Stoga je razumljivo da pitanje - treba li potpuno dozvoliti, ograničiti ili pak potpuno zabraniti uzgoj i prodaju genetski modificiranih organizama (GMO), uvijek pokreće emocionalno nabijene rasprave koje, nažalost, prilično rijetko počivaju na vjerodostojnim znanstvenim činjenicama, a mnogo češće na lobističkim i senzacionalističkim informacijama. Pritom treba imati na umu da su sve vrste poljoprivrede, uključujući i GM i organsku, unosni biznisi sa svojim pobornicima i lobijima. Znanstvenici upozoravaju da je, unatoč tome što je od prvih proboja u biotehnologiji prošlo već gotovo pola stoljeća, očito da i dan danas malo sudionika rasprava i novinara dobro poznaje sve činjenice na kojima se temelji ideja da bi biotehnologija mogla biti temelj 'druge zelene revolucije'.

U razvijenim zemljama, u kojima hrana danas predstavlja tek manji dio kućnog proračuna, ljudi lako zaboravljaju da luksuz jeftine hrane moramo zahvaliti tzv. prvoj zelenoj revoluciji pokrenutoj 1960-ih koja je broj gladnih u svijetu smanjila za gotovo milijardu unatoč eksponencijalnom rastu broja stanovnika. Ona se temeljila na stvaranju novih sojeva žitarica, novim tehnikama navodnjavanja te na proizvodnji i distribuciji hibridnog sjemena, umjetnih gnojiva i pesticida.

No ona nije riješila problem za sva vremena. Broj stanovnika i dalje raste, u svijetu i danas gladuje oko milijardu ljudi, klimatske promjene postupno smanjuju površine pogodne za poljoprivredu, intenzivan uzgoj (učestalo i duboko oranje, umjetna gnojiva i pesticidi) postupno pretvaraju plodna polja, rijeke i dijelove mora u pustinje, a posljednjih se godina sve ozbiljnije razmatra i mogućnost da se problem stakleničkih plinova jednim dijelom pokuša riješiti biogorivima za čiju bi proizvodnju trebale nove površine na kojima bi se inače mogla uzgajati hrana.

Skupina od 30-ak uglednih britanskih stručnjaka - biologa, biotehnologa, kemičara, agronoma, hidrologa, ekologa i drugih nedavno je upozorila da pitanja o potencijalima i problemima razvoja GMO-a neće nestati sa stola. Tim je stoga u sklopu zaklade Sense about Science, koja potiče razumijevanje novih proboja u znanosti i tehnologiji na temelju znanstvenih dokaza, objavio svojevrstan vodič koji odgovara na pet ključnih pitanja o GMO-ima pa može poslužiti kao temelj za kvalitetnu, informiranu raspravu.

U ovom tekstu, uz pomoć naših stručnjaka za GMO-e dr. sc. Hrvoja Fulgosija i dr. sc. Dušice Vujaklije s Instituta Ruđer Bošković pokušat ćemo što je sažetije moguće predstaviti ovih pet točaka koje često predstavljaju okosnicu rasprava o GM-u.

1)UPLITANJE U PRIRODU

Jedan od najčešćih prigovora anti-GMO aktivista jest da su GMO-i neprirodni zbog čega ih nerijetko pogrdno nazivaju 'frankenhranom'. No stručnjaci ističu da su GMO-i jednako 'neprirodni' kao i brojni drugi sojevi koje koristimo već tisućama godina. Naime, otkad postoji poljoprivreda uzgajivači križaju biljke kako bi dobili veći urod ili otpornije vrste. Takvim su križanjem također prekrojeni genomi biljaka, stvorene su razne neočekivane varijacije, a ljudi su odabrali one koje su imale najviše korisnih svojstava. Osim toga već desetljećima u stvaranju novih sojeva pored križanja koristi se i mutageneza, skup metoda pomoću kojih se geni mijenjaju nasumično zračenjem rendgenskim ili gama zrakama ili pak kemijskim sredstvima. Primjerice, otkriće rendgenskih zraka početkom 20. stoljeća omogućilo je brže promjene gena mutagenezom kojom je stvoreno gotovo 2.000 novih sojeva biljaka za uzgoj, od kojih se mnoge koriste i danas. Genetska modifikacija od ovih se tehnika u biti razlikuje samo po tome što su promjene gena preciznije, pod boljom su kontrolom, mijenjaju mnogo manji dio DNK i daju brže rezultate. Naime, razvoj molekularne biologije 1970-ih omogućio je da se identificiraju i izdvoje pojedinačni geni koji su odgovorni isključivo za određena željena svojstva.

