Dokumenti sami po sebi ne potvrđuju postojanje izvanzemaljskog života. Pokazuju, međutim, da je američka vojska tijekom dugog razdoblja sustavno prikupljala i analizirala izvještaje o nepoznatim objektima i pojavama u zračnom prostoru, uključujući slučajeve koje nije mogla povezati s poznatim letjelicama, bespilotnim sustavima, balonima ili prirodnim fenomenima, piše Welt.

Jedan od najpoznatijih takvih slučajeva dogodio se u studenom 2004. godine, tijekom vojne vježbe američke mornarice nedaleko od južne obale Kalifornije.

Posada raketne krstarice danima je na radarima bilježila neobične kontakte. Pojavljivali su se na velikim visinama, naglo se spuštali i potom nestajali. U početku se sumnjalo na kvar opreme, no nakon ponavljanja istog obrasca mornarica je odlučila poslati pilote da provjere o čemu je riječ.

Dva borbena aviona F/A-18F Super Hornet 14. studenoga upućena su prema području na kojem su kontakti zabilježeni. Piloti su ondje najprije primijetili uzburkan dio inače mirne površine mora, kao da se ispod vode nalazi velik objekt. Iznad tog područja lebdjela je nepoznata bijela letjelica. Jedan od pilota poslije ju je opisao kao približno 12 metara dug objekt bez vidljivih krila, repa ili pogona, oblikom nalik velikom bombonu Tic Tac.

Kada joj se pilot pokušao približiti, objekt je naglo ubrzao i u nekoliko sekundi nestao iz njegova vidokruga. Nedugo zatim radarska posada USS Princetona prijavila je da se nepoznati kontakt pojavio na unaprijed određenoj, povjerljivoj točki okupljanja zrakoplova tijekom vježbe.

Posada za taj događaj nije pronašla objašnjenje.

Od obavještajnog programa do zviždača

Slučajem se bavio Luis Elizondo, bivši pripadnik američke vojske i obavještajni časnik specijaliziran za protuobavještajne poslove i borbu protiv terorizma.

Elizondo je radio u programu Advanced Aerospace Threat Identification Program, poznatom kao AATIP, koji je američko Ministarstvo obrane pokrenulo 2007. godine. Program je službeno raspolagao s 22 milijuna dolara, a njegov je zadatak bio istraživati neuobičajene pojave u zračnom prostoru koje se nisu mogle jednostavno objasniti poznatim zrakoplovima, dronovima ili drugim uobičajenim uzrocima.

Proučavali su se incidenti koje su prijavili vojni piloti ili koje su zabilježili radari, infracrveni senzori i drugi vojni sustavi. Tijekom godina prikupljene su stotine, a poslije i tisuće prijava. Problem nije bio u tome što su svi izvještaji upućivali na nešto doista neobjašnjivo. Velik dio prijava mogao se povezati s pogrešnim očitanjima, balonima, bespilotnim letjelicama, atmosferskim pojavama ili poznatim tehnologijama.

No dio slučajeva ostao je otvoren zbog nedostatka podataka ili zato što zabilježeno ponašanje objekata nije odgovaralo poznatim letjelicama. Elizondo je tvrdio da je tijekom rada doznao za postojanje još jednog strogo povjerljivog odjela koji je desetljećima prikupljao podatke o takvim pojavama, ali nije želio dijeliti informacije s njegovim timom.

Frustriran odnosom Ministarstva obrane prema tom pitanju, početkom listopada 2017. podnio je ostavku. U pismu tadašnjem ministru obrane Jamesu Mattisu kritizirao je način na koji se američke vlasti odnose prema neidentificiranim pojavama u zračnom prostoru. Nakon odlaska iz državne službe postao je jedan od najpoznatijih javnih zagovornika veće transparentnosti o toj temi.

Nekoliko tjedana poslije New York Times objavio je tekst o dotad slabo poznatom programu Pentagona. Američko Ministarstvo obrane naknadno je potvrdilo autentičnost triju videosnimki koje su snimili vojni piloti. Time je tema, dotad uglavnom smještena na rub javnog interesa i često povezana sa znanstvenom fantastikom, postala predmet rasprava o nacionalnoj sigurnosti.

Od NLO-a do UAP-a

Američke vlasti postupno su počele koristiti izraz UAP, odnosno 'neidentificirane anomalne pojave', umjesto uobičajenog pojma NLO ('neidentificirani leteći objekti).

Promjena naziva trebala je naglasiti da se ne polazi od pretpostavke da je riječ o izvanzemaljskim letjelicama. UAP može obuhvaćati nepoznate pojave u zraku, svemiru, moru ili između tih područja, bez unaprijed određenog objašnjenja njihova podrijetla.

