Trump i Putin će se konačno sastati. Ima li to uopće smisla?

Nakon mjeseci natezanja sa savjetnicima i specijalnim izaslanicima, Donald Trump i Vladimir Putin konačno su se dogovorili susresti u četiri oka i tako najviše skratili muke medijskim urednicima koji će milijarde članaka konačno moći opremiti stvarnim fotografijama. Nadamo se barem, jer pitanje je hoće li do susreta uopće doći i koliko će on biti produktivan.

Iako su se po prvoj verziji dogovora trebali sastati u Abu Dhabiju, gdje je među njima planirao posredovati šeik Bin Zajed koji tek što se vratio iz Moskve, ipak je dogovoreno da se sastanu na Aljasci, mjestu koje je i Trumpu i Putinu vrlo važno te gdje će se, čini se, crtati geostrateške karte novog doba. Kako je objasnio Putinov savjetnik Jurij Ušakov, 'čini se sasvim logičnim da naša delegacija jednostavno preleti Beringov tjesnac'. No prije samog susreta na kojemu će se, kako je potvrdio i Trump, razgovarati o 'razmjeni teritorija' između Rusije i Ukrajine, treba otkloniti neke ne toliko periferne probleme.

Američka je strana otezala s dogovorom oko sastanka, inzistirajući na Trumpovom zahtjevu da se Putin sastane s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim, što Putin, naravno, odbija. Da bi se susret sa Zelenskim dogodio, Putin, kao što je od ranije poznato, traži da se ukrajinska vojska povuče s linije razgraničenja oblasti koje je Rusija većim dijelom okupirala i anektirala, da se de facto razoruža, odnosno da drastično smanji vojsku i proglasi neutralnost te da Rusija dobije jamstva da Ukrajina neće biti primljena u NATO.

A kad su se već tako teško dogovorili oko modaliteta sastanka, što bi trebala biti njegova supstanca? Na stolu je, naime, američki prijedlog primirja koji se svodi na tri ključne točke: prije svega, prekid vatre, a ne dugoročni mir, potom američko priznanje teritorija koje je Rusija osvojila na 49 ili 99 godina, te ukidanje većine sankcija nametnutih Rusiji i povratak dugoročnoj energetskoj suradnji. Dosta ambiciozno i velikodušno od Putina, pogotovo ako pogledamo sljedeću priču.

Kako (ne) izbjeći Trumpove carine

A u njoj doznajemo da je isti taj Donald Trump drugoj najmnogoljudnijoj zemlji svijeta – Indiji – udario momačke ekstra carine od 25 posto, samo zato što kupuju naftu od te iste Rusije, "Indija ne samo da kupuje ogromne količine ruske nafte, ona ju ponovno, većinu kupljene nafte, prodaje na otvorenom tržištu za velike profite. Ne mare koliko ruski ratni stroj ubija ljudi u Ukrajini', dodao je Trump malo srdžbe u paketić s carinskom bombom.

I da, u pravu je. Indija je, uz Kinu i Tursku, najveći svjetski uvoznik jeftine ruske energije i ne namjerava odustati od takve prakse. Kina uvozi 219,5 milijardi dolara nafte, plina i ugljena, Indija uvozi enegenata u vrijednosti od 133,4 milijarde dolara, a Turska 90,3 milijarde dolara. Kuriozitet je, međutim, da je Indija, prije ruske invazije na Ukrajinu, uvozila relativno male količine ruske nafte, zbog čega je Trump valjda toliko ljut.

Odnosi Indije i SAD-a su tako na najnižim razinama u povijesti, a mogli bi biti još gori jer će premijer Narendra Modi – sjećate se, zvali su ga 'indijski Trump' – do kraja mjeseca po prvi put u sedam godina posjetiti Kinu. Trump mu je valjda i zato svojim 'carinskim čekićem' dao dodatno upozorenje. Možda bi Modiju dobro došao primjer Claudije Sheinbaum, meksičke predsjednice koja je držala Trumpa na distanci, s njim komunicirala hladno, jasno i glasno, i na kraju svoju zemlju izvukla od carina.

