuster u američkom Kongresu omogućava senatorima da govore koliko god žele i raspravljaju o čemu god žele, pa tako mogu npr. čitati na glas neku knjigu, novine, a može se spriječiti samo ako za to glasa 3/4 svih senatora), jer zastupnici u Hrvatskom saboru mogu govoriti samo o temi o kojoj se raspravlja, a ako se udalje od teme dnevnog reda, predsjedatelj će ih opomenuti da se drže teme dnevnog reda.

Također, Poslovnik Hrvatskog sabora ograničava rasprave zastupnika najdulje do 10 minuta, a predstavnika klubova zastupnika do 15 minuta, ali Sabor može odlučiti da pojedini predstavnik kluba zastupnika ili zastupnik može govoriti i dulje, iznimno zbog važnosti teme.

No, zbroji li se vrijeme za izlaganje predstavnika klubova zastupnika i zastupnika koji se jave za raspravu, uz mogućnosti traženja stanki, replika i pozivanja na povrede Poslovnika može se doći do minutaže ili bolje reći satnice do kada bi saborska sjednica u petak mogla potrajati, pa bi se faktički moglo govoriti o učinku filibustera - odgađanju pristupanja glasovanju o povjerenju Vladi mandatara Oreškovića do iza ponoći 22.1.

Hoće li rasprave i pitanja iz oporbenih redova imati svrhu suštinskog preispitivanja predloženog programa Vlade i političke i stručne kvalitete i adekvatnosti mandatara i predloženih ministara ili pukog odugovlačenja trajanja sjednice sa stajališta parlamentarne procedure je irelevantno, jer su oba slučaja politički legitimna. S druge strane, pitanje je političke procjene oporbe kakva će o njihovom držanju u Saboru biti percepcija građana: hoće li postići da ih javnost vidi kao konstruktivnu oporbu ili opstrukciju reformama koje najavljuje nova vlada.

Politički motiv odluke vladajuće koalicije za ovakav tajming sjednice možda upravo u konačnici, treba tražiti i u tome da se oporbu navede na odluku da se suzdrži od dugotrajne i iscrpljujuće rasprave o Vladi kako ne bi od građana bila percipirana kao remetilački faktor koji ne želi stabilizaciju vođenja državnih poslova.

Do sada smo se već mogli uvjeriti na kakve uloge i obrate su spremni svi sudionici političke igre u Hrvatskoj, pa je zapravo i teško, ako je uopće i moguće, anticipirati sve varijable njihova političkog taktiziranja.

Iscrpnu saborsku raspravu o mandataru i programu buduće Vlade bi osobito trebali zagovarati i braniti zastupnici Mosta u sklopu njihove najave o povratku ugleda i političkog značaja Hrvatskog sabora

Kada je 2011. god. HDZ odlazio u oporbu, upitan hoće li kao oporba biti pakao u sabornici Vladimir Šeks je odgovorio: 'Pakao u onom smislu riječi da ćemo biti jedna oštra oporba, budna, koja će nadzirati vlast i koristiti sva parlamentarna sredstva oštre parlamentarne borbe, vrebati na greške, loviti greške političkog suparnika i protivnika'.

Hoće li se i na koji način ovakvo shvaćanje uloge saborske oporbe, koje je izrekao gore spomenuti ponajbolji poznavatelj hrvatske parlamentarne procedure, ostvariti i na sjednici Hrvatskog sabora u petak, 22.1.2016. kada bi na dužnost konačno trebala stupiti nova Vlada?

Između 22.1.2016. u 23:59:59 i 23.1.2016. u 0:00:00 pogledajte na mjerač hrvatskog javnog duga - i vidjet ćete trenutnu približnu cijenu naše demokracije.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!