Europska unija suočava se s rastućom stambenom krizom koja sve više pogađa mlade i obitelji, dok istodobno pokušava provesti ambiciozni ‘Green Deal’ i osigurati energetsku neovisnost. U Bruxellesu smo razgovarali s europarlamentarcima koji upozoravaju na uzroke ovih problema, ali i nude moguća rješenja – od regulacije tržišta nekretnina do ulaganja u održivu energiju
Kao sjedište europskih institucija - Parlamenta, Komisije i Vijeća - Bruxelles nije samo metropola Belgije već i cijele Europske unije. U tu je svrhu izdvojen poseban dio grada zvan 'Europska četvrt' koju krasi suvremena arhitektura i niz modernih staklenih zgrada koje održavaju kozmopolitski duh tog dijela grada.
Međutim, danas su u tom dijelu grada uglavnom smješteni poslovni uredi, zbog čega se smanjio stambeni kapacitet tog područja službeno znanog kao ‘Leopoldska četvrt’, a preostali stanovi postali su znatno skuplji, kako za kupnju tako i za najam. Na problem ukazuje i prizor većeg broja beskućnika koje smo zatekli na postaji Botanique (Kruidtuin) bruxelleske podzemne željeznice.
Zbog toga, ali i drugih čimbenika, Belgiju, kao i Hrvatsku te brojne druge zemlje Europske unije, pogađa stambena kriza. Najviše su njome pogođeni mladi, obitelji slabijeg imovinskog stanja i migranti. O toj temi razgovarali smo na seminaru za mlade novinare Europskog parlamenta s talijanskom eurozastupnicom i predsjednicom Specijalnog odbora za stambenu krizu (HOUS) Irene Tinagli.
HOUS je osnovan u prosincu 2024., a početkom 2026. završio je svoj rad i analizu stambene krize. Za razliku od drugih odbora, nema zakonodavne ovlasti, već je njegova svrha istražiti problem, bolje ga razumjeti i predložiti smjernice za njegovo rješavanje Europskoj komisiji (EK).
Eurozastupnica iz redova grupacije Socijala i demokrata (S&D) izrazila je nadu da će Europska komisija dobiti povjerenika zaduženog upravo za stambena pitanja.
‘Obrazovanje, zdravstvo, mirovinski sustav i stambeno pitanje četiri su glavna stupa države blagostanja. No u posljednjih 20 do 30 godina stambeno se pitanje praktički zanemarivalo jer su donositelji odluka smatrali da će se, uz rast bogatstva i prihoda, građani sami moći pobrinuti za stanovanje na tržištu, pa nema potrebe za snažnijim stambenim politikama. To se, međutim, nije dogodilo. Danas svjedočimo rastu potražnje za priuštivim stanovanjem, dok se ponuda smanjuje’, sumirala je Tinagli problem kojim se bavi HOUS odbor.
Šefica HOUS odbora: Nemoguće je pronaći nekretninu, mladi gube prilike
Na razini Europske unije stambena kriza najviše se odrazila na cijene nekretnina, koje su od 2015. do 2024. u prosjeku porasle za 53 posto. Najveći rast zabilježen je u Mađarskoj (209,5 posto), Litvi (135 posto) i Portugalu (124,4 posto). Istodobno su cijene najma, od 2010. do prve polovice 2025., u EU-u u prosjeku porasle za 27,8 posto, najviše u Estoniji (220 posto), Litvi (184 posto), Mađarskoj (124 posto) i Irskoj (115 posto).
‘Postalo je praktički nemoguće pronaći nekretninu bez pomoći obitelji, osim ako ne odlučite živjeti daleko i odreći se prilika koje nude veći gradovi jer su preskupi. To nije društvo u kojem želimo živjeti i vjerujem da se svi slažemo da EU mora osigurati pravednije uvjete na našem kontinentu’, rekla je Tinagli.