Težak tjedan za Vučića: Barabe, ustaše, Oluja i moždani udar

No muke Narendre Modija ništa su u usporedbi s Aleksndrom Vučićem, kojem je, kao i uvijek – najteže. Teže čak nego i Miloradu Dodiku (o njegovim mukama nešto kasnije), čija kalvarija oduzimanja fotelje predsjednika Republike Srpske ga je inspirirala na dosad nezapamćen napad na Europsku uniju i Zapad općenito.

'Sram vas bilo barabe jedne', poručio je Vučić zapadnim čelnicima i dodao da je 'sit njihovih laži', a zgodno mu se namjestilo i da je u Beograd došao novi veleposlanik EU-a Andreas von Beckerath, koji je sigurno bio oduševljen ovim flambojantnim dočekom. Njega je odmah prebacio svojoj europskoj vezi, predsjednici parlamenta Ani Brnabić, koja mu je nakon proslave Oluje izrazila 'zabrinutost zbog izostanka adekvatne reakcije na retoriku mržnje u Hrvatskoj'.

Mislila je na Thompsonov koncert u Sinju, koji je Vučić opisao kao 'najgori oblik nacizma' dodavši da 'Zapad ne reagira na slavljenje ustaštva jer je Hrvatska njihova šaka prema Srbiji i još nekim malim zemljama u regiji’. Vučiću se, uz Thompsona i novog EU veleposlanika, zgodno namjestila i ta Oluja, koju, sjećate se, njegova vlast smatra – ok, ne baš genocidom, ali pogromom, kako se i zvala središnja svečanost obilježavanja stradanja Srba u Oluji.

'Onima koji prizivaju Oluju u Srbiji i u RS-u reći ću - ne pokušavajte! Nijedna vam više Oluja uspjeti neće i nikada slobodu Srbinu više nećete ugroziti', zaurlao je Vučić u Srijemskim Karlovcima, gdje je održao govor nakon što je u srijemskom selu Banstol pomezio pršuta i rakije s 'krajišnicima', naravno pred kamerama televizije Pink.

Ista televizija zabilježila je ovog tjedna i jedan nama možda čudan, ali za standarde Vučićevog režima uobičajen događaj – ministar za javna ulaganja Darko Glišić pao je u nesvijest pred kamerama. U jutarnjem programu te televizije čovjek je izgubio glas, novinari su ga pitali je li dobro, pa je ekspresno prevezen u bolnicu gdje je ustanovljeno da je doživio moždani udar. Vučić ga je, to sve očekivali, obišao dan kasnije, okinuo fotku za svoj Instagram i nazvao ga 'Darko nesalomivi'. Sjećate se koga je zadnjeg obilazio u bolnici? Milorada Dodika.

I nakon Dodika - Dodik

A glavnom hajduku iz redova bosansko-hercegovačkih Srba je odzvonilo. Miloradu Dodiku oduzet je mandat predsjednika RS-a uslijed pravomoćne presude Suda BiH prema kojoj je osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane obnašanja političke dužnosti jer nije poštivao odluke visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH Christiana Schmidta.

Dodikovi jataci iz Srbije i Rusije odmah su se uputili na diplomatsku odiseju ne bi li uvjerili međunarodnu zajednicu da mu zla Europa želi podmetnuti, upozorivši da bi u BiH mogle padati sjekire ako se situacija ne riješi. I Dodikovi suradnici najavili su otpor, i to toliki da je veliko narodno okupljanje u znak podrške njihovu čelniku najavljeno za četvrtak suptilno otkazano.

Veliki vođa je pak odlučio još otrčati počasni krug te je otišao u Crnu Goru potužiti se bivšem američkom specijalnom izaslaniku za Balkan i Trumpovu čovjeku Richardu Grenellu, ne bi li Amerikanci imali više sluha za njegovu, kakti, sudbu kletu. A kao veliki Srbin i borac za slobodu upotpunio je cijelu predstavu osvetom neistomišljenicima, oduzevši potpredsjedniku RS-a iz redova Bošnjaka, ili kao što on voli reći 'muslimana', Ćamilu Durakoviću pravo na savjetnika, stan i službeno vozilo.

Predstava u režiji Milorada Dodika ne bi bila potpuna kad ne bi najavio i neki referendum, pa se tako i on sada kuha jer, kako kaže, nitko drugi doli oni koji su ga izabrali ne može odlučivati o njegovoj kobi (Iako bi prema svim zakonima BiH u ovakvim okolnostima on bio neustavan, ali to je ionako nebitno).