U lipnju 2021. ured američkog direktora nacionalnih obavještajnih službi objavio je prvo službeno izvješće Kongresu. Analizirana su 144 incidenta koje su uglavnom prijavili pripadnici američke vojske. Samo jedan slučaj tada je nedvojbeno objašnjen kao balon. Za ostale nije bilo dovoljno podataka ili pouzdanog objašnjenja.

No to nije značilo da su svi preostali slučajevi nužno uključivali tehnološki iznimne ili nepoznate objekte. U mnogima je temeljni problem bio nedostatak pouzdanih mjerenja, više neovisnih senzora ili dovoljno detaljnih snimki.

Izvješće je ipak pokazalo da se dio događaja ne može jednostavno objasniti poznatim zrakoplovima, dronovima ili prirodnim pojavama. Nakon toga povećan je politički pritisak za objavu dodatnih podataka, održane su kongresne rasprave, uvedene nove obveze prijavljivanja incidenata i osnovana tijela zadužena za njihovo sustavno proučavanje.

Početkom 2025. američka vlada, prema pisanju njemačkog Welta, objavila je nekoliko tisuća stranica dotad zadržanih dokumenata o neidentificiranim pojavama. U građi se nalaze vojni izvještaji, svjedočenja, interne bilješke i tehničke analize prikupljane tijekom više desetljeća.

Tragovi vode i do Njemačke

U dokumentima se pojavljuju i događaji povezani s Njemačkom.

Jedan od najstarijih skupova dokumenata potječe iz završnih mjeseci Drugog svjetskog rata. Saveznički piloti tada su prijavljivali neobična svjetla i objekte koje su nazivali 'Foo Fighters'.

Vojni analitičari razmatrali su mogućnost da je riječ o novom njemačkom oružju, mlaznim zrakoplovima, raketama ili drugim vojnim sustavima. Za dio prijava pronađena su moguća objašnjenja, dok su druge ostale označene kao neidentificirane.

U jednom dokumentu iz 1944. godine zabilježeno je svjedočenje bivšeg ratnog zarobljenika koji je tvrdio da je na vojnom području južno od Berlina vidio polijetanje velikog objekta u obliku diska. Takvo svjedočanstvo nije dokaz da je neobična letjelica doista postojala. Ono pokazuje tek da je izjava zabilježena i pohranjena u službenom dosjeu, bez pouzdane potvrde vjerodostojnosti samog događaja.

To je važna razlika pri čitanju deklasificiranih dokumenata. Činjenica da je neka tvrdnja navedena u vojnom ili obavještajnom spisu ne znači automatski da je vlast smatra istinitom. Takve zbirke često sadržavaju nepotvrđene iskaze, radne hipoteze, dojave i materijale koji su tek trebali biti provjereni.

Slični opisi, ali bez zajedničkog objašnjenja

Objavljeni izvještaji se razlikuju. Svjedoci su prijavljivali crvena svjetla, pravokutne ili streličaste objekte, cilindre, diskove i druge oblike. No u nekim se opisima ponavljaju slične značajke. Objekti navodno nisu imali vidljiva krila, rotore ni pogonske sustave, mogli su lebdjeti, naglo ubrzavati ili izvoditi manevre koje je bilo teško povezati s poznatim letjelicama.

U dijelu spisa vojno osoblje nakon bliskih susreta prijavljuje i zdravstvene tegobe, među kojima su mučnina, glavobolja, nadraženost kože i neurološki simptomi. Ni ti navodi sami po sebi ne potvrđuju da su tegobe izazvale nepoznate letjelice. Za utvrđivanje uzročno-posljedične veze potrebni bi bili pouzdani medicinski podaci, mjerenja izloženosti i neovisna analiza svakog pojedinog slučaja.

O podrijetlu nerazjašnjenih pojava i dalje nema suglasnosti. Pretpostavke obuhvaćaju pogrešno prepoznate prirodne pojave, tajne vojne programe, strane nadzorne sustave, dronove, tehničke pogreške senzora i kombinacije više takvih čimbenika.

Na rubovima rasprave pojavljuju se i ideje o izvanzemaljskim civilizacijama, nepoznatim inteligentnim vrstama koje navodno žive u oceanima, drugim dimenzijama ili paralelnim svjetovima. Za takve tvrdnje ne postoje pouzdani znanstveni dokazi.

Zaključak objavljenih dokumenata nije da su izvanzemaljci posjetili Zemlju. Akte treba čitati znatno oprezno, jer oni pokazuju da je američka vojska desetljećima izdvajala novac, ljude i tehnologiju kako bi istraživala događaje u kontroliranom zračnom prostoru koje u pojedinim slučajevima nije mogla pouzdano identificirati.