Mikroplastika se proširila po cijelom svijetu, a znanstvenici ju pronalaze i u svim dijelovima našeg tijela. No, tek otkrivamo kako ona utječe na naše zdravlje
Nova studija koju su napravili znanstvenici sa Slobodnog sveučilišta u Amsterdamu, a objavljena je u časopisu Molecular and Cellular Endocrinology, otkrila je da određene mikroplastične i nanoplastične čestice mogu proći kroz posteljicu i tijekom trudnoće utjecati na proizvodnju steroidnih hormona.
Prisutnost ovih čestica oko fetusa u razvoju je zabrinjavajuća jer u tim ranim fazama postavljanja arhitekture novog ljudskog tijela, bilo kakav poremećaj može imati ozbiljne posljedice. Problem je što još ne znamo ometa li, prisutnost plastičnih čestica, razvoj ljudskog fetusa.
vezane vijesti
Studije na miševima pokazale su da sitni komadići plastike koje je majka mišica udahnula mogu biti prisutni u organima njenog potomstva do dva tjedna nakon rođenja. Druga studija ističe kako izloženost mikroplastici i nanoplstici tijekom trudnoće može poremetiti razvoj mozga fetusa.
No, kako utječe na trudnoću kod ljudi?
Istraživačica zaštite okoliša i toksikologije Jeske van Boxel i njen tim, u svojoj su studiji razvili model 'Petrijeve zdjelice' napravljen od tri sloja različitih vrsta živih ljudskih stanica, kako bi oponašao strukturu barijernih slojeva ljudske posteljice.
Prvi sloj sastoji se od BeWo b30 stanica, koje imaju slična svojstva epitelnom tkivu koje prekriva resice posteljice. Sljedeći sloj sastoji se od HUVEC stanica, izoliranih iz ljudske pupčane vrpce, a treći sloj je od H295R stanica, koje potječu iz ljudske nadbubrežne žlijezde. Stanični slojevi BeWo b30/HUVEC odabrani su da predstavljaju fizičku placentalnu barijeru, dok stanični sloj H295R predstavlja glavni organ koji proizvodi hormone unutar placente, poznat kao fetalna nadbubrežna žlijezda.
Nakon što su sve to postavili, počeli su dodavati različite vrste mikroplastike i nanoplastike u 'vanjski sloj' kako bi vidjeli što će prolaziti kroz stanice i kakav će utjecaj te čestice imati na hormone koje stanice proizvode.
Otkrili su da je većina plastike prošla kroz sve slojeve membrane, iako ne u istom omjeru. No, više ih je zabrinula promjena u steroidnim hormonima koju su primijetili u modelu. Izloženost polimeru rezultirala je promjenom u stanicama koje predstavljaju vanjski dio posteljice modela. Više vrsta plastike rezultiralo je smanjenjem etiokolanolona (produkta razgradnje muških spolnih hormona poput testosterona koji se izlučuje mokraćom), dok je izloženost polistirenu utjecala na razinu estrogena.
'Naša studija pokazuje da nekoliko vrsta mikroplastike i nanoplastike može proći kroz ljudski placentni model i utjecati na proizvodnju hormona. Iako to ne znači izravno da uzrokuju štetu tijekom trudnoće, naglašava hitnu potrebu za boljim razumijevanjem kako te čestice mogu utjecati na razvoj fetusa', upozorila je van Boxel u objavi za medije.