Dodik tako sada svoj politički put, barem zasad, završava ne zbog korupcije koja je s godinama postala sinonim za njegovu vladavinu, nego kao onaj koji je do zadnjeg daha branio bosansko-hercegovačke Srbe od hegemonije Zapada i službenog Sarajeva.

A glavno pitanje sada je tko će ga naslijediti? Lider opozicije u RS-u Draško Stanivuković unatoč svemu, izgleda, još uvijek svira kako mu Dodik kaže. Jer ako je suditi prema njegovu prijedlogu da se opozicija na prijevremenih izborima do kojih bi moglo doći uskoro treba ujediniti s Dodikovom strankom i iznaći zajedničkog kandidata, u RS-u ćemo i nakon Dodika - imati Dodika na vlasti.

Nastavak tvrde kohabitacije u Poljskoj

Nastavlja se 'tvrda kohabitacija' u Poljskoj. Prisegnuo je novi poljski predsjednik, konzervativni povjesničar i pristaša Trumpovog MAGA pokreta Karol Nawrocki, čime su postavljeni temelji za nastavak sukoba s centrističkom vladom proeuropskog premijera Donalda Tuska.

Njegova pobjeda znači nastavak političke blokade u toj zemlji jer predsjednik ima pravo stavljati veto na zakone, što je tijekom svog mandata činio i njegov prethodnik i saveznik stranke Pravo i Pravda Andrzej Duda. No za razliku od Dude, Nawrocki je dao naslutiti i promjenu politike prema Ukrajini, kazavši da trenutno ne vidi mjesta za nju u NATO-u ili EU-u.

I dok Tusk zajedno s jednim dijelom poljske javnosti oplakuje dan na kojem je za predsjednika prisegnuo još jedan konzervativno desni političar, i to s ozbiljnim moralnim i pravnim teretom iz prošlosti, njegova sljedba ga gleda kao borca za narod i domoljuba koji je postao meta političkog progona.

Migrantski paradoks

U prvom dijelu ove godine ilegalni ulasci u EU pali su za 20 posto u odnosu na isto razdoblje lani. Frontex je registrirao 75.900 ilegalnih migranata, a procjenjuje se da ni broj neregistriranih nije velik. Iako su te brojke 'sitniš' u odnosu na 450 milijuna stanovnika EU, ilegalne migracije i dalje su vruća tema diljem EU-a, a ono što posebno zaokuplja javnost su sve češći i sve žešći sukobi lokalnog stanovništva s migrantima, kako ilegalnima tako i legalnima, barem ako je suditi po vijestima koje dopiru do nas.

No stručnjaci upozoravaju da društvene mreže i antiimigrantska retorika političkih lidera pojačavaju njihov negativan odjek i šire paniku, bez obzira na to koliko su takvi incidenti brojčano rijetki.

Pakt o migracijama i azilu iz 2023. trebao je ojačati vanjske granice i uspostaviti zajednički sustav, no mnoge države i dalje uvode kontrole unutar šengenskog prostora, što usporava promet i svakodnevni život, povećava troškove gospodarstva, slabi simboliku i praktičnu vrijednost europske slobode kretanja i pogoduju porastu nacionalizma i opadanju povjerenja u zajedničke EU politike. Iz svih država, uz terorizam ili prijetnje, kao razlog kontrola navode upravo migracije.

Europska unija pritom živi vlastiti paradoks – gospodarstva vape za migrantima, dok politički diskurs često isključuje ideju njihove dugoročne integracije. Tako većina država ima dualan pristup migrantskom pitanju – privlačenje 'poželjnih migranta' i snažan otpor prema ilegalnima.

U idućem razdoblju EU, u kojem se iz pravnih, političkih i tehničkih razloga zapravo vrati samo četvrtina od 400.000 ilegalnih migranata kojima je izdan nalog za povratak, morat će riješiti pitanje protjerivanja ilegalnih migranata jer se nijedna politika do sada na tom planu nije pokazala učinkovitom. A dok se to ne riješi, migranti će i dalje biti glavne babaroge u selu.

