JOVANOVIĆEV SAVJETNIK BAN

Hrvatska ima i talente i sukobe interesa, ali ne i sredstva

26.01.2012 u 07:00

Bionic
Reading

Ministar znanosti obrazovanja i sporta Republike Hrvatske dr. sc. Željko Jovanović donio je nedavno odluku o osnivanju Međunarodnoga znanstvenog savjeta u koji je imenovao neke uspješne hrvatske znanstvenike u svijetu

Prema priopćenju Ministarstva, savjet čine istaknuti znanstvenici čija će zadaća biti da na temelju znanstvenog rada, praktičnog iskustva i javnog djelovanja daju mišljenja, pružaju stručnu pomoć i potiču mjere za razvoj sustava znanosti i visokoga obrazovanja u Republici Hrvatskoj, a svoj će savjetnički posao obavljati bez naknade.

U ovo tijelo imenovana su tri znanstvenika: prof. dr. sc. Nenad Ban s ETH u Švicarskoj, prof. dr. sc. Zlatko Bačić sa Sveučilišta u New Yorku u SAD-u te prof. dr. sc. Bojan Čukić sa Sveučilišta West Virginia u SAD-u.

Zamolili smo Nenada Bana, koji je 2009. postao poznat u svijetu nakon što je zamalo dobio Nobelovu nagradu za otkriće strukture prokariotskih ribosoma (šef njegovog laboratorija Thomas Seitz ju je dobio), da nam za tportal pojasni planove za suradnju savjeta i MZOŠ-a te odgovori na nekoliko pitanja.

Na koji način ovaj savjet može pomoći razvoju znanosti i obrazovanja u RH?

Nadam se da moje iskustvo u znanosti može biti korisno. Naime, bavio sam se znanošću u Hrvatskoj, u Americi i u Švicarskoj pa imam dosta uvida u prednosti i nedostatke različitih sustava za evaluaciju i financiranje znanosti.

Imate li kakve konkretne planove?

Za sada će moj angažman biti na nivou davanja savjeta prilikom pripremanja novih dokumenata vezanih s radom MZOŠ-a.

Jeste li i prije već surađivali s Željkom Jovanovićem?

Ne, nikada prije nisam upoznao ministra Jovanovića niti sam surađivao s njim. Mislim da to i ima smisla da se bira znanstvena savjetodavna komisija bez obzira na prijašnje kontakte.

Nenad Ban

Nenad Ban (45) jedan je od najuspješnijih mladih hrvatskih znanstvenika. Nakon što je na zagrebačkom PMF-u diplomirao biologiju, studij je nastavio na Sveučilištu Kalifornija u Riversideu, gdje je doktorirao. Na Yaleu je radio u timu Thomasa Seitza koji je za istraživanja ribosoma dobio Nobelovu nagradu za kemiju 2009. Nakon što je u znanstvenim krugovima postalo jasno o koliko se značajnom rezultatu radi, otvorila su mu se vrata brojnih znanstvenih institucija. Imao je nekoliko ponuda vrhunskih sveučilišta u Americi, uključujući i prestižni Berkeley. No odlučio se za ETH u Zürichu jer je imao posebno dobru tradiciju i reputaciju u području strukturalne biologije. Strukturalna biologija je disciplina na granici između biologije, kemije i biofizike koja proučava biološke procese i jedna je od najmoćnijih metoda u znanosti: donijela je relativno najveći broj Nobelovih nagrada – više od 20 samo za metodu rendgensko kristalografske analize kojom se Ban bavi. Na ETH-u su radili i hrvatski nobelovci Ružička i Prelog, ali i Röntgen i Einstein. 2011. Ban je otkrio strukturu ribosoma razvijenih organizama.

Što mislite o njemu, njegovim sposobnostima i planovima?

Za sada nisam s time upoznat, odluka da postanem član savjetničkog tima je relativno nova.

Je li vam već predstavio neke ideje?

Još ne.

Znate li što Jovanović vidi kao najveće probleme u hrvatskoj znanosti?

Nisam o tome još razgovarao s ministrom.

Što vi mislite da je najvažnije mijenjati u Hrvatskoj?

Mislim da je važno imati dobro organiziran sistem evaluacija znanstvenih projekata te osigurati dovoljno sredstava za najbolje znanstvene projekte i unapređenje akademskih uvjeta u hrvatskim školama i sveučilištima.

Kakvo je vaše mišljenje o hrvatskim znanstvenicima te znanstvenim i obrazovnim institucijama?

Mislim da u Hrvatskoj ima jako puno znanstvenog talenta i izuzetnih istraživača. Problem je prvenstveno u nedovoljnim sredstvima za koja se može natjecati da bi se pokrenuo kompetitivni istraživački program. Također, Hrvatska je mala zemlja i teško je evaluirati rad kolega istraživača bez da se dođe u sukob interesa koji vodi u nepotizam.

Što možemo naučiti od znanstvenika i sustava u Švicarskoj i svijetu?

Vjerojatno nema smisla početi učiti od znanosti u Švicarskoj i SAD-u jer se u ovom trenutku s tim zemljama ne možemo natjecati što se tiče investicija u znanost i znanstvenih rezultata. Treba prvo proučiti kako funkcioniraju zemlje koje su nešto ispred nas što se tiče ulaganja u znanost i uspješnosti u znanstvenom radu.

Što biste poručili hrvatskim studentima i znanstvenicima?

Prvenstveno studentima: neka puno uče i neka ne kopiraju ideje za referate s interneta. Bolje je imati kratak originalan tekst s nekim novim osvrtom na znanstveno pitanje nego preuzeti misli drugih da bi se zadovoljila forma.