Probijanje granica

Neki kritičari GMO-a ističu da genetske modifikacije narušavaju prirodno uspostavljene barijere između različitih vrsta. No transfer svojstava između vrsta nije nova stvar; mnoge biljke koje danas jedemo – od riže i kukuruza do zobi i bundeva, rezultat su križanja među vrstama. Genetska modifikacija samo omogućuje promjene gena koje bi mutagenezom i drugim konvencionalnim tehnikama bilo nemoguće ostvariti.

2)ČEMU GENETSKA MODIFIKACIJA?

Stručnjaci genetskom modifikacijom nastoje riješiti brojne stare i nove izazove u proizvodnji hrane.

Prije svega ona bi trebala omogućiti sljedeće:

a)povećati urod i efikasnost biljaka u korištenju uloženog – primjerice gnojiva i vode
b)smanjiti oštećenja usjeva kroz otkrivanje prirodnih mehanizama obrane od kukaca i gljivica
c)stvoriti usjeve koji su otporniji na razne stresove (hladnoća, vrućina, suša, soli) što se može postići kroz uvođenje svojstava drugih biljaka koje već imaju takvu otpornost
d)povećati hranjivu vrijednost biljke bez promjene drugih svojstava
e)smanjiti ovisnost usjeva o kemijskim pesticidima uporabom gena koji se mogu dobiti iz drugih organizama
f)smanjiti utjecaj uzgoja stoke na okoliš uvođenjem promjena u bilje za ispašu kako bi životinje stvarale manje stakleničkog plina metana
g)stvaranje alternativnih izvora industrijskih resursa – primjerice škroba, goriva i lijekova, koje biljke dobivene konvencionalnim tehnikama nikada ne bi mogle proizvoditi

Takozvana prva generacija GMO-a ima svojstva koja poljoprivrednicima omogućuju smanjenje troškova proizvodnje. Ona je otpornija na insekte ili na herbicide i već se uzgaja širom svijeta.

Druga generacija ima svojstva koja povećavaju nutritivnu vrijednost stočne i ljudske hrane te otpornost usjeva na suše. Jedan od primjera je tzv. zlatna riža koja sadrži veće količine beta karotena neophodnog za stvaranje vitamina A. Nedostatak toga vitamina godišnje uzrokuje sljepilo oko pola milijuna ljudi u svijetu, uglavnom djece. Oko 50% oslijepljelih umire u roku od godine

dana, a ostali umiru od bolesti poput malarije jer nedostatak vitamina A uzrokuje jako slabljenje obrambenog sustava. Novi sojevi zlatne riže sadrže čak 23 puta više beta karotena od prve transgenične biljke. Nažalost, unatoč pozitivnim rezultatima testova, njezina primjena stalno se odgađa zbog zahtjevnih regulatornih procesa.

Treća generacija GMO-a trebala bi se koristiti u stvaranju farmaceutskih proizvoda i obnovljivih industrijskih spojeva. Primjerice, trenutno je u tijeku razvoj cjepiva koja bi se mogla konzumirati u obliku hrane. Ona je osobito važna za siromašne zemlje u kojima su cjepiva i drugi lijekovi iz različitih razloga teško dostupni.

3)UVOĐENJE GMO-A U OKOLIŠ

Istraživanja GMO-a odvijaju se na svim kontinentima, osim na Antarktici. Neke se biljke testiraju u staklenicima, a druge na otvorenim poljima. Usjevi koji imaju dva svojstva - otporni su na herbicide i stvaraju vlastite insekticide proteine – komercijalno se uzgajaju u 23 zemlje na oko 114,3 milijuna hektara. Dakle, 'uvođenje' GMO-a zbiva se već više od 20 godina.

Proces stvaranja i testiranja novog soja GM usjeva strogo je reguliran zakonima. Počinje u laboratorijima i u staklenicima, a nastavlja se na otvorenim poljima. Testovima se, među ostalim, provjeravaju stabilnost biljke kroz generacije kao i mogućnost njihove interakcije s divljim sojevima preko polena.

