Nova studija znanstvenika sa Sveučilišta Flinders u Australiji, objavljena u časopisu Environmental Research Letters, analizirala je više od dva stoljeća podataka o stanovništvu. Krajnji je zaključak da čovječanstvo već sad živi daleko iznad svojih mogućnosti i one razine koju naš planet može dugoročno podnijeti.

Znanstvenici su svoje zaključke temeljili na analizi 'kapaciteta nosivosti', odnosno broju jedinki neke vrste koje mogu dugoročno preživjeti na temelju dostupnih resursa i brzine kojom se ti resursi obnavljaju.

Ljudi već godinama pomiču granice tog kapaciteta zahvaljujući brojnim tehnološkim rješenjima kojima se prevladavaju prirodna ograničenja obnavljanja resursa. To je osobito vidljivo prilikom zamjene korištenja fosilnih goriva onima iz obnovljivih izvora. No Zemlja s današnjih otprilike 8,3 milijarde stanovnika došla je do svojih granica.

Profesor globalne ekologije Corey Bradshaw i njegov tim u svojoj su studiji iznijeli procjenu ljudskog kapaciteta nosivosti, temeljenu na modelima ekološkog rasta, kako bi pratili promjene u veličini populacije i stopama rasta u posljednja dva stoljeća. Kako globalno, tako i regionalno.

Ističu razliku između maksimalnog kapaciteta nosivosti (teoretske, apsolutne granice, bez obzira na to koliko gladi, bolesti i rata dolaze s njom) i optimalnog kapaciteta nosivosti (održiva veličina populacije i minimalni životni standard). 'Zemlja ne može pratiti način na koji koristimo resurse. Ne može podržati čak ni današnju potražnju bez većih promjena', upozorava Bradshaw u objavi za medije i dodaje da se planet opterećuje više nego što može podnijeti.

Ako se nastave trenutačni trendovi, dodaje, globalna populacija dosegnut će vrhunac vjerojatno do kraja 2060-ih ili 2070-ih godina, kad bi na Zemlji moglo biti između 11,7 i 12,4 milijarde ljudi. Upravo je 12 milijardi ljudi maksimalno procijenjen kapacitet nosivosti, ali to je, ističu znanstvenici, daleko od optimuma po trenutačnim razinama potrošnje resursa. Promatramo li tu varijablu, optimalni kapacitet nosivosti, po trenutačnim razinama potrošnje resursa, iznosio bi samo 2,5 milijardi ljudi. Podsjetimo, procjenjuje se da trenutačno na svijetu živi 8,3 milijarde ljudi.

Studija naglašava da se varijacije u globalnim temperaturnim anomalijama, ekološkom otisku i ukupnim emisijama mogu objasniti povećanjem potrošnje (resursa) po glavi stanovnika, a ne samo povećanjem broja stanovnika.

'Sustavi za održavanje života na planetu već su pod pritiskom i bez brzih promjena u načinu na koji koristimo energiju, tlo i hranu, milijarde ljudi suočit će se sa sve većom nestabilnošću', upozorava Bradshaw. No nije sve baš tako crno kako bi se moglo činiti. 'Prozor za djelovanje se sužava, ali značajna promjena je i dalje moguća', ističe Bradshaw i dodaje: 'Manje populacije s nižom potrošnjom stvaraju bolje rezultate i za ljude i za planet.'

U prijevodu, želimo li da i u budućnosti Zemlja bude ugodno mjesto za život, bit će potrebne velike promjene sociokulturnih praksi korištenja zemlje, vode, energije, bioraznolikosti i drugih resursa. 'Odluke koje donesemo u nadolazećim desetljećima odredit će dobrobit budućih generacija i otpornost prirodnog svijeta koji podržava sav život', zaključio je profesor Bradshaw.