TV KRITIKA ZRINKE PAVLIĆ

Zašto samo hrvatska Vlada ozbiljno doživljava Crkvu?

30.01.2013 u 11:43

Bionic
Reading

Sinoćnji HRT-ov 'Paravan' govorio je o odnosu Katoličke crkve i države u Republici Hrvatskoj od osamostaljenja do danas. Iako je riječ o temi koja većini gledatelja već vjerojatno izlazi na oči i uši, emisija je bila zanimljiva, ponajviše zbog toga što se nije pretvarala da je jedini problem u toj domeni - zdravstveni odgoj

Zanimljiv je bio sinoćnji HRT-ov 'Paravan' o odnosu Crkve i države u Hrvatskoj. Posebno mi je zanimljivo bilo to što se, za razliku od većine drugih emisija slične tematike koje gledamo u zadnje vrijeme, voditeljica Tina Šimurina i autor u emisiji prikazanog dokumentarca, Saša Kosanović nisu pravili kao da je jedini problem koji postoji između KC i Vlade u Hrvatskoj - zdravstveni odgoj i njegov sad već legendarni četvrti modul.


U dokumentarcu Saše Kosanovića 'Cucullus non facit monachum' ('Kapica ne čini monaha') kroz arhivske je snimke i razgovore s teolozima i novinarima ukratko katalogiziran odnos Crkve i državnih vlasti u Hrvatskoj od osamostaljenja. Svi znamo kakav je, svi znamo na koju je stranu nagnut, ali ipak, bilo je intrigantno vidjeti sve zbijeno u 23 minute. S tim da je gorko-humoristični moment i izvrsna ilustracija takozvanog okretanja kaputa s jedne strane na drugu - ostvarena kroz isječke iz starog, u doba komunizma snimljenog dokumentarca o Alojziju Stepincu, a čiji je autor Obrad Kosovac. Da, da, isti onaj pravovjerni i državotvorni Obrad Kosovac, koji se poslije, doduše, odrekao te socijalističko-propagandne televizijske zadaćnice i snimio novi, Stepincu naklonjeniji filmić. Ni prvi ni zadnji koji se ponašao kao da je 1990. u Hrvatskoj nastupila 'godina nulta' i sve prije nje izbrisano, ali zgodno je vidjeti takvu neizbrisivu slikovnu ilustraciju nečijeg savijanja pod vjetrovima vladajuće ideologije.

No Kosovac i njegov dokumentarac nisu bili tema sinoćnjeg 'Paravana', samo jedan usputni ficlek za uveseljavanje onih koje živcira kada se javne ličnosti u ovoj zemlji ponašaju kao da komuniciraju s publikom oboljelom od selektivne amnezije. Gosti u studiju nakon dokumentarca su - s nešto manje verbalnih šljaga i općih histerija nego što smo u zadnje vrijeme navikli - raspravljali o tome ima li se pravo Crkva miješati u politiku, s tim da su se svaki put nakon spomena glagola miješati se ispričavali kao da mole pokoru od dvjestopedeset zdravomarija. Zaključak je bio očekivan i samorazumljiv - da Crkva, naravno, ima pravo izricati svoje mišljenje o čemu god želi, pa tako i o politici, ali da nema pravo nametati svoje vrijednosti kao jedine prihvatljive te pozivati na neposluh ako je svjetovne vlasti ne poslušaju. Ideš. To, kao, nismo znali prije?

Pozaićeva izjava o 'novoj Oluji' koja je podigla veliku buru u javnosti, čak i među nekim katolicima

U cijeloj toj diskusiji, koja je bila, istina, vrlo pristojna i uglađena, ali ni blizu razine Kosanovićeva dokumentarca (o kojemu su svi, uzgred budi rečeno, prestali raspravljati sedam i pol sekundi nakon što je završio) najzanimljivije je stvari rekao Silvije Tomašević, dugogodišnji dopisnik raznih medija iz Italije. Rekao je da i u Italiji biskupi & škvadra pokušavaju utjecati na javno mnijenje, političku orijentaciju građana, pa i na donošenje zakona, ali nisu baš prečesto ozbiljno shvaćeni, pa su zakoni o, primjerice, rastavi braka i pobačaju, referendumski odobreni unatoč njihovu protivljenju. Rekao je i da talijanski biskupi također primaju i podržavaju određene političare/stranke, ali da se baš svi političari time ne busaju u prsa. Pokazao je i jučerašnji broj utjecajnih talijanskih dnevnih novina Corriere della sera, u kojemu je vijest o sastanku talijanske biskupske konferencije objavljena na jedanaestoj stranici.

I to je upravo to!
Uz Kosanovićev dokumentarac - najvažniji trenutak sinoćnjeg 'Paravana'. Hrvatska nije jedina zemlja u svemiru s katoličkom većinom niti je jedina zemlja u galaksiji u kojoj se Crkva pokušava (da 'prostite) miješati u politiku. Hrvatska samo još uvijek nije skinula pelene nedonoščeta demokracije, pa se boji starih stričeka s prijekorno uzdignutim prstom i ne zna se postaviti prema njima. Jer, budimo iskreni, zar doista itko trijezan očekuje da će se Crkva, nakon što joj je praksa od tisućinjak godina bila da čini upravo to - PRESTATI pokušavati (pardon my French) miješati u politiku i odnose moći u društvu? Nemojte me nasmijavati. Svjetovne su vlasti te koje bi joj to trebale znati onemogućiti, a da pritom ne budu totalitarni bičaši staljinističkog tipa. A svjetovne vlasti - ilitiga Vlada - kod nas su tek u zadnje vrijeme počele pokazivati naznake samosvijesti, i to samo u hitovima mjeseca, kao što je zdravstveni odgoj, dok u nekim ozbiljnijim stvarima (hint: vatikanski ugovori) trtare ko klinci pod krevetom.

Sinoćnji je 'Paravan', zahvaljujući Saši Kosanoviću i njegovim gostima te nekolicini napomena Silvija Tomaševića, okrznuo taj problem. Valjda će ga neka buduća emisija napokon i pošteno obraditi.