INTERVJU: ZLATKA TEČEC RIBARIĆ

'Pametne tramvaje na zagrebačke ulice dovodimo 2020. A to je tek početak...'

10.12.2017 u 11:55

Bionic
Reading

Od početka karijere u Končaru doktorica elektrotehnike Zlatka Tečec Ribarić opsjednuta je tramvajima, a posljednje dvije godine u njih je uložila sve vrijeme i energiju. U suradnji s Fakultetom elektrotehnike i računarstva do 2020. ima zadaću opametniti naš javni prijevoz. Kako to namjerava napraviti i kako će izgledati tramvaji u bliskoj budućnosti, govori u intervjuu za tportal

Zlatka Tečec Ribarić prijatelje je, još otkako je počela raditi u Končar Institutu za elektrotehniku, gnjavila pričama o tramvajima, tijekom karijere sudjelovala je u razvoju novih sustava upravljanja za vlakove, vjetroagregate, hidro i termoelektrane, a danas je ondje na čelu Zavoda za upravljanje, obnovljive izvore i energetsku elektroniku koji ima ambiciozan plan - u iduće dvije godine na zagrebačke ulice dovesti pametni tramvaj.

Za tportal ova doktorica elektrotehnike govori o svojoj zaluđenosti spomenutim prijevoznim sredstvom, njegovu 'opametnjavanju' projektom SafeTRAM i planovima za iskorak institutskih računala za tračnička vozila na svjetsku scenu.

Projekt SafeTRAM krenuo je 2016. godine – kada prve pametne tramvaje možemo očekivati na zagrebačkim ulicama?

Projekt SafeTRAM počeo je u rujnu 2016. i trajat će do kraja kolovoza 2020., a podijeljen je u tri faze. Trenutno smo završili prvu, takozvanu fazu temeljnog istraživanja u kojoj smo istraživali nove metode percepcije okoline višesenzorskim sustavom, interpretaciju dinamičke scene u okolini vozila, izgradnju modela urbanih dinamičkih prostora i nove arhitekture sigurnosnih ugradbenih računalnih sustava. Od listopada ove godine krenuli smo s fazom industrijskog istraživanja, kada će teorija prijeći u praksu. Oprema bi trebala biti spremna za prototipnu ugradnju u tramvaje tek tijekom 2019. godine.

  • +5
Zlatka Tečec Ribarić Izvor: tportal.hr / Autor: Matej Grgić

Kako će se takav tramvaj razlikovati od onih kojima se trenutno vozimo?

Osnovna funkcija sustava SafeTRAM je da upozori vozača na opasnost u trenucima u kojima ih on sam ne primijeti. To za cilj ima manji broj sudara između dva tramvaja ili kolizija s ostalim sudionicima u prometu. Kod tramvaja postoji niz ograničenja o kojima se ne razmišlja i koja otežavaju implementaciju ovakvih sustava. Jedan od ključnih ograničenja to je da kočenje i brzo zaustavljanje nije uvijek najbolje rješenje. Naime tramvaj je nerijetko pun putnika i prebrzo zaustavljanje moglo bi ozlijediti više putnika u tramvaju nego što ih se izvan tramvaja može spasiti kočenjem. To zahtijeva implementaciju pametnih algoritama koji će omogućiti najbolju reakciju u pojedinoj situaciji. U svakom slučaju, tramvaj opremljen ovim sustavom osigurat će veću sigurnost tramvajskog i cestovnog prometa, a to znači manju materijalnu štetu i manji broj ozlijeđenih.

Ljubav prema tramvajima

'Kad sam upisivala FER, bila sam sigurna da ću upisati smjer računarstvo. Negdje na drugoj godini studija dvojica asistenata na kolegiju koji je bio vezan uz upravljanje strojevima su me uspjeli uvjeriti da je više kul programirati strojeve nego raditi poslovni softver. Jedan od tih asistenata danas je zaposlenik Instituta i često se našalimo da je on zaslužan za činjenicu da sam danas tu gdje jesam. Na samom početku rada u KONČAR - Institutu za elektroniku dobila sam priliku raditi na razvoju i puštanju u pogon sustava upravljanja na zagrebačkom niskopodnom tramvaju, i to mi je bilo najljepše razdoblje. Ništa ne može opisati osjećaj kada nakon puno sati podešavanja po softveru glavnog računala tramvaja i ispitivanja komunikacijskih sabirnica na kraju taj tramvaj napravi svoje prve metre. U to vrijeme znala sam svaki tramvaj u gradu po serijskom broju, anegdote tijekom puštanja u pogon, koliko dugo smo ga ispitivali. Svim mojim prijateljima bila sam naporna pričama o tramvajima. Danas se zaista sa smiješkom na licu sjećam tog razdoblja i uživam kad svojim klincima dok se vozimo tramvajem opisujem koji dio je ispod kojeg poklopca i kako se taj tramvaj kreće.'