Vijesti o križanju polenom GM biljaka otpornih na herbicide s divljim srodnicima i korovima te rađanju 'super korova' često su punile naslovnice medija. No tzv. super korovi zapravo nisu ništa posebno – to su korovi koji mogu podnijeti određene herbicide. Oni se stvaraju i u konvencionalnoj poljoprivredi, a uništavaju se upotrebom drugih herbicida i dobrom rotacijom usjeva. Ako se rotacija ne primjenjuje kako treba, može se razviti otpornost korova na dva ili više herbicida.

Problem rezistencije na herbicide zabilježen je i u konvencionalnoj poljoprivredi, primjerice u uzgoju žita s mišjim repkom. Mišji repak postaje vrlo brzo tolerantan na herbicide pa je jako važno mijenjati ključni aktivni sastojak herbicida i rotirati usjeve kako bi se onemogućio razvoj njegove otpornosti.

Protok gena

Protok gena zvuči kao novi problem, međutim, to nije točno. Geni se oduvijek prenose polenom preko vjetra ili kukaca među sličnim biljkama bile one GM ili ne.

Istraživanja GM usjeva u Velikoj Britaniji od 2000. do 2005. pokazala su da se razdvajanjem na određene udaljenosti značajno smanjuje protok gena na druge biljke. Kako bi se spriječilo prenošenje gena i stvaranje 'superkorova' važno je rotirati usjeve i herbicide. GM usjevi štoviše omogućuju sijanje bez oranja čime se smanjuje oštećenje strukture tla i olakšava rotacija usjeva.

Gubitak bioraznolikosti na poljoprivrednim površinama također nije problem koji je specifičan za GMO-e već je prisutan i u konvencionalnom uzgoju. Nestajanje staništa, upotreba umjetnih gnojiva i pesticida kao i nedovoljna rotacija usjeva smanjili su broj biljaka, kukaca i ptica u mnogim zemljama. Istraživanja su pokazala da stradavanje kukaca koji nisu štetočine puno više ovisi o količinama insekticida koje se koriste nego o tome je li neki usjev GM ili nije. U tom pogledu GMO-i su zapravo bolji jer trebaju manje količine herbicida.

Entomolog dr. Alan Dewar, ističe da pčele nestaju jednako brzo u zemljama koje koriste GMO-e kao i u onima u kojima su oni zabranjeni. Mogući uzroci nestajanja se istražuju, a oni uključuju i insekticide i grinju varroa destructor.

4)KONZUMIRANJE GM HRANE

Hrana iz GM usjeva praktički se ne razlikuje od hrane iz biljaka koje su razvijene starim tehnikama selekcije i križanja. Ona ovisi o tome što se križanjem želi postići. Treba znati da već sada u europskom prehrambenom lancu ima mnogo GMO-a – procjenjuje se da je oko 90% stočne hrane GMO jer je jeftinija.

Neki kritičari GMO-a strahuju što će im se dogoditi ako budu jeli GMO-e. Sva hrana sadrži DNK, međutim, ona se razgrađuje u probavnom sustavu. U SAD-u se hrana koja sadrži GMO-e jede već više od desetljeća. Iako su Amerikanci za to vrijeme pojeli na trilijune obroka koji sadržavaju GMO-e, do danas nisu zabilježene nikakve ozbiljne posljedice za zdravlje. Otkriven je samo jedan soj GM kukuruza koji je izazivao alergije kod nekih ljudi, no on je povučen pa se danas koristi isključivo kao stočna hrana.

Analiza istraživanja na životinjama koju je provela agencija European Food Safety Authority (EFSA) utvrdila je sljedeće: 'Veliki broj eksperimentalnih studija sa stokom pokazao je da u tkivu, fluidima ili mesnim prehrambenim proizvodima od peradi, goveda, svinja ili prepelica nisu pronađeni tragovi rekombinacije dijelova DNK ili proteina iz GMO-a.

Sporne studije

Mediji i anti-GMO aktivisti podigli su 1998. veliku prašinu kada je nutricionist dr. Arpad Pusztai na TV objavio da su štakori koje je hranio krumpirima modificiranim tako da sadrže lektin otrovan za kukce imali oslabljeni obrambeni sustav. Međutim, uglavnom su svi propustili istaknuti da je njegovo istraživanje bilo vrlo eksperimentalno te da ti krumpiri nisu bili razvijeni za hranu već samo da se vidi kako ih lektin čini otpornim na kukce. Kada je studija kasnije objavljena, recenzenti nisu pronašli dokaze da je obrambeni sustav štakora uistinu bio oslabljen. Britansko Kraljevsko društvo objavilo je da je studija imala brojne nedostatke kako u dizajnu tako i u provedbi i analizi te da se iz nje ne mogu izvući nikakvi zaključci.

