Unatoč tome, veliki jezični modeli poput ChatGPT-ja i Geminija prihvatili su biksonimaniju kao stvarnu i time pomogli da izmišljena bolest zvuči kao legitimna zdravstvena prijetnja, piše Independent.

No to nije izoliran slučaj jer su takve obmane sve češće. Bilo da pogađaju ljude ili umjetnu inteligenciju, zabrinjavajuće su česte, kako u znanosti, tako i šire. A svejedno je li riječ o halucinacijama umjetne inteligencije, dezinformacijama ili svakodnevnim lažima, ljudi pokazuju sklonost naivnosti.

Razlog leži u našim kognitivnim pristranostima, ali i sve većoj potrebi da učenje prepuštamo drugima, a to su problemi koje moramo, i kao pojedinci i kao društvo, hitno bolje razumjeti i savladati.

Naša fascinacija obmanom vidi se i u popularnosti britanske emisije 'The Traitors', temeljenoj na pitanju kome vjerovati. No u eri digitalne komunikacije i umjetne inteligencije slična nesigurnost prati nas gotovo stalno te često neprimjetno.

Eksperiment koji je pokazao zabrinjavajući trend

Na Cambridge Festivalu znanstvenici su to pokušali pokazati kroz eksperiment inspiriran tom emisijom. Četvero panelista predstavilo je svoj rad, a publika je trebala procijeniti tko laže.

Sudionici su dolazili iz različitih sredina i govorili o temama od zdravlja do astrofizike. Cilj je bio vidjeti utječu li na procjene vjerodostojnosti naglasak, spol, etnička pripadnost i stil prezentacije. I utjecali su, ali su publiku odveli do pogrešnih zaključaka. 'Izdajnici' su tako ocijenjeni uvjerljivijima od iskrenih istraživača.

Najviše glasova dobili su zapravo 'vjerni' istraživači - Ada i Sarah. Adin tim spašavao je živote dijeleći zdravstvene informacije putem radija, no publici su rezultati djelovali nevjerojatno. 'Adini podaci su predobri da bi bili stvarni', naveo je jedan od sudionika.

Sarah je predstavila galaktičku arheologiju, proučavanje nastanka Mliječne staze kroz kemijske tragove zvijezda. No zbog kratkog izlaganja publika ga je protumačila kao nedovoljno uvjerljivo. 'Galaktička arheologija zvuči predobro da bi postojala', zapisao je jedan od gledatelja.

S druge strane, 'izdajnici' Jack i Joyce dobili su najmanje glasova. Jack je bio glumac koji je glumio znanstvenika dok je Joyce, uistinu istraživačica, lažirala rezultate. Upravo joj je osobna povezanost s temom pomogla da uvjeri publiku. 'Njezina prezentacija zvučala je promišljeno i iskreno', naveo je jedan od sudionika.

Eksperiment je pokazao da laž ne mora biti samo u tome tko ste, nego i u onome što govorite. Dezinformacije nisu novost, ali danas se šire neusporedivo brže i djeluju uvjerljivije nego prije, često gotovo neodvojivo od stvarnih informacija.

Zašto matematika nije dovoljna

Dodatni problem leži u tome što se u društvu naglasak i dalje stavlja na 'tvrde' znanosti te se zanemaruje razvoj kritičkog mišljenja. U takvom okruženju nije teško postići da uvjerljive neistine budu prihvaćene kao činjenice, osobito kada ih 'potvrđuju' modeli umjetne inteligencije.

Alati poput AI-a, interneta i medija mogu biti iznimno korisni, ali odgovornost je na nama: hoćemo li ih koristiti promišljeno ili dopustiti da oni oblikuju naše stavove.

Za razliku od televizijskih formata, u stvarnom svijetu imamo mogućnost provjeriti tvrdnje i informacije. No to traži oprez, trud i spremnost na razmišljanje. Povjerenje nije nešto što se podrazumijeva – ono se daje, a to bi trebalo pažljivo i promišljeno činiti.