U početku bijaše Google.

Zapravo, ne. Google, iako je s vremenom postao sinonim za tražilice i pretraživanje interneta, zapravo nije ni jedan od prvih dvadeset pretraživača interneta. Put od prvih tražilica do onih kakve poznajemo danas bio je trnovit i kompliciran, a eksponencijalan rast web stranica i još brži rast korisnika interneta pokazali su se kao prevelik tehnološki zalogaj za velik broj kompanija koje su pokušavale proizvesti svoje tražilice u to mlado doba interneta. One kompanije koje su prepoznale njihov komercijalni potencijal ulagale su u razvoj tehnologije, a, pogađate, takvih u početku nije bilo puno. Točnije, postojala je samo jedna.

Ovo, jako šturo i jednostavno, može odgovoriti na pitanje zašto je danas situacija takva kakva jest – Google drži preko 90 posto tržišta tražilica dok sve ostale ukupno upotrebljava manje od deset posto korisnika interneta. U potrazi za malo kvalitetnijim objašnjenjem krenimo od devedesetih i prvih pretraživača interneta.

Prve tražilice i početak natjecanja za search

Isprva internet nije izgledao ovako kako izgleda danas, a njegova svrha u početku nije bila jasna ni dobro definirana. Stoga je trebalo proći gotovo deset godina da bi nastala prva web stranica u onom obliku u kakvom ih danas poznajemo, a s prvim web stranicama ubrzo se razvila i potreba za katalogizacijom i njih i cijeloga weba.

Archie

Prve tražilice pojavljuju se početkom devedesetih godina prošloga stoljeća, a prva prava zvala se Archie. Mnogi će reći da Archie nije bio 'prava' tražilica jer nije učinio nikakav tehnološki napredak, već je, ukratko rečeno, 'samo' na drugi način iskoristio postojeću tehnologiju, no bilo kako bilo, ono što je predstavio jest ideja o sustavnom katalogiziranju i isporučivanju web stranica korisnicima interneta. Ova ideja ostala je nepromijenjena do danas, a sve tražilice u svojoj srži natječu se u tome koja će brže, bolje, preciznije i kvalitetnije ponuditi odgovor svojem korisniku, što je ništa drugo nego nadograđena ideja Archieja.

Brzo nakon njega pojavljuju se i prve 'prave' tražilice s nešto komercijalnijom pozadinom, a neke od najpoznatijih iz tog razdoblja bile su JumpStation, Go.com, InfoSeek, Magellan, AltaVista i AskJeeves.

AltaVista

AltaVista je vjerojatno najpoznatija tražilica s početaka interneta. Osnovana je 1995. godine i jedna je od prvih koje su imale komercijalnu pozadinu te sustavniji plan razvoja proizvoda.

Krenula je jako dobro. Od svojih početaka 1995. godine, AltaVista je vrlo brzo postala tražilica broj jedan na internetu, tako da je u novi milenij ušla kao gotovo neprikosnoveni vladar searcha s preko 17 posto ukupnog broja korisnika interneta. Svojevremeno je imala i znatno veći promet, do čak 30 posto korisnika, no jačim ulaganjem u tehnologiju Yahooa ili Lycola polako je gubila promet.

Ulaskom u novi milenij AltaVista počinje rapidno padati po broju korisnika, a možda joj je koketiranje s Yahooom donijelo najviše štete. Već od 1996. postala je ekskluzivni pružatelj Yahooovih rezultata pretraživanja, što u prijevodu znači da nikada nije bila toliko nezavisna, što su korisnici brzo prepoznali.

Stoga nije neobično to da je u konačnici Yahoo kupio AltaVistu 2003. godine, što se naposljetku ispostavilo kao veoma loš poslovni potez jer su obje tražilice – i AltaVista i Yahoo - već 2005. izgubile bitku i namjeru da postanu najveće na internetu.

Većina ih danas više ne postoji, kupile su ih veće kompanije ili su, jednostavno, propale. Tako je AltaVista ugašena 2013. i preusmjerena na Yahoo, a Archie je veoma brzo zastario. Velik razlog za to što je velik broj tražilica iz ranog doba interneta nestao je Google. No ovo može čuditi jer je ulaskom u novi milenij, primjerice, AltaVista iz godine u godinu bilježila sve veći i veći broj korisnika, osigurala je 50 milijuna dolara ulaganja od sponzora i imala je najveći udio korisnika interneta – 17,7 posto, dok je Google imao sedam posto. Što se dogodilo od početka stoljeća do danas i kako je Google postao Google?

Pojava Googlea

Google se službeno pojavio 1998. godine iako je nastao ranije. Razvili su ga Sergey Brin i Larry Page, studenti Stanforda koji su dobili zadatak napraviti vlastiti projekt. Brin i Page odlučili su kreirati tražilicu, a u suradnji s profesorom odlučili su podići svoj projekt na višu razinu. Ubrzo su shvatili nedostatke koje su imale postojeće tražilice te su s jasnom vizijom komercijalizacije svog rješenja i cijelim horizontom mogućnosti optimizacije korisničkog iskustva prilikom korištenja te usluge krenuli osvajati tržište.

Gledajući unatrag, AltaVista je od osnutka 1995. do 2000. godine prikupila 17,7 posto korisnika interneta, a Google je u samo dvije godine došao do značajnih sedam posto korisnika. Googleov rast je već u početku bio velik i eksponencijalan, a ovi rezultati dali su dvojcu dodatan vjetar u leđa.

Ono što su Brin i Page brzo shvatili je da moraju ulagati u tehnologiju ako žele pobijediti konkurenciju te su polako počeli graditi (danas) zloglasne algoritme, kojima su nastojali odgovoriti na brzo mijenjajuće potrebe korisnika i na sve veće pokušaje manipulacije marketingaša rezultatima pretraga. Konstantnim radom na svojem proizvodu i njegovim unapređivanjem, već do 2004. godine Google postaje dominantna tražilica te otad ne ispušta svoju dominaciju, već je, dapače, povećava.

Google, za razliku od konkurenata, nikada nije imao ogroman rast broja korisnika, već mu je srž marketinga bio njegov proizvod – tražilica. U nju je puno ulagao, rješavao probleme korisnika i oni su to polako počeli shvaćati. Tako da broj korisnika Googlea nikada nije jako skakao, već je iz godine u godinu polagano rastao. Ovo je naposljetku rezultiralo time da je imao daleko najkompletniji proizvod i daleko najkvalitetniju tražilicu.

Od 2004. priča o tražilicama postaje vrlo jednodimenzionalna i kada govorimo o njima, zapravo govorimo o Googleu. Danas, s preko 90 posto ukupnog broja korisnika, Google nije jedna od tražilica, nego TRAŽILICA, a neki konkurenti koji danas postoje, rade i natječu se s Googleom jednako su opskurni kao i one tražilice iz mladog doba interneta.

O sadašnjosti searcha i Googlea Tin Đudajek donosi više u sljedećem nastavku.