Iako je naglasila da su stambene politike primarno u nadležnosti nacionalnih i lokalnih vlasti, analiza je pokazala da sve države članice dijele slične uzroke rasta cijena stanovanja. Tinagli je istaknula kako je nekada bilo nezamislivo boraviti u tuđem, unajmljenom stanu, dok je danas to uobičajena praksa za turiste, ali i studente koji su sve mobilniji. Istodobno, sve se više nekretnina koristi za turizam i kratkoročni najam, umjesto za dugoročno stanovanje obitelji i profesionalaca.
‘Ponuda se smanjuje, cijene rastu, a ukupna količina nekretnina ostaje ista, što stvara tržišnu neravnotežu. Uz to, nekretnine su postale atraktivna investicija koja, zbog različitih namjena, donosi visoke prinose i privlači ulagače koji kupuju i prodaju po spekulativnim cijenama kako bi ostvarili maksimalnu dobit’, upozorila je talijanska europarlamentarka.
Deset milijardi eura u iduće dvije godine
Problemi su prisutni, ali naziru se i moguća rješenja. Europska investicijska banka prošle je godine najavila ulaganje od 10 milijardi eura u sljedeće dvije godine, s ciljem izgradnje novih i obnove postojećih, zapuštenih nekretnina.
Kod postojećeg stambenog fonda jedan od problema predstavlja skvotiranje i ilegalno boravljenje u napuštenim zgradama. Tinagli ističe da je skvotiranje zabranjeno u gotovo svim državama članicama, no rješavanje tog problema, iako prepoznatog na razini Europskog parlamenta, ovisi o nacionalnim vladama.
S druge strane, Europska komisija i Europski parlament krajem prošle i u ožujku ove godine usuglasili su pet praktičnih koraka za rješavanje stambene krize.
Konkretno, riječ je o smanjenju utjecaja kratkoročnog najma, ubrzanju izdavanja građevinskih i renovacijskih dozvola, poticanju javnih i privatnih ulaganja, rješavanju nedostatka radne snage u građevinskom sektoru te jačanju produktivnosti i inovacija u gradnji.
Kako će se te mjere provoditi ovisi o pojedinim državama članicama, što se u Hrvatskoj vidi kroz Zakon o priuštivom stanovanju. S druge strane, zastupnica iz redova S&D-a ističe da financijska potpora EU-a već postoji, iako prostora za dodatna ulaganja ima.
‘Podrška socijalnoj stanogradnji već se provodi kroz kohezijske fondove, ali postoji prostor za dodatna ulaganja. Potrebno je identificirati uzroke i politike koje se mogu provoditi na europskoj razini te potom uključiti nacionalne vlade i potaknuti ih da odrade svoj dio. Ako djelujemo zajedno i koordinirano, možemo značajno poboljšati situaciju za brojne Europljane’, zaključila je Tinagli o stambenoj krizi i radu HOUS odbora.
Supredsjednik Zelenih: ‘Green Deal nikad nije bio samo o klimi’
Pitanje priuštivog stanovanja usko je povezano s temama pristupačne energije, kvalitete zraka, vode i okoliša općenito, kako u gradovima tako i u drugim dijelovima Europske unije.
Sam Bruxelles ostavlja dojam ekološki kontradiktornog grada. S jedne strane, velik broj ljudi koristi bicikl, a javni prijevoz je razvijen i učinkovit. S druge, naišli smo na znatne količine otpada na ulicama, a belgijska metropola već se godinama suočava s problemima u sustavu gospodarenja otpadom.
S druge strane, među urednim zgradama Europske četvrti, svega nekoliko minuta od Europskog parlamenta, nalazi se zelena oaza – Park Leopold. Šumarak i usred njega jezero s patkama i drugim pticama nudi zeleni kutak za bijeg od gradske vreve.
Čisti okoliš, ali i čista energija, sve su to pitanja koja su od 2019. godine obuhvaćena 'Green Dealom'. Supredsjednik Zelenih u Europskom parlamentu Bas Eickhout podsjetio je da su tadašnji izbori u velikoj mjeri bili obilježeni klimatskim temama.
Mladi su marširali diljem svijeta, ekološka agenda je bila visoko na ljestvici prioriteta. No, istaknuo je, ‘Green Deal’ od početka ima širi cilj od same klimatske politike.
