Riječ je o natjecanju koje se odvija u istraživačkim laboratorijima, na sveučilištima i u startupovima, ali i na najvišim razinama politike i poslovanja. Ulog su goleme investicije, koje se mjere u bilijunima dolara, a ishod bi mogao odrediti tko će postavljati globalna pravila u razvoju i primjeni umjetne inteligencije, piše BBC.

Stručnjaci često ovu utrku opisuju kao borbu između 'mozga' i 'tijela'. Sjedinjene Države tradicionalno prednjače u razvoju tzv. AI mozga – naprednih algoritama, velikih jezičnih modela i čipova koji pokreću sustave poput ChatGPT-ja. Kina, s druge strane, ima prednost u fizičkoj primjeni umjetne inteligencije – robotici, dronovima i humanoidnim sustavima.

Američka prednost u 'mozgovima'

Prekretnica u ovoj utrci dogodila se krajem 2022. godine, kada je OpenAI lansirao ChatGPT, prvi masovno prihvaćeni veliki jezični model. U kratkom roku ta je tehnologija osvojila stotine milijuna korisnika i pokrenula val ulaganja među američkim tehnološkim divovima.

Danas se procjenjuje da ChatGPT koristi više od 900 milijuna ljudi tjedno te su i kompanije poput Googlea, Anthropica i Perplexityja uložile milijarde u razvoj konkurentskih sustava.

Ključ američke prednosti ne leži samo u softveru, nego i u hardveru. Najnaprednije računalne čipove, nužne za treniranje AI modela, dizajnira Nvidia, a proizvodnja se velikim dijelom odvija u Tajvanu, u tvrtki TSMC. Washington istodobno koristi stroge kontrole izvoza da bi ograničio pristup tim tehnologijama Kini.

Dodatni element kontrole je nizozemska tvrtka ASML, jedini proizvođač ključnih strojeva za izradu najnaprednijih čipova, čiji se izvoz u Kinu također ograničava.

Kineski odgovor - brže i jeftinije

Unatoč ograničenjima, Kina je pronašla način da odgovori. Početkom 2025. godine lansiran je chatbot DeepSeek te je pokazao da kineski modeli mogu postići slične rezultate kao američki, ali uz znatno manje resursa. To je izazvalo potres na tržištu: vrijednost Nvidije u jednom je danu pala za oko 600 milijardi dolara. Analitičari smatraju da su američke restrikcije potaknule kineske inženjere na veću inovativnost i ubrzale razvoj domaćih rješenja.

Osim toga, kineski model razvoja često se oslanja na otvoreniji pristup. Za razliku od američkih kompanija, koje strogo čuvaju svoj kod, kineske tvrtke češće dijele tehnologiju, čime ubrzavaju razvoj cijelog ekosustava, a rezultat je sve manja razlika. Doduše, američki modeli i dalje su tehnološki napredniji, ali kineski su znatno jeftiniji i brzo sustižu konkurenciju.

Dok SAD prednjači u softveru, Kina dominira u robotici. Zahvaljujući snažnoj industrijskoj bazi i državnim ulaganjima, u toj zemlji danas radi oko dva milijuna robota, više nego u ostatku svijeta zajedno.

Poseban naglasak stavljen je na humanoidne robote te bi oni u budućnosti mogli nadomjestiti radnu snagu u zemlji suočenoj sa starenjem stanovništva. Procjenjuje se naime da će do 2035. godine broj starijih od 60 godina u Kini premašiti ukupnu populaciju Sjedinjenih Država.

Kineski proizvodi već sada čine oko 90 posto globalnog izvoza humanoidnih robota, a ta je tehnologija duboko integrirana u svakodnevni život u toj zemlji, od dostave dronovima do automatiziranih tvornica.

Ključna bitka tek slijedi

No roboti trebaju 'mozak' jer su za složene zadatke potrebni napredni AI sustavi koji mogu samostalno donositi odluke, tzv. AI agenti. Upravo u tom segmentu SAD i dalje ima prednost. Stručnjaci procjenjuju da se oko 80 posto vrijednosti robota nalazi upravo u njegovom 'mozgu', odnosno softveru i čipovima koji upravljaju njegovim radom.

Obje zemlje sada pokušavaju spojiti ta dva svijeta – naprednu umjetnu inteligenciju i robotiku – a primjeri već postoje, od industrijskih robota u američkim tvrtkama do autonomnih dronova na bojištima. Tko će pobijediti u ovoj tehnološkoj utrci, zasad je teško procijeniti. Za razliku od svemirske utrke, ovdje nema jasne završne linije.

Stručnjaci ističu da se pobjeda neće odnositi na jedan trenutak, nego na dugoročnu prednost – tko će uspješnije primijeniti umjetnu inteligenciju u gospodarstvu, industriji i svakodnevnom životu.

U konačnici, riječ je o sukobu dvaju modela razvoja: američkog, koji se oslanja na tržište i privatne kompanije, i kineskog, u kojem ključnu ulogu ima država.