Poljska i Češka našle su se u sporu oko rudnika lignita tik do granice koja dijeli ove dvije zemlje. Sud Europske unije naredio je Poljskoj da ga zatvori, a ona to odbija i najavljuje njegovo proširenje. Tportal donosi analizu spornih točaka koje stoje iza novog prijepora među susjedima, ali i Poljske s EU-om
Sud Europske unije (ECJ) naredio je Poljskoj da odmah obustavi aktivnosti u rudniku Turow, kojim upravlja državna tvrtka PGE, do donošenja konačne odluke u tom slučaju. Poljski rudnik nalazi se 55 kilometara zapadno od mjesta Jelenia Gora, 80 kilometara istočno od Dresdena u Njemačkoj i 20 kilometara sjeverozapadno od Libereca u Češkoj. Rudnik je dio područja koje pokriva dijelove istočne Njemačke, jugozapadne Poljske i sjeverne Češke, nadaleko poznatog pod nazivom Crni trokut zbog prošlosti koju su obilježila brojna industrijska zagađenja okoliša.
Rudnik u Turowu, koji je jama otvorenog tipa, negativno utječe na podzemne vode i zalihe pitke vode u Češkoj te na slijeganje terena koje bi moglo oštetiti kuće oko njemačkog grada Zittaua. No PGE to ne brine i čak planiraju proširiti rudnik na 70 metara od češke granice 2022. godine.
vezane vijesti
Češka je podnijela tužbu kao odgovor na odluku Poljske da Turowu odobri produljenje licence do 2026. i zahtjev PGE-a za daljnje produljenje licence do 2044., koju je poljska vlada naknadno odobrila usprkos nedostatku odgovarajuće javne rasprave ili studije utjecaja na okoliš. Nakon odluke suda poljski premijer Mateusz Morawiecki odmah je rezolutno objavio da je neće provesti. U utorak je čak najavio da Češka odustaje od tužbe, ali s druge strane granice to nije potvrđeno, već stižu glasovi da su spremni na pregovore.
Europska komisija potvrdila je da će poljska regija Bogatynia ostati bez novca iz Fonda za pravednu tranziciju (FPT) jer je poljska vlada produžila dozvolu za rad spornog rudnika nakon 2030. godine. Fond za pravednu tranziciju novi je financijski instrument uspostavljen u okviru kohezijske politike radi pružanja pomoći područjima suočenim s ozbiljnim socioekonomskim izazovima kao posljedicom prelaska na klimatsku neutralnost. FPT će omogućiti lakšu provedbu Europskog zelenog plana, čiji je cilj učiniti Uniju klimatski neutralnom do 2050. godine. Poljska je najveći korisnik 17,5 milijardi eura vrijednog fonda, ali riskiraju ostati bez tih vitalnih sredstava ako PGE i poljska vlada odbiju poštovati planirane rokove za prelazak s ugljena na druge izvore.
Uz Poljsku, Njemačka i Češka najveći su proizvođači ugljena. Još uvijek oko 30 posto energije koju koristi Njemačka dolazi iz termoelektrana na ugljen. Najkasnije do 2038. Njemačka želi ugasiti i zadnje od njih zbog posljedica koje ugljen ima na okoliš. Njemačko sporo napuštanje ugljena predstavlja prijetnju europskim naporima za ublažavanje klimatskih promjena jer drugim članicama EU-a koje su ovisne o ugljenu, poput Mađarske, Poljske i baltičkih država, šalje signal da nemaju potrebu ubrzati taj proces. Ukupno je u Europi u 2020. godini proizvedeno 244 milijuna tona lignita, od čega je u Njemačkoj proizvedeno 107 milijuna tona, a u Poljskoj 46 milijuna tona. Poljska je i najveći proizvođač kamenog ugljena u Europskoj uniji. Od 57 milijuna proizvedenih tona, 54,4 su proizvedene u Poljskoj.
Zbog toga je prijelaz s ugljena na druge energente u Poljskoj najteži unutar EU-a. Nastojeći slijediti ambiciozne ciljeve EU-a za smanjenjem emisija ugljičnog dioksida, Poljska postupno ukida svoj glavni energent, crni ugljen, ali se i dalje oslanja na lignit. Kritičari kažu da je napuštanje ugljena i uvođenje čiste energije presporo usred tradicionalne pozornosti koja se poklanja rudarstvu.
Lignit - ugljen koji se koristi i u Plominu u Istri
Lignit je ugljen srednje kalorične vrijednosti pogodan za primjenu kao energetsko gorivo. Zbog svoje primjene i količine predstavlja izuzetan potencijal u energetskom smislu. On je smeđocrne boje i ima velik sadržaj vlage, koji nekada dostiže i 66 posto, a osim toga ima visok sadržaj pepela u odnosu na kameni ugljen.
Zbog niske energetske gustoće lignit nije isplativo transportirati i njim se ne trguje na svjetskim tržištima, kao što se to čini s drugim vrstama ugljena koji imaju veći sadržaj ugljika. Često se spaljuje u termoelektranama koje se grade blizu rudnika lignita, kao što je TE Plomin kod Plomina u Istri. Emisije ugljikova dioksida iz termoelektrana koje rabe lignit veće su u odnosu na one termoelektrane koje upotrebljavaju druge vrste ugljena.
Nedavni energetski plan kaže da će posljednji rudnik ugljena biti zatvoren do 2049. godine, ali kritičari vjeruju da će se to dogoditi prije, jer je poljska proizvodnja ugljena neučinkovita i generira ogromne troškove koje pokriva državni proračun. Ugljen čini 65 posto poljskih izvora energije, uključujući 17 posto lignita, dok oko 25 posto energije u zemlji dolazi iz obnovljivih izvora i biogoriva. Još deset posto dolazi iz plina i drugih izvora.
Stalno oslanjanje Poljske na ugljen izvor je napetosti u Uniji koja nastoji ispuniti ambiciozne ciljeve smanjenja emisija stakleničkih plinova u bloku i zaustavljanja globalnog zagrijavanja.