'Green Deal je krenuo s idejom formiranja nove europske ekonomije ugljične neutralnosti i mislim da je to važno. Nikada nije bio samo okolišna agenda’, rekao je Eickhout, koji trenutačno obnaša svoj četvrti mandat u Europskom parlamentu.
'Samo obnovljivim izvorima možemo postati neovisni o Trumpu i Putinu'
Sporazum iz 2019. rezultirao je donošenjem europskog klimatskog zakona 2021., kojim su sve države članice obvezane do 2030. smanjiti emisije stakleničkih plinova za 55 posto te do 2050. postići klimatsku neutralnost.
No, u međuvremenu su se okolnosti promijenile. Rat u Ukrajini i povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću, kao i njegova politika oslonjena na fosilna goriva, dodatno su zakomplicirali europske klimatske ciljeve.
Konzervativne i desne političke skupine u Europskom parlamentu posljednjih su godina među najglasnijim kritičarima ‘Green Deala’. U novim geopolitičkim okolnostima, uključujući rat u Ukrajini i napetosti na globalnoj sceni, nizozemski europarlamentarac Bas Eickhout upozorava da se čak i dio nekadašnjih zagovornika klimatskih politika počinje pitati treba li Europa slijediti američki pristup temeljen na fosilnim gorivima. No, ističe, za Europu takav smjer nema smisla.
‘Europa nikada neće moći konkurirati SAD-u u fosilnim energentima jer nema dovoljno vlastitih resursa i ovisit će o uvozu, što je čini ranjivijom. To bi bilo preuzimanje modela u kojem Europa ne može pobijediti, bilo bi to politički i ekonomski glupo. Jedini put prema energetskoj neovisnosti vodi kroz obnovljive izvore energije’, poručio je Eickhout.
Na tom je tragu dodao i da se protivi nuklearnoj energiji. Osim što je istaknuo da je riječ o skupom izvoru energije, upozorio je i na činjenicu da se uranij uvozi iz drugih država, uključujući Rusiju. Iako je ‘Green Deal’ u novim okolnostima izložen kritikama, nizozemski europarlamentarac naglašava da njegova temeljna načela i ciljevi ostaju nepromijenjeni.
‘Zanimljivo je da, gotovo zahvaljujući Trumpu, Europa sve više shvaća da, ako želi suverenost i manju ovisnost o akterima poput Trumpa i Putina, ‘Green Deal’ predstavlja ispravan smjer’, rekao je.
Hoćemo li birati između ulaganja u energetiku i neovisnost? 'Javni dug nam je najmanji problem'
‘Green Deal’, kao i rješavanje stambene krize, zahtijevaju značajna ulaganja, a Europska unija istodobno se suočava s nizom izazova. Među glavnim prioritetima ističe se i sigurnost, odnosno ulaganja u obranu od dronova i drugih prijetnji. U tom kontekstu pitali smo Eickhouta postoji li rizik da povećana izdvajanja za obranu ugroze ciljeve ‘Green Deala’ ili je moguće uskladiti ta dva ključna prioriteta.
Supredsjednik Zelenih ocjenjuje da bi moglo doći do nadmetanja između tih politika, dok dio političara upozorava na potrebu ograničavanja zaduživanja. Međutim, ako ćemo se zamarati zaduživanjem imat ćemo, ističe, 'veliki problem'.
‘Javni dug trenutačno je najmanji problem. Suočavamo se s višestrukim izazovima jer je riječ o europskoj neovisnosti, a za to su potrebna ulaganja. Jesu li sigurnost i energetika egzistencijalna pitanja? Smatram da jesu. U tom kontekstu, zajedničko zaduživanje, poput euroobveznica, nije najveći problem jer omogućuje ulaganja bez potrebe za izborom između prioriteta. No ako se politički fokus prebaci na ograničavanje duga, tada ćemo se suočiti s izborom između ulaganja u sigurnost i energetiku, što bi dugoročno moglo stvoriti veće probleme od samog povećanja duga’, zaključio je Eickhout.