Pakao na zemlji, rekordi na kontinentu

Dok smo ovog tjedna u Hrvatskoj konačno uživali u normalnom vremenu, pošast toplinskog pakla i posljedičnih požara harala je po jugu Francuske, gdje i dalje bukti najveći šumski požar u zemlji ove godine. U njemu je bilo i ljudskih žrtava – u selu Saint-Laurent-de-la-Cabrerisse poginula je najmanje jedna osoba, tisuće kućanstava nema struju, a izgorjelo je najmanje 25 kuća. Tisuće vatrogasaca već danima gasi područje u blizini granice sa Španjolskom, koja se isto bori s požarima na jugu zemlje, gdje je u turističkom odredištu Tarifi evakuirano 1500 ljudi, nekoliko hotela i stambenih zgrada te pet tisuća vozila.

Zašto skeniramo požare na drugom kraju Europe? Ne samo zato što je od početka godine u EU, kojoj pripadamo, izgorjelo 353 tisuće hektara u 1478 požara, već i zato što smo konačno dobili opipljive razmjere razornosti klimatskih promjena na području našeg kontinenta. I ne samo njega. EU-ova služba za klimatske promjene Copernicus je, naime, izračunala da je prošli mjesec bio treći najtopliji srpanj na Zemlji od početka mjerenja, a izvijestila je i o najvišoj temperaturi izmjerenoj u povijesti Europe - 50,5 stupnjeva Celzija u Turskoj.

Prosječna globalna temperatura zraka na površini bila je 0,45 stupnjeva Celzija iznad prosjeka za taj mjesec iz razdoblja od 1991. do 2020., dodaju iz Copernicusa. Iako nije bilo tako vruće kao u rekordnom srpnju 2023. i drugom najtoplijem srpnju 2024., prosječna temperatura Zemljine površine prošli mjesec i dalje je bila 1,25 stupnja Celzija iznad predindustrijskog razdoblja od 1850.-1900. Štoviše, 12-mjesečno razdoblje od kolovoza 2024. do srpnja 2025. bilo je 1,53 stupnja Celzije toplije od predindustrijskih razina, premašujući prag od 1,5 stupnja koji je postavljen kao maksimum u Pariškom sporazumu kojim se nastojalo obuzdati globalno zagrijavanje. I što, i dalje ne vjerujete u klimatske promjene?

Odnos između Cooka i Trumpa ne razumiju više ni Cook ni Trump. Ali Apple slavi

Šef Applea Tim Cook može odahnuti, barem na trenutak, nakon što je Bijela kuća donijela odluku koja bi Appleu mogla olakšati jesen. Američki predsjednik Donald Trump objavio je da će se carine na uvoz iz Indije povećati za dodatnih 25 posto, čime će ukupna stopa dosegnuti visokih 50 posto, ali pametni telefoni ipak neće biti dio tog paketa. Za Apple, koji se priprema za jesensko lansiranje novog iPhonea, to je doista važno, s obzirom na to da je Indija postala ključna u njihovoj proizvodnoj strategiji.

Još bolja vijest za Cooka je da su poluvodiči također izuzeti, i to zato što se Apple obvezao na domaću proizvodnju čipova i drugih ključnih komponenti. Trump je tu odluku iskoristio kako bi još jednom istaknuo svoju industrijsku politiku: 'Apple se vraća u Ameriku.' Poruka je jasna – ako gradiš u SAD-u ili si se na to obvezao, možeš očekivati zaštitu od carinskih udara. Reakcija tržišta bila je brza i glasna – cijena Appleovih dionica je skočila. Dodatni razlog za optimizam ulagača bio je Trumpov blagoslov velikog projekta: izgradnje novog Appleovog pogona u vrijednosti od 100 milijardi dolara. Apple već provodi višegodišnji plan vrijedan pola bilijuna dolara za jačanje domaće proizvodnje. Najava je stigla neposredno prije nego što je Trump zaprijetio uvođenjem 100-postotnih carina na strane čipove i poluvodiče, što bi pogodilo gotovo cijelu tehnološku industriju.

Appleov odgovor na te prijetnje je program American Manufacturing, koji ima cilj preseliti što veći dio opskrbnog lanca čipovima u Sjedinjene Države. Plan uključuje proizvodnju više od 19 milijardi čipova godišnje u 24 tvornice raspoređene u 12 saveznih država do 2025. godine. Cook je to predstavio kao strateški iskorak: 'Ponosan sam što Apple predvodi stvaranje potpunog lanca vrijednosti za silicij ovdje u Americi – od dizajna do opreme, proizvodnje, pakiranja i distribucije.' No, iako su pametni telefoni pošteđeni carinskog udarca, Apple procjenjuje da će postojeće carine tvrtku ipak stajati oko 1,1 milijardu dolara samo u ovom kvartalu.

