'Vjerojatno mi je otišlo u spam' - čest je to odgovor ako nam je netko poslao e-mail, a ne nalazimo ga u primanoj pošti, pa provjeravamo takozvanu neželjenu poštu. Prvi spam na svijetu poslan je još 1978. preko ARPANET-a, a odvjetnici Laurence Canter i Martha Siegel proglašeni su 'zloglasnima' nakon što su 1994. lansirali prvi komercijalni spam na Usenetu. Njihov spam e-mail o američkoj Zelenoj lutriji, poslan u više od 5500 grupa, izazvao je bijes internetske zajednice, dobivali su prijetnje smrću, a dospjeli su i na naslovnice svjetskih medija. Spam je od tada postao (neželjena) svakodnevica koja danas čini gotovo polovicu svih e-mailova
Canter danas u razgovoru za People priznaje da osjeća 'blagu grižnju savjesti' kad svakodnevno u vlastitom inboxu nailazi na desetke neželjenih poruka o lažnim poslovnim ponudama i sumnjivim nagradnim igrama. No, ističe, odgovornost ne snosi samo on: 'Da nismo mi to napravili, nema sumnje da bi to učinio netko drugi.'
Kako je sve počelo? Canter i Siegel, tada imigracijski odvjetnici, željeli su promovirati svoju pravnu tvrtku i privući klijente da se prijave za američku Zelenu kartu, točnije vladin program Lutrija Zelene karte. Stoga su 12. travnja 1994. iz svog ureda poslali spam e-mail u više od 5500 grupa na Usenetu – tadašnjem online forumu – nudeći uslugu prijave. Naslov poruke bio je: 'Green Card Lottery - Final One?'
vezane vijesti
Internetska zajednica burno je reagirala. Par je primio prijetnje smrću i uvredljive pozive, a njihovi telefoni i telefaks bili su danima zatrpani. Pritužbe korisnika srušile su sustave njihova internetskog pružatelja usluga te im je ubrzo otkazao uslugu. 'Bilo je to iznenađujuće', prisjeća se Canter. 'Zaradili smo između 100 i 200 tisuća dolara, ali ljudi su mislili da uništavamo internet.'
Medijska pažnja bila je golema. Završili su na naslovnici The New York Timesa kao autori 'prvog oglasa u kibernetičkom prostoru'. Posebno ih se kritiziralo zato što su naplaćivali uslugu koja je zapravo bila besplatna; primjerice, za prijavu na lutriju dovoljno je bilo poslati razglednicu s imenom i adresom. 'Tehnički je to istina', kaže Canter, 'ali isto vrijedi za druge usluge. Nitko ne mora platiti računovođu da mu napravi poreznu prijavu, ali mnogi to ipak čine.'
Ono što je tada doživljeno kao kršenje bontona na internetu ubrzo je postalo svakodnevica. Danas, prema podacima platforme Statista, spam čini više od 46 posto svih e-mailova, i to s oko 160 milijardi poruka dnevno. Canter žali kada vidi što je spam postao. 'Svi dobivaju gomilu spama. Šteta', rekao je za People te dodao da su i neki članovi njegove obitelji prevareni putem takvih poruka, pa su ostali bez novca i bankovnih podataka.
Unatoč bijesu internetske zajednice devedesetih, Canter ostaje dosljedan: 'Ono što je naš prvi spam napravio bilo je otvaranje interneta kao velikog marketinškog prostora uz minimalne troškove. Nije nas ništa koštalo da sastavimo oglas i pošaljemo ga milijunima ljudi.'
Spam iz 1978. godine
Dana 3. svibnja 1978. godine poslana je prva spam poruka preko elektroničke pošte. Počinitelj je bio Gary Thuerk te je poslao propagandni materijal na 393 adrese na tadašnjem ARPANET-u (prethodnica interneta, razvijena u okviru američkog ministarstva obrane).
Thuerk bio je marketinški predstavnik Digital Equipment Corporationa (DEC), velike američke računalne tvrtke. U potrazi za inovativnim načinom promoviranja DEC-jevih novih računalnih sustava, Thuerk je odlučio upotrijebiti Agencijsku mrežu naprednih istraživačkih projekata (ARPANET), preteču modernog interneta, kako bi poslao poruku većem broju ljudi.
Tako je 3. svibnja 1978. sastavio e-mail u kojem je reklamirao dan otvorenih vrata za DEC-jeve najnovije računalne sustave i poslao ga na 393 adrese. Poruka je bila upućena svakom korisniku s računom na ARPANET-u na Zapadnoj obali Sjedinjenih Država, što je potez bez presedana te je tada šokirao zajednicu.
Odgovor na Thuerkov e-mail bio je brz i izrazito negativan. Mnogi primatelji žalili su se na neželjenu poruku, tvrdeći da krši neformalna pravila ARPANET-ove zajednice. Incident je privukao pozornost administratora, a oni su ukorili Thuerka i jasno dali do znanja da korištenje mreže za masovno slanje e-pošte nije prihvatljivo.
Unatoč reakciji, Thuerkov e-mail imao je željeni učinak. Dan otvorenih vrata izazvao je značajan interes, a sudionici su kupili više od 12 milijuna dolara vrijedne računalne opreme. Ovaj uspjeh pokazao je potencijal e-pošte kao marketinškog alata.
Naziv spam za takve poruke uzet je iz skeča 'Montyja Pythona', u kojem je označavao vrstu jela u konzervi, sličnog mesnom doručku, koje se pojavljuje kao sastojak svih jela u jednom restoranu. U Americi se doista proizvode konzerve SPAM-a, a samo ime nastalo je od kratice za SPiced hAM (začinjena šunka).
Unatoč naporima pružatelja usluga e-pošte i regulatornih tijela da se bore protiv nje, pošiljatelji neželjene pošte nastavili su prilagođavati i razvijati svoje taktike. Od prijevara s krađom identiteta do distribucije zlonamjernog softvera, spam je prerastao u složen i uporan problem za korisnike interneta diljem svijeta.
