Kapetan hrvatske rukometne reprezentacije Ivan Martinović u novoj je epizodi podcasta 'Karijera u retrovizoru' po prvi put potpuno otvoreno progovorio o najtamnijim trenucima svoje karijere. U razgovoru s Milanom Stjeljom, prisjetio se suza zbog teške ozljede na vlastiti rođendan, neprospavanih noći nakon ispadanja u drugu ligu, ali i urnebesnog prvog susreta sa svojim idolom Domagojem Duvnjakom zbog kojeg se od srama skrivao u sobi
Kapetan hrvatske rukometne reprezentacije i jedan od najvećih ljubimaca nacije, Ivan Martinović, na početku gostovanja jedinstvenom domaćem sportskom podcastu 'Karijera u retrovizoru' koji se odvija tijekom vožnje automobilom na početku je otkrio što najviše sluša.
'Filip Glavaš, on zna dići atmosferu'
'Slušam gotovo sve, ali najviše njemački rap. Budući da sam odrastao u Austriji, najdraži izvođač mi je RAF Camora. Puno slušam i Coloniju, obožavam ih i volim osjetiti tu energiju prije utakmice. U posljednje vrijeme slušam i Gršu, a Oliver Dragojević uvijek je na redu kada poželim nešto laganije', kaže i dodaje tko je zadužen za glazbu u svlačionici: 'Filip Glavaš, on zna dići atmosferu. Zna nekad i tehno pustiti, ali uglavnom su domoljubne pjesme i nešto jače da nas digne prije utakmice.'
Govoreći o počecima, istaknuo je važnost podrške obitelji: 'Mene i brata tata nikad nije tjerao da igramo nogomet samo zato što je to najpopularniji sport, nego smo se bavili onime što volimo. Srećom, brzo smo pronašli rukomet i zahvalan sam mu što nas je vozio na treninge i pratio nas, a prati nas još uvijek.'
Cimer s idolom
Govorio je i o odnosu sa svojim idolom Domagojem Duvnjakom, od koga je i preuzeo kapetansku traku. Još se 2010. godine, kao 12-godišnjak, fotografirao s legendarnim 'Duletom', a onda je na svom prvom okupljanju s reprezentacijom baš s njim završio u sobi kao cimer.
'Nisam mogao vjerovati. Sjedim i šutim u sobi, a veliki Dule me zove na piće poslije treninga. Rekao sam: 'Ma hvala, ostat ću ja u sobi.' Mislio sam si gdje ću ja s njim na piće, imao sam tremu. A danas sam kapetan reprezentacije, Dule mi je prijatelj i bio mi je na svadbi. Da sam to rekao malom Ivanu, ne bi mi vjerovao', rekao je.
Puknuće kosti u nozi
Prisjetio se i najtežih trenutaka karijere, među kojima je bila i prva sezona u Njemačkoj: 'Moja prva godina u Bundesligi s VfL Gummersbachom završila je ispadanjem u drugu ligu - za jedan gol. Prošlo mi je svašta kroz glavu: da sam dao jedan gol više, da sam jedan sedmerac manje promašio, možda bi bilo dovoljno. Taj poraz me baš pogodio, rasplakao sam se, nisam znao što dalje. Ali na kraju mi se otvorila nova prilika - nazvao me Carlos Ortega i pozvao me u Hannover.'
Dotakao se i ozljede zbog koje je propustio Europsko prvenstvo 2020. godine. 'Bio mi je rođendan, zadnji dan priprema. Rekli su mi da idem na prvenstvo, a onda mi je na treningu, u zadnjih 10 minuta, pukla kost u nozi. Ne znam kada sam se zadnji put tako rasplakao. Obitelj mi je bila velika podrška, ali trebalo mi je nekoliko tjedana da se uopće vratim u normalu', kaže.