Smeće koje se nakuplja u orbiti oko Zemlje i predstavlja sve veći problem za satelite i svemirske letjelice u budućnosti bi mogao čistiti svemirski čistač, predložili su ovih dana talijanski znanstvenici
Letjelica bi presretala najveće komade smeća, na njih postavljala pogonske uređaje i potom ih slala da sagore u atmosferi. Autori studije tvrde da bi se ovom relativno jeftinom tehnikom godišnje moglo ukloniti 10-ak opasnih predmeta.
Problem svemirskog otpada posljednjih je godina poprimio goleme razmjere – u Zemljinoj nižoj orbiti kreće se više od 17.000 komada većih od 10 cm. No posebno je opasno to što svaki od njih može stvoriti na tisuće novih.
'Smatramo da je ovaj problem postao vrlo ozbiljan i vrlo hitan', rekao je za BBC autor izviješća Marco Castronuovo, istraživač Talijanske svemirske agencije. 'Sada je pravi trenutak za akciju. Kako vrijeme ide, morat ćemo uklanjati sve više dijelova', objasnio je.
Godine 2007. Kina je demonstrirala svoj protusatelitski sustav i uništila jedan od svojih nefunkcionalnih satelita. U eksploziji je stvoreno više od 2.000 novih komada smeća. Nakon toga, u Zemljinoj su se orbiti sudarili jedan ruski i jedan američki satelit i stvorili još više otpadaka.
Znanstvenici se osobito boje lančane reakcije, odnosno tzv. Kesslerovog sindroma koji je ime dobio po NASA-inom znanstveniku koji ga je prvi opisao 1978. godine. Prema ovom konceptu, sudari komada smeća stvaraju novi otpad i potiču na nove sudare te se konačno stvaraju cijeli oblaci otpadaka koji bi velika područja niske orbite mogli učiniti potpuno neupotrebljivima.
Smeće ne predstavlja opasnost samo za umjetne satelite, već i za Međunarodnu svemirsku postaju u kojoj žive i rade ljudi.
Nova istraživanja pokazala su da se na visini od oko 850 km nad Zemljom trenutno nalazi više od 60 objekata od kojih oko dvije trećine njih teži više od tri tone, a mnogi se kreću brzinama od oko 7,5 km u sekundi. Najveći dio tog smeća sačinjavaju istrošeni dijelovi raketa, a dr. Castronuovo smatra da upravo od njih treba krenuti. Naime, većina zemalja ne bi pristala da se dira u njihove satelite i instrumente čak i ako su na kraju svoga životnog vijeka.
'Ako se koncentriramo na potrošene dijelove raketa, koji nemaju osjetljivu opremu i nisu u nikakvoj funkciji, ne bi trebao biti problem dobiti dozvolu vlasnika da ih se ukloni', rekao je Castronuovo.
Prema talijanskoj shemi, čistač bi se lansirao u sedmogodišnje misije. Svaki bi imao po dvije robotske ruke – jednu za presretanje i hvatanje otpadaka, a drugu za učvršćivanje ionskih potisnika koji bi smeće slali u atmosferu.