Kako je sve krenulo, kako su osigurana sredstva, s kim sve surađujete?

Još prije nekoliko godina s FER-om smo analizirali mogućnosti kako tramvaje učiniti pametnijim sudionicima prometa. U tom trenutku su istraživači na FER-u već ušli u područje autonomnih vozila i algoritama navigacije i lokalizacije, no u tome su bili doista usamljeni, pogotovo u Hrvatskoj. Autonomna vozila bila su daleko od današnje razine. Tada smo razradili koncept komunikacije tramvaja sa semaforima i lokalizaciju tramvaja u prostoru, a s ciljem da tramvaj može što ekonomičnije, ugodnije i sigurnije prevoziti putnike. Nažalost, u tom trenutku suradnja se nije ostvarila, najviše zbog nedostatka kvalitetnih natječaja koji bi poticali razvoj kroz dodatna sufinanciranja. U međuvremenu smo s profesorom Ivanom Petrovićem i njegovim timom uspjeli osigurati sufinanciranje u okviru projekta HORIZON 2020 SafeLOG, na kojem jako dobro surađujemo te smo otvaranjem novog IRI natječaja bili sigurni da je pravi trenutak za SafeTRAM.

Kako zapravo funkcionira tehnologija u pametnom tramvaju?

Skroz pojednostavljeno, u konačnici imate pametni komad elektronike u tramvaju koji zahvaljujući visokoj procesorskoj moći detektira opasnu situaciju prije vozača i upozori ga na nju. Da bi se ta naoko jednostavna funkcija mogla izvesti, taj komad elektronike mora identificirati i spoznati čitavu scenu oko tramvaja te na temelju podataka u sadašnjem trenutku raditi predikciju onog što će se dogoditi u sljedećem. Da bi mogao identificirati scenu oko tramvaja, trebaju mu, kao i čovjeku, osjetila, odnosno senzori. Dosadašnje temeljno istraživanje pokazalo je da će SafeTRAM vjerojatno koristiti višesenzorski sustav sastavljen od radara, LiDAR-a i kamera.

Zašto više vrsta senzora?

Kamere nude veliku količinu podataka koji primjenom algoritama računalnog vida omogućuju vrlo korisne funkcije kao npr. detekcije prometnih znakova, prepoznavanja ceste i slično. No pri uvjetima lošije vidljivosti kamera nije pouzdan senzor te cijeli sustav gubi na robusnosti. S druge strane radari pružaju znatno manje informacija o okolini, ali jedna od njihovih prednosti je pouzdanost detekcije objekata pri različitim vremenskim uvjetima poput kiše, snijega, magle. Često korišteni senzori u percepciji okoline su i LiDAR-i. Budući da su aktivni senzori poput radara, noć nikako ne utječe na njihovu izvedbu. S druge strane uvjeti smanjene vidljivosti zbog vremenskih neprilika stvaraju znatno više problema LiDAR-ima nego radarima. Uzrok tome je različita valna duljina elektromagnetskog zračenja koju koriste. LiDAR-i koriste infracrveni spektar koji je blizak vidljivom, čime su znatno ranjiviji na spomenute pojave, dok s druge strane radari koriste znatno veće valne duljine koje nemaju takvih problema. Najveća prednost LiDAR-a je velika količina informacija koju pružaju kroz oblake točaka. Na temelju tih podataka moguće je graditi visokoprecizne 3D modele okruženja.

  • +7
Dan otvorenih vrata FER-a Izvor: tportal.hr / Autor: Matej Grgić

SafeTRAM ekipa

'Ukupno preko 40 suradnika Končar – Instituta za elektrotehniku i FER-a radi na projektu. Ključni suradnici iz Instituta, bez kojih se projekt neće uspješno završiti, su: Josip Babić, Mario Bilić, Andrija Eršek, Ina Kovač, Darko Raguž, Igor Vitas, Nenad Težak, Boris Matjačić, Tomislav Gavran, Marina Penić Levada, Goran Crljenica i Siniša Marijan, predsjednik Uprave Instituta, koji je zaslužan za to što nas je 'gurnuo' u izradu prijave ovog projekta. Sa strane FER-a to su: Ivan Marković, Igor Cvišić, Juraj Peršić, Josip Ćesić, Hrvoje Džapo, Hrvoje Mihaldinec, Mirjana Stjepanović, Ivan Pavić, Siniša Šegvić i Ivan Petrović.'

Postoji li tako nešto već u svijetu - Njemačka je već nešto radila na tom polju?

