Umjetna inteligencija pozicionirala se kao izuzetno koristan alat u svakodnevnom životu. Kako modeli napreduju i specijaliziraju se, pokazuju koliko napredni mogu biti i koliko neke stvari mogu obavljati bolje od ljudi. No, trebaju li baš sve obavljati umjesto nas?
Jedno od područja u kojem bi korištenje umjetne inteligencije moglo imati najveći utjecaj je zasigurno medicina i forenzika. Dobro obučen model umjetne inteligencije može puno brže i preciznije prepoznati neke znakove i uzorke u podacima te donijeti zaključke za koje bi ljudima trebali mjeseci ili godine.
Stoga ne iznenađuje da se sve više raspravlja o korištenju AI alata i u forenzici, ali i kriminalnom pravu. Znanstveni rad 'When algorithms testify: artificial intelligence-driven DNA analysis, evidentiary standards, and criminal justice reform', objavljen u časopisu Croatian Medical Journal bavi se upravo sve većom ulogom umjetne inteligencije (AI) u forenzičkoj analizi DNK, ali i pitanjem koliko se takvim dokazima može vjerovati na sudu.
vezane vijesti
Autori ističu da je DNK analiza već desetljećima jedan od najvažnijih alata u kriminalističkim istragama. Pomoću nje riješeni su brojni slučajevi, ali su i oslobođene osobe koje su godinama bile nepravedno osuđene. Međutim, naglašavaju, analiza DNK nije nepogrešiva, osobito kada se radi o složenim uzorcima koji sadrže tragove više osoba ili su oštećeni.
Upravo zato su se forenzički znanstvenici okrenuli novoj tehnologiji umjetne inteligencije, jer ti sustavi mogu analizirati velike količine podataka i pomoći stručnjacima u tumačenju složenih DNK uzoraka. Iako takvi sustavi mogu povećati točnost analiza, otvaraju i niz pravnih i etičkih pitanja. Primjerice, ako algoritam donese pogrešan zaključak, tko snosi odgovornost – proizvođač softvera, forenzički stručnjak ili pravosudni sustav?
Osim toga, autori upozoravaju i na tzv. problem 'crne kutije', odnosno činjenicu da mnogi AI sustavi ne objašnjavaju jasno kako su došli do određenog zaključka. To može otežati obrani da ospori nalaz ili sudu da procijeni njegovu pouzdanost.
Znanstvenici Dragan Primorac, Damir Primorac i Andrej Bozhinovski u svom radu analiziraju kako pojedine zemlje, poput SAD-a i nekih europskih zemalja već koriste AI alate u forenzici, ali se i suočavaju s ranije navedenim izazovima. Autori rada tako naglašavaju da bi korištenje umjetne inteligencije u forenzici trebalo biti strogo regulirano. Algoritmi koji bi se koristili, morali bi biti neovisno testirani, transparentni i podložni stručnom nadzoru kako bi njihovi rezultati mogli biti prihvaćeni kao vjerodostojni sudski dokazi.
'Dostupni resursi pokazuju da analiza DNK potpomognuta umjetnom inteligencijom može poboljšati tumačenje složenih bioloških dokaza i ojačati preispitivanje nakon osude samo ako je njezina upotreba ugrađena u transparentne, znanstveno validirane, objašnjive i proceduralno odgovorne pravne okvire koji čuvaju pravičan postupak i jednakost stranaka. Rezultati koje pružaju takvi sustavi trebali bi biti predmet temeljite provjere i transparentnosti te podržani strogim znanstvenim objašnjenjem i validacijom', ističu u zaključku rada autori te dodaju: 'Svaka reforma trebala bi biti usmjerena na tehnološki entuzijazam i prava na pošteno suđenje, privatnost i zaštitu od pogrešnih osuda'.
AI bi trebao pomagati ljudskim stručnjacima, a ne zamijeniti njihovu prosudbu.
