Jučerašnji predizborni intervju na RTL-u vrlo je jasno pokazao dvije stvari: Zoran Šprajc mnogo je bolji u intervjuiranju političara nego Mirjana Hrga, a Andrej Plenković mnogo je dosadniji sugovornik od Zorana Milanovića. To, dakako, ne znači ni da je Plenković 'gori' od Milanovića ni da je Milanović 'gori' od Plenkovića - to samo znači da je Plenković takav tip osobe da ne bi ispao zanimljiv ni da ga se u nekakvom scenariju 'Koledžicom po svijetu' baci u afganistanske gudure i ondje intervjuira
Pretpostavljam da je netko na RTL-u razmišljao na sljedeći način - Hrgi ćemo dati onog 'lijevog' jer ona malo naginje u drugu stranu, a Šprajcu ćemo 'desnog' jer je on pak naheren suprotno. Možda i nije bilo tako, ali ako jest, takvo razmišljanje samo po sebi nije loše. Problem je jedino što smo u slučaju Hrge i Milanovića dobili novinarku upitnih sposobnosti s čovjekom koji je zanimljiv zato što naprosto čezne da se zbljezne, a u sinoćnjem intervjuu Zorana Šprajca s Andrejom Plenkovićem dobili smo dobrog novinara i čovjeka koji je zanimljiv samo zbog toga što je potpuno drugačiji od svojeg prethodnika na čelu HDZ-a, a inače ima karizmu i javnu personu razrednog štrebera i predsjednika aviomodelarskog kluba. Intervju s njim ne može ispasti zanimljiv ni da ga novinar zamoli da na sljedeće pitanje odgovori interpretativnim plesom.
Šprajc je, doduše, pokušavao - postavljao mu je više-manje dobra pitanja i u tome je i stilom i sadržajem bio bolji od Hrge, premda moram napomenuti da mi je bolji, provokativniji i sadržajniji intervju s Plenkovićem odradio Mislav Bago na Novoj TV - no nemoš ti Plenkija. Taj uvijek nađe načina da odgovore usmjeri na tri-četiri napamet nabiflana i gotovo od riječi do riječi identična refrena o vjerodostojnosti, stranci koja će se uz njega profilirati u pravu narodnjačku stranku desnog centra ko da je patentirao te fraze.
Marginalno zanimljivo bilo je jedino kada je u roku od nekoliko minuta uspio prvo, u reakciji na Milanovićeve tvrdnje da je 'u četrdesetima postao Hrvoje', reći da je još s 29 i pol (!) godina vodio predsjedničku kampanju HDZ-a, a onda, u odgovoru na pitanje o tome osjeća li se odgovornim za HDZ-ovu sanaderijanu, glatko otklonio kako on tada nije imao veze s HDZ-om i bilo ga je pomalo smiješno slušati kako pokušava diplomatski smuljati odgovore na pitanja o abortusu, ali i o miješanju crkve u politiku - no i to je bilo zanimljivo samo ako ste jako željeli da vam nešto u tom razgovoru bude zanimljivo. Što se mene tiče, najbolje je u njemu bilo to što je kratko trajao.
U malo širem kontekstu od ovog jednog intervjua, međutim, zanimljivo je to kako se pred ove izbore u javnim nastupima predstavnici HDZ-a i SDP-a profiliraju upravo suprotno onome kako su se dosad običavali predstavljati. Zoran Milanović koji, doduše, nikada nije bio osobito uglađen, sada je dobrano s lanca otpustio svoju osornu jezičavost i, kao što sam već napomenula, podsjeća na Franju Tuđmana. Andrej Plenković,pak u silnoj je uglađenosti i vid' kako mali zna VRANCUSKI điru postao toliko unjkavo bezličan i nezanimljiv da podsjeća na jednog drugog bivšeg predsjednika Republike Hrvatske. Ivu Josipovića.