Konačno, ljudski genom se stalno prekraja, mijenja i nadopunjuje pod utjecajem različitih čimbenika, osobito virusa koji u našu DNK ubacuju svoje informacije. Ubacivanje jednog gena u genom biljke koji u prosjeku ima 30-ak tisuća gena mijenja njihov DNK za manje od jedan na milijun. Kada pojedemo takvu biljku njezina DNK, baš kao i drugi sastojci, temeljito se probavlja te praktički ne postoji mogućnost da neki od njezinih gena završi u našem genomu.

Posljednjih godina puno se raspravlja o pitanju mogu li GMO-i riješiti problem gladi u svijetu. Iako je to više političko pitanje, činjenica je da je tzv. zelena revolucija iz 1960-ih utrostručila proizvodnju žitarica.

S porastom broja stanovnika na Zemlji i dalje raste i potreba za zemljom, vodom i energijom. No procjenjuje se da će do 2050. oko 50% danas obradivih površina postati neupotrebljivo zbog porasta koncentracija soli uzrokovanih povećanim navodnjavanjem, pretjeranom ispašom ili dezertifikacijom. Stoga stručnjaci traže načine da povećaju prinose na postojećim površinama te da stvaranjem sojeva otpornijih na stresove okoliša i štetočine pokrenu uzgoj na površinama koje su trenutno neupotrebljive. Biološka rješenja također omogućuju manje izlaganje poljoprivrednika opasnim insekticidima.

Količina raspoložive površine za prehranu jednog čovjeka nedavno je, po prvi put u povijesti, pala na manje od 0,3 hektara. Zbog klimatskih promjena poljoprivredna su zemljišta sve više izložena poplavama i sušama. Stručnjaci smatraju da je zbog toga vrlo važno pronaći rješenja koja će omogućiti proizvodnju hrane za sve veći broj stanovnika i istovremeno smanjiti utjecaj poljoprivrede na okoliš.

Multinacionalne kompanije

Velike korporacije svijet snabdijevaju podjednako konvencionalnim i GM sjemenom. Zakonske procedure za GMO-e postale su toliko složene i stroge, osobito u Europi, da za registraciju novog soja u prosjeku trebaju tri godine više nego za konvencionalne, što je vrlo skupo. To obeshrabruje manje kompanije i javni sektor da se uključe u biotehnološka istraživanja.

'Nitko ne želi vidjeti kako velike multinacionalne kompanije beskrupulozno iskorištavaju siromašne poljoprivrednike', ističe molekularni bilog dr. Philip Taylor i dodaje: 'Znanstvenici nisu naivni i svjesni su da su interesi korporacija financijski, a ne humanitarni. Međutim, odbacivanje GM tehnologije iz tih razloga je isto što i bacanje djeteta zajedno s vodom za kupanje. Postoje mnogi GM projekti koji imaju humanitarne, a ne financijske ciljeve.'

U brojnim zemljama svijeta biotehnološka istraživanja provode se u javnim institucijama – na sveučilištima i institutima, a postoje i mnoge neprofitne organizacije koje pomažu transfer novih GM tehnologija i znanja. Jedna od njih je neprofitna organizacija International Service for the Acquisition of Agri-biotech Applications (ISAAA). Druga je Consultative Group on International Agricultural Research (CGIAR) koja podržava čak 15 poljoprivrednih istraživačkih centara među kojima su i International Rice Research Institute (IRRI) te International Maize and Wheat Improvement Center (CIMMYT). Pretjerane zakonske restrikcije zapravo idu na ruku velikim kompanijama koje imaju dovoljnu financijsku moć da ih podnesu pa postaju monopolisti.

Europa ima najrigoroznije zakone o GMO-ima na svijetu. Jedino Španjolska uzgaja veće količine GM kukuruza - oko 20 posto proizvodnje. No europski, a osobito britanski stručnjaci posljednjih godina postaju svjesni da stari kontinent ne može ostati otok niti smije dozvoliti da zaostane u razvoju biotehnologije koja će u skoroj budućnosti imati vrlo važnu ulogu u raznim granama privrede.