Zlatni Prag ima i svoju tamniju stranu: tisuće beskućnika koji žive u neljudskim uvjetima. Sada im gradonačelnik želi zabraniti i vožnju podzemnom željeznicom, često posljednjim utočištem, izvještava Deutsche Welle
Prizor iz praške podzemne željeznice: u vozilu linije 9 koja prometuje s jednog kraja češke metropole na drugi vlada poprilična gužva. Jedino je u stražnjem dijelu vagona prazno. Tamo sjede dva bradata muškarca, prljave odjeće i zapuštene vanjštine. Oko njih se širi neugodan miris koji je, posebice u ove ljetne dane, usprkos otvorenim prozorima vagona, neizdržljiv, piše DW.
Većina korisnika prolazi pored dvojice drijemajućih muškaraca što je brže moguće. 'Jako je neugodno s ovakvim osobama voziti se u istoj podzemnoj. One nas ugrožavaju svojim smradom', kaže jedan od putnika.
Sada gradonačelnik Praga želi stati na kraj neugodnostima u podzemnoj željeznici, daleko najvažnijem prijevoznom sredstvu u gradu.
'Ako su higijenske navike ovih putnika takve da ugrožavaju druge putnike, tada tomu moramo stati na kraj', kaže gradonačelnik Tomaš Hudeček.
Planovi za akciju su već pripremljeni. Zajedničke jedinice policije i socijalnih službi će ubuduće pročešljavati podzemnu u potrazi za putnicima koji oko sebe šire neizdrživ miris. Tko smrdi, mora van - poruka je ove inicijative. Samo na ovaj način je moguće brzo riješiti ovaj problem, smatra Hudeček.
'U drugim europskim metropolama se otišlo mnogo dalje. U Pragu smo dugo ignorirali ovaj problem. Jednostavno smo ga prespavali', kaže mladi gradonačelnik.
No u Pragu, prema službenim statistikama, živi oko 4.000 beskućnika. Prema podacima humanitarnih organizacija, taj je broj mnogo veći. Često je javni prijevoz posljednje utočište i prilika za pokoju minutu sna. Zato je i gradonačelnikova inicijativa naišla na ogorčenje karitativnih organizacija koje se brinu o praškim beskućnicima.
'Manjkava briga o beskućnicima je već godinama problem ovog grada', smatra Miloslav Pipal iz Vojske spasa.
'Beskućnicima ne preostaje ništa drugo nego javni prijevoz. U gradu gotovo da i nema ustanova u kojima bi se beskućnici mogli istuširati ili prenoćiti', kaže Pipal.
Cijeli članak možete pročitati ovdje