Analitičari upozoravaju da to nije najveći izazov pred Cookom – pravi problem leži u umjetnoj inteligenciji i Appleovoj strategiji njenog razvoja. Gene Munster iz Deepwater Asset Managementa to sažima ovako: 'Tarife su 20 posto problema, regulatorni pritisci 25 posto, ali 55 posto otpada na pitanje kako će Apple kapitalizirati umjetnu inteligenciju.' Appleov opskrbni lanac je već sada među najotpornijima u industriji; pandemija ga je prisilila da proizvodnju dijelom prebaci iz Kine u Indiju i Vijetnam.

No, unatoč diverzifikaciji, Apple je i dalje snažno vezan uz Indiju i Kinu, jer većina iPhonea koji se prodaju u SAD-u dolazi upravo iz tih zemalja. Cook otvoreno priznaje da će se iPhonei 'još neko vrijeme' sastavljati izvan SAD-a, iako sve veći broj komponenti nastaje u američkim pogonima – uključujući staklo, Face ID module i čipove. To je svojevrsna tranzicijska faza – iako se komponenta po komponenta vraća u SAD, finalna montaža ostaje tamo gdje su troškovi niži i logistika brža.

Međutim, prijetnja Appleovoj dominaciji ne dolazi samo iz geopolitičkih turbulencija, nego iz AI utrke koja je sve nemilosrdnija. Siri, Appleova digitalna asistentica, zaostaje za konkurencijom, a to postaje poslovni rizik. Google se nije libio ismijati Apple u reklami za Pixel 10, ciljajući upravo na kašnjenja i obećanja koja se vuku mjesecima. U međuvremenu, Microsoft i Nvidia već su dosegli tržišnu kapitalizaciju od četiri bilijuna dolara, dobrim dijelom zahvaljujući agresivnom ulaganju u AI infrastrukturu i modele. Apple se, za razliku od njih, i dalje primarno oslanja na prodaju hardvera, dok su njegovi rivali pronašli nove izvore prihoda u AI uslugama. Cook je na internom sastanku umjetnu inteligenciju svrstao među najveće tehnološke prekretnice našeg vremena - usporedivu s internetom, pametnim telefonom, cloudom i aplikacijama - te pritom najavio velika ulaganja i fokus na AI.

Apple razvija i vlastiti AI čip, kodnog imena Baltra, u suradnji s Broadcomom. Taj čip bi trebao omogućiti napredne AI funkcije, uključujući pametniju i interaktivniju verziju Siri, a sve uz obradu podataka u Appleovom privatnom oblaku, što im daje dodatni adut na karti privatnosti. No vrijeme curi – generativni AI postaje standard, a korisnici očekuju inovacije odmah, ne 'uskoro'. Investitori već sada postavljaju neugodno pitanje: što dolazi nakon iPhonea 17? Jer prava bitka za tehnološku budućnost vodi se upravo na AI frontu, a pobjednik neće biti onaj tko ima najljepši telefon, nego onaj tko ima najpametniji ekosustav.

Evolucija ili revolucija? Ne zna ni sam (Sam) Altman

Napokon je stigao GPT-5 koji je OpenAI toliko dugo najavljivao. Nova je to generacija najpoznatijeg svjetskog chatbota, i to 'pametnija, brža i korisnija nego ikad'. Their words, not ours. Iz OpenAI-ja tvrde da GTP-5 može nuditi stručnost na razini doktorata, uz puno prirodniju i ljudskiju interakciju. Sam Altman, suosnivač i izvršni direktor OpenAI-ja, uvjeren je da je riječ o prekretnici: 'Nešto poput GPT-5 bilo bi nezamislivo u bilo kojem ranijem trenutku ljudske povijesti.'

