Prema podacima DHMZ-a, 2025. je u Hrvatskoj, u većem dijelu zemlje, ocijenjena kao vrlo topla, a prema podacima Svjetske meteorološke organizacije, globalno gledano svrstava se među tri najtoplije godine. U dijelovima Hrvatske ljetne se temperature penju i preko 40 stupnjeva Celzija, a najgora je situacija u gradovima jer oni obično budu topliji između jedan i tri stupnja Celzija u odnosu na manje urbana područja.

Razlog je u načinu gradnje. Asfalt, beton i cigla apsorbiraju toplinu sunca i polako je zrače, što u ekstremnim situacijama znači da u gradu može biti i do sedam stupnjeva Celzija toplije nego izvan njega. Taj se efekt naziva gradskim toplinskim otokom.

U sezonama visokih temperatura to može biti jako opasno. Pa kako si onda pomoći? Jedno od rješenja koje se godinama nameće je sadnja više zelenila u gradovima, posebice drveća. Ali posljednja istraživanja pokazuju da to nije dovoljno.

Prirodni klima-uređaji

Znanstvenici su, u novoj studiji objavljenoj u časopisu Nature Communications, analizirali podatke iz gotovo 9000 gradova diljem svijeta i otkrili da drveće uvelike smanjuje količinu topline koju zadržava efekt toplinskog otoka u gradovima.

Razlog je jednostavan: drveće djeluje poput prirodnih klima-uređaja. Hladi tlo, sprječava zagrijavanje asfalta i zgrada, ali i hladi zrak ispuštanjem vodene pare iz lišća. Sve to utječe na snižavanje okolne temperature, što se osjeti tijekom vrućih ljetnih dana.

Kad su znanstvenici te podatke ubacili u model i napravili scenarij prema kojem su uklonili sve drveće iz gradova, dobili su iznenađujuće rezultate.

Naime drveće širom svijeta smanjuje efekt toplinskog otoka u urbanim sredinama za gotovo 50 posto, a to znači da može smanjiti temperaturu za otprilike 0,5-1,5 stupnjeva Celzija. Već to malo smanjenje može značiti veliku razliku tijekom ekstremnih vrućina, pogotovo u suhim gradovima poput Phoenixa u SAD-u. U umjerenijim područjima ukupno hlađenje je značajno, ali općenito manje i ujednačenije diljem grada.

Drveće ne može sve samo

Problem je u tome što drveće u gradu nije ravnomjerno raspoređeno. Često je koncentrirano u parkovima ili bogatijim četvrtima, a gradovi u hladnijim i vlažnijim klimama obično ih imaju više. To znači da ljudi kojima je najpotrebnije 'lisnato' hlađenje često imaju najmanje šanse za to.

Znanstvenici su otkrili i da sadnja dodatnog drveća nije rješenje te procjenjuju da je njihov učinak ograničen s obzirom na klimatske promjene. Trenutačno bi urbano drveće u svijetu nadoknadilo samo 10 posto dodatne topline koja se očekuje do sredine stoljeća prema scenarijima umjerenih klimatskih promjena, a ambicioznom sadnjom to bi se moglo povećati na 20 posto. Što je s ostatkom?

U tekstu objavljenom na The Conversationu znanstvenici Manuel Esperón-Rodriguez, istraživač urbane transformacije sa Sveučilišta Western Sydney, Rob McDonald, znanstveni istraživač s Gradskog sveučilišta u New Yorku, i Tirthankar Chakraborty, geoznanstvenik iz Nacionalnog laboratorija Pacifičkog sjeverozapada, ujedno autori studije, dali su nekoliko konkretnih prijedloga.

Prije svega, drveće se mora promatrati kao dio šire strategije, a ne kao cjelovito rješenje.

'Pametan urbani dizajn može smanjiti toplinu korištenjem reflektirajućih materijala, povećanjem zelenih površina i poboljšanjem protoka zraka između zgrada. Zeleni krovovi i zasjenjene ulice također mogu napraviti razliku', ističu znanstvenici te dodaju: 'Sadnja novih stabala trebala bi biti usmjerena na toplija naselja s manje postojećih krošnji drveća jer će ona donijeti najveće koristi.'

Dodaju i da ove mjere ne zamjenjuju potrebu za izravnim rješavanje klimatskih promjena i smanjenjem emisija stakleničkih plinova.

'Izazov za stanovnike gradova i vlasti je mudro korištenje drveća. Sadite ga tamo gdje je najpotrebnije i kombinirajte ga s drugim metodama smanjenja topline. Drveće je izvanredno. Ali ne može sve', poručili su znanstvenici.