Dvije njemačke tvrtke razvile su rješenja sa sličnim funkcijama. Oba rješenja još su u fazi prototipnih ispitivanja. U odnosu na ta rješenja mi smo postavili dva vrlo izazovna cilja. Prvi je da elektronička oprema treba biti takva da ju je moguće certificirati po sigurnosnim standardima za vozila na tračnicama, a drugi je točnost algoritama lokalizacije. FER-ovo rješenje algoritma lokalizacije već je dvije godine na prvom mjestu, iznad algoritama europskih renomiranih tvrtki. Želimo iskoristiti ovu prednost i u konačnici razviti vrlo konkurentno rješenje. Vidjet ćemo hoće li nam to uspjeti. Autonomija se, posebno u automobilskoj industriji, vrlo brzo razvija zadnjih godina. Treba stalno ulagati u razvoj i nikad ne znaš tko će se pojaviti s nekim novim rješenjem. To je najveći izazov ovog projekta. No uspjeh se ne događa preko noći. Da bi se razvio ovakav sustav, trebalo je dosad puno uložiti, kao što će trebati još puno uložiti da se privede kraju. Mene osobno raduje to što smo ušli u razvoj ovakvog rješenja među prvima, a ne u trenutku kada će takvo rješenje postati standard.

Otvara li ovo vrata i izvoznim poslovima - na predstavljanju smo mogli čuti kako je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja koja sama proizvodi svoje tramvaje i vlakove…

Iznenađuje to da primjerice Velika Britanija ili Italija nemaju 'svoje' vlakove. Hrvatska je mala, a prodaja vlakova ili tramvaja je politički posao. Pritom mnoge države štite svoje interese. Novi igrači često se probijaju isključivo niskom cijenom, što nije uvijek najbolji put. Nama je intencija ovim projektom razviti sustav koji će biti dovoljno mali da prođe 'ispod radara', a dovoljno tehnološki napredan da poveća vidljivost Končara na svjetskoj sceni tračničkih vozila. Nakon prodaje ovakvog sustava možda će se otvoriti vrata i za prodaju novih tramvaja izvan granica Hrvatske.

Radiš 20 godina k'o magarac i onda te uspjeh iznenadi

'Najviše na FER-u surađujemo s profesorima i asistentima na Zavodu za elektroničke sustave i obradu informacija te suradnicima profesora Ivana Petrovića, koji mi je bio mentor na doktoratu, a sada smo partneri na vrlo izazovnim projektima za koje smo zajedno dobili sredstva. Ta suradnja me jako veseli. On kao bivši končarevac ima vrlo jasan osjećaj o inženjerskoj stvarnosti, a zahvaljujući entuzijazmu i viziji, uspio je na FER-u izgraditi tim od 40-ak vrlo ambicioznih i uspješnih suradnika u području robotike i autonomije. Kad su se počeli baviti tim područjem, svi su ih, a posebno njega, pomalo čudno gledali. Danas pak ne mogu prihvatiti sve projekte za koje se traži da budu partneri. Nekome sa strane se čini da uspjeh dolazi preko noći, no to je rijetko tako. Profesor Petrović bi rekao: 'Radiš 20 godina k'o magarac i onda te uspjeh iznenadi.'

Postoji li neki sličan projekt koji biste idući željeli razviti?

Uvijek radimo na bar dva do tri razvojna projekta. Trenutno, osim projekta Safe TRAM, imamo projekt SafeLog, na kojem s Karlsruhe Institute of Technology, Fraunhofer Institute for Material Flow and Logistics i FER-om razvijamo pametni prsluk koji će nositi čovjek kada ulazi u robotizirana skladišta, a koji će ga štititi od naleta robota koji tamo rade. Taj projekt je sada na sredini, a završetak razvoja prototipa prsluka očekujemo krajem sljedeće godine. Razvijamo i opremu za digitalizaciju postojećih lokomotiva te specijalizirane sustave monitoringa za velike energetske transformatore i rotacijske strojeve. Stalno se radi na novim ugovaranjima, a i tim suradnika se iz godine u godinu povećava.

Je li teško biti žena u ovom poslu?

'Zaista je izazovno biti poslovna žena, majka i supruga u isto vrijeme. Poslovnih obaveza je puno, a djeca doma samo žele svoju mamu. Moja je uspjela biti poslovna žena i mama istovremeno i zaista sam joj zahvalna na tome. Puno energije ulagala je u mene i sestru. Usadila nam je osjećaj odgovornosti, ustrajnosti do cilja i važnost obitelji. Tata me naučio da je čaša uvijek polupuna i da se ništa neće dogoditi samo od sebe. Tek sada kad imam svoju djecu vidim kakav je izazov živjeti dan po dan s djecom i koliko je bitno biti roditelj koji daje. Nadam se da ćemo suprug i ja odraditi sličan posao s našim klincima. Imam sreću da suprug i ja dijelimo sve obaveze oko djece, a da bake i djed uskoče kad god je potrebno. Bez takve podrške i temelja u obitelji ni poslovni uspjesi ne ispunjavaju.'