Jedna od ključnih novosti je smanjenje tzv. 'halucinacija' – situacija u kojima AI izmišlja činjenice – te veća preciznost odgovora. GPT-5 bi, prema OpenAI-ju, trebao biti i vješt digitalni suradnik programerima, sposoban samostalno razviti cijeli softver. Poboljšane su i logičke sposobnosti, pa bi odgovori trebali pokazivati više smislenog zaključivanja i manje površnog nagađanja. Model je već dostupan svim korisnicima, a BBC, koji ga je testirao prije lansiranja, ocijenio je da je riječ više o evoluciji nego o revoluciji. Drugim riječima – ispod haube ima noviteta, ali korisničko iskustvo nije dramatično promijenjeno.

Zanimljivo, Elon Musk je prošlog mjeseca lansirao novu verziju svog chatbota Groka, uz tvrdnju da je to 'najpametnija umjetna inteligencija na svijetu'. Svatko svog konja hvali, naravno. Borba za AI prestiž sada ulazi u fazu otvorenog uspoređivanja 'tko je pametniji'. Iako OpenAI hvali GPT-5 kao tehnološki iskorak, uvođenje novog modela ima i poslovne repove. Sve više kompanija, uključujući konkurente, postavlja pitanja o korištenju sadržaja i tehnologije bez odobrenja.

Neki analitičari upozoravaju da će upravo ovakvi pravni i etički sporovi oblikovati AI tržište jednako kao i tehnička nadogradnja. Za sada, GPT-5 pokušava osvojiti publiku boljom preciznošću i prirodnijim razgovorom, dok mu konkurencija diše za vratom. Altman, međutim, ostaje optimist: vidi GPT-5 kao početak 'nove ere' ChatGPT-ja i umjetne inteligencije općenito. Za korisnike, to znači brže i smislenije odgovore, a za developere potencijalno moćnog partnera u kodiranju. Samo, ostaje pitanje hoće li ovaj iskorak biti zapamćen kao velika revolucija ili tek još jedno ažuriranje u beskrajnom AI maratonu. Jer u ovoj utrci 'najpametniji' danas može već sutra izgledati tek prosječno.

Vežite se, polijećemo na Mjesec i gradimo nuklearni reaktor

Nekad smo gledali Kravu na Mjesecu, sad slušamo o nuklearnom reaktoru na Zemljinu prirodnom satelitu. Naime, najava stiže iz, dakako, SAD-a - NASA-in privremeni upravitelj Sean Duffy dao je nalog za ubrzanje rada na projektu postavljanja nuklearnog reaktora na Mjesec, čime želi osigurati energetske kapacitete potrebne za dugoročne misije i zadržati prednost SAD-a u sve intenzivnijoj svemirskoj utrci s Kinom i Rusijom. Duffy je još ranije upozorio da su Kina i Rusija već tri puta zajednički najavile razvoj sličnog nuklearnog projekta do sredine 2030-ih. Upozorenje uključuje i scenarij prema kojem bi država koja prva postavi reaktor na Mjesec mogla proglasiti 'zonu isključenja' i tako spriječiti konkurente u provedbi vlastitih planova, uključujući američki program Artemis.

NASA već godinama surađuje s Ministarstvom energetike na svemirskoj nuklearnoj tehnologiji, uključujući projekt fisijskog izvora energije koji bi na Mjesecu osigurao 40 kilovata snage – dovoljno za 30 kućanstava tijekom deset godina. Međutim, za dugoročni boravak ljudi na Mjesecu procjenjuje se da je potrebno najmanje 100 kilovata električne energije. Iako nije precizirano kada bi ta velebna lunarna mogla biti izgrađena, energetska samodostatnost smatra se ključnim preduvjetom.

'Ako želimo održivo prisustvo na Mjesecu i kasnije krenuti prema Marsu, ova tehnologija je od presudne važnosti', naglasio je Duffy. NASA paralelno nastavlja pripreme za misiju Artemis III, koja bi 2027. trebala vratiti astronaute na Mjesec po prvi put nakon više od pola stoljeća. Program Artemis uključuje sve složenije zadatke i tehnologije za dublje istraživanje svemira. Planovi za buduću komercijalnu svemirsku postaju predviđaju otvaranje novog kruga prijava u roku od 60 dana. Najmanje dvije kompanije trebale bi dobiti ugovor u roku od šest mjeseci od objave poziva. Cilj je povećati fleksibilnost i ubrzati razvoj dok svemirski sektor globalno jača, a konkurencija se zaoštrava. No nisu svi fascinirani najavama.

