Projekt Pantheon, podatkovni i razvojni centar za umjetnu inteligenciju kod Topuskog, predstavlja se kao jedna od najvećih investicija u Europi, no stručnjaci s kojima smo razgovarali pozivaju na oprez i izražavaju skepsu. Upozoravaju pritom na niz otvorenih pitanja – od dostupnosti električne energije i vode do infrastrukturnih i tehnoloških izazova – koji bi mogli biti ključni za njegovu realizaciju
Prema dostupnim informacijama, riječ je o projektu vrijednom više od 50 milijardi eura i planiranog kapaciteta od jednog gigavata. Razvija ga Jako Andabak s američkim partnerima, a početak gradnje predviđen je za 2027., uz početak rada 2029. godine.
Pantheon uključuje izgradnju cjelovite infrastrukture – od podatkovnog centra do energetskih postrojenja, dalekovoda i optičkih mreža. Planirani sustav podrazumijeva visoku razinu pouzdanosti i kontinuiran rad, uz velike potrebe za energijom i hlađenjem.
Lucijan Carić, stručnjak za sigurnost informacijskih sustava, dosta je skeptičan prema najavama o projektu koji se predstavlja kao najveća investicija u povijesti Hrvatske.
'Ono što sam zasad pročitao u medijima zvuči kao znanstvena fantastika. Ako je doista riječ o centru snage jednog gigavata, to znači da bi takav centar svakog sata trošio gigavatsat električne energije, odnosno 24 gigavatsata dnevno. To je golema količina energije. Hrvatska nema takav višak električne energije iz kojeg bi se taj centar mogao napajati', kaže Carić.
Dodaje da podatkovni centar takve veličine ne može ovisiti o jednom izvoru napajanja.
'Koliko se sjećam, takvi sustavi moraju imati barem dva neovisna izvora. To znači da vam za takav centar trebaju kapaciteti usporedivi s više velikih elektrana. A to bi morao biti višak energije – koji Hrvatska trenutno nema', navodi.
Prema Cariću, pitanje električne energije samo je prvi u nizu problema.
'Drugi je problem hlađenje. Centar koji troši jedan gigavat ujedno oslobađa golemu količinu topline. Takav sustav treba hladiti, a za to su potrebne velike količine vode. Možda ne na razini Zagreba, ali sigurno na razini velikog grada poput Splita ili Rijeke. Ključno je pitanje imamo li mi takve vodne kapacitete i može li se to izvesti bez posljedica za lokalni sustav', upozorava.
Kao treći veliki izazov navodi mrežnu infrastrukturu, odnosno optičke veze potrebne za rad podatkovnog centra te snage.
'Takav centar mora biti izravno spojen na glavne internetske pravce. To nije obična optika, već golema količina takozvane tamne optike, i to redundantne. Ne može postojati samo jedan kabel i jedna trasa, jer dovoljno je da netko bagerom prekine vezu i imate ozbiljan problem. Potrebno je više neovisnih pravaca i više priključnih točaka. Ne vjerujem da Hrvatska danas ima takvu infrastrukturu, a nisam siguran ni da ona postoji u neposrednoj blizini Hrvatske', kaže Carić.
Upozorava i na pitanje nabave najnaprednijih čipova, bez kojih podatkovni centar za umjetnu inteligenciju takve veličine ne može funkcionirati.
'Za takav centar trebale bi goleme količine najsofisticiranijih čipova na tržištu. Govorimo o stotinama tisuća procesorskih jedinica. Ako one već nisu naručene, pitanje je kada bi se uopće mogle dobiti. U ovom trenutku se u svijetu najavljuje ogroman broj podatkovnih centara, ali oko umjetne inteligencije i infrastrukture diže se mnogo magle. Oni koji prate izgradnju podatkovnih centara upozoravaju da mnogi projekti nemaju osigurano ni napajanje', ističe.
Carić smatra da je najava projekta u ovakvim razmjerima teško ostvariva.
'Moj je dojam da je ovo surfanje na valu najava podatkovnih centara koji bi trebali riješiti sve probleme svijeta. Vijest je vrlo spektakularna, ali ne vidim da ima uporište u stvarnosti. Ako pitate nekoga tko je stvarno radio na gradnji podatkovnih centara ove razine, mislim da će se nasmijati. Djeluje atraktivno, ali ne vjerujem da će se dogoditi u najavljenom obliku', kaže Carić.
Jedan od pionira IT-a u Hrvatskoj, suvlasnik i osnivač tvrtke Span Nikola Dujmović za tportal kaže da bi 'bilo divno' da se ostvari projekt Pantheon i da će mu cijela zajednica 'držati fige' – no, dodaje, u cijeloj toj priči ne bi škodila dodatna doza realnosti.
'Samo dvadesetak zemalja na svijetu danas ima kapacitete za velike jezične modele (large language models), a priču o 'podatkovnom suverenitetu' danas je zamijenila priča o 'suverenitetu modela' koji neće znati vaše podatke, ali znat će sve o njima. Hrvatskoj nesumnjivo treba digitalni suverenitet, no osnovni problem ovdje će biti nedostatak energije. Podvlačim: bilo bi sjajno da se projekt realizira, ali moram biti skeptičan', kaže Dujmović za tportal.
Situacija ga podsjeća na period u kojem se Rijeka ustrajno kandidirala za organizaciju Mediteranskih igara, iz godine u godinu, premda u tom trenutku nije imala nijedan jedini zatvoreni bazen. Svaki put obećavalo se da će ga izgraditi ako joj se povjeri organizacija ovog događaja.
'U ovom slučaju nije mi jasno zašto smo cijelo vrijeme čekali s izgradnjom energetske infrastrukture i što nas je, recimo, sprječavalo da izgradimo elektrane, dalekovode i energetski sustav, pa da cijela ova priča bude barem donekle realnija? Što čekamo?' ističe.
'Bilo bi sjajno da Hrvatska bude 20. ili 25. zemlja s ovakvim projektom, no znamo i da smo mi stručnjaci za relativizaciju te u svakom trenutku možemo pronaći milijun isprika zašto u nečemu nismo uspjeli. Za nekih pet godina lako ćemo provjeriti što se ostvarilo', skeptičan je Dujmović.