'Konstrukcija nuklearnog reaktora na Mjesecu zvuči atraktivno, ali snaga o kojoj govore nije nešto što je lako postići ni na Zemlji”, rekao je hrvatski astronom Korado Korlević za 24sata. Dodao je da iako živimo u renesansi energije i gradimo reaktore, održavanje ostaje ključni problem. Bez toga, upozorava, nema dugoročne održivosti. 'Reaktor je reaktor – ovo je atraktivno samo zato što se spominje Mjesec, ali to nije ništa posebno', zaključio je Korlević.

Potraga za blagom - u Savi

Na dnu Save arheolozi su iskopali blago kakvo Europa dosad nije vidjela – stotine rijetkih bipiramidalnih ingota, metalnih šipki koje su nekad bile temelj antičke industrije. Otkriveni u samo dva dana istraživanja u Županiji Posavskoj, ovi poluprerađeni željezni komadi prava su arheološka senzacija – u cijeloj Europi dosad ih je pronađeno tek nekoliko, i to u muzejima Francuske, Njemačke, Slovenije, Hrvatske i BiH. Nekad su služili kao sirovina za izradu oružja, mačeva, alata i drugih predmeta, a datiraju iz prijelaza iz latenskog u rimsko doba, oko 1. ili 2. stoljeća prije Krista.

Prema arheolozima, teret je najvjerojatnije potonuo u Savu zbog oluje ili ratnog sukoba i ostao netaknut sve do danas. Istraživački tim predvodili su arheolog Pero Matkić, podvodni arheolozi Krunoslav Zubčić i Nikica Spudić te Muzej Franjevačkog samostana Tolisa 'Vrata Bosne'. Ravnatelj muzeja Jozo Jezerčić kaže kako je riječ o nalazu koji bi mogao 'zauvijek promijeniti pogled na ulogu Bosanske Posavine u antičkoj trgovini i ekonomiji'. Upravo zato slijede detaljna kemijska ispitivanja kako bi se utvrdilo podrijetlo metala i mapirali trgovački putevi koji su Posavinu povezivali sa srednjom Europom stoljećima prije Krista.

Ovi ingoti nisu samo arheološki artefakti – oni su tihi svjedoci jedne moćne i zaboravljene trgovačke mreže. A možda su i dokaz da je Bosanska Posavina nekad bila jedno od ključnih čvorišta tadašnjeg svijeta.

Šansa da vas asteroid udari je mala, ali nikad nula

Što vas prije može poslati u vječna lovišta – grom iz vedra neba ili kamenčina iz svemira veličine planine? Nova studija znanstvenika pokušava dati odgovor na to pitanje, a rezultati su – iznenađujući. Iako je šansa da asteroid apokaliptičnih razmjera udari Zemlju mala, ona nikad nije nula. Dovoljno je sjetiti se nedavnog bliskog susreta s tek otkrivenim asteroidom 2024 YR4, koji je imao šansu 1 prema 63 da nas udari 2032. godine, dok naknadne analize nisu srećom tu mogućnost gotovo potpuno odbacile. Studija je izračunala kolika je vjerojatnost da asteroid pogodi Zemlju tijekom prosječnog ljudskog života i kolika je šansa da baš vi budete među žrtvama.

Zatim su te brojke usporedili s drugim uzrocima smrti – od prometnih nesreća i trovanja ugljikovim monoksidom do udara groma. Ispalo je da, ako do udara asteroida dođe, vjerojatnije je da ćete od toga umrijeti nego, recimo, od bjesnoće. Još šokantnije, vjerojatnije je da će Zemlju pogoditi asteroid nego da će vas pogoditi grom – iako, priznajmo, grom je daleko efikasniji kad vas odluči pronaći.

Kako su to izračunali? Znanstvenici su proučili podatke o objektima bliskim Zemlji i potencijalno opasnim asteroidima većima od 140 metara, zatim ih usporedili s godišnjim statistikama smrtnosti od drugih uzroka. U povijesti nije zabilježen nijedan slučaj smrti čovjeka zbog udara asteroida, dok je samo u SAD-u prošle godine 13 ljudi stradalo od udara groma. Autori kažu da ovo nije razlog za paniku, nego način da javnost bolje razumije relativni rizik u kontekstu poznatijih prijetnji. Drugim riječima – ako vas ne brine promet ili divlja životinja, vjerojatno nećete ni asteroid.