ZDENKA GOLD:

'Radim film s Christijem Puiuom, ali HAVC nas je odbio'

06.02.2014 u 15:56

Bionic
Reading

S producenticom Zdenkom Gold, čiji je film 'Obrana i zaštita' osvojio brojne nagrade u Puli i regiji, porazgovarali smo o nedavno objavljenim HAVC-ovim rezultatima, Danima hrvatskog filma, problemu distribucije hrvatskog filma u kinima i brojnim drugim filmskim temama

Prošlogodišnji Festival igranog filma u Puli prošao je u znaku dugometražnog prvijenca Bobe Jelčića, filma 'Obrana i zaštita' koji je niski Zlatnih arena pridružio brojne druge nagrade s regionalnih festivala. Usprkos uspjehu filma, novi i na papiru vrlo jaki projekti Zdenke Gold u posljednjem krugu HAVC-ovog natječaja nisu dobili potporu. Je li iznenađena rezultatima i što misli zašto nije dobila potporu, priupitali smo našu producenticu.

'Moram priznati da sam iznenađena. Konkurirala sam s tri projekta, od kojih su dva vrlo jaka dugometražna projekta: koprodukcija novog filma rodonačelnika novog rumunjskog vala Cristija Puiua, 'Sierra Nevada' i produkcija novog filma Damira Čučića. Stvarno sam očekivala da će ti projekti biti podržani jer su to više nego zavrijedili, kako svojim dosadašnjim radom, tako kvalitetom predanih scenarija.'

Po pitanju koprodukcija, na ovom natječaju je prošao samo jedan projekt, animirani film 'Aerodrom' u koprodukciji Kinorame. Znači li to da je HAVC potrošio novčana sredstava prije zadnjeg kruga?

Da. Čini se da su rezultati ovog natječaja tanki jer je HAVC pod svaku cijenu odlučio održati obećanje da će napraviti dva roka za proizvodnju domaćih filmova. Istina, napravili su to, no ostali su bez novca. Iskreno, ne znam koliko je imalo smisla raspisivati dva roka ako nema sredstava za oba.

Je li ideja bila možda poticanje stalnog rada?

Ne znam kakvog smisla ima na taj način tjerati filmaše da rade u konstanti s obzirom na to da nema financijskih mogućnosti.
313228,277344,293684,311647Čini se da HAVC u posljednje vrijeme puno ulaže u koprodukcije. Koliko je to važno za hrvatski film?

Budućnost financiranja filmova u Europi je kroz koprodukcije te je moje mišljenje da je potpora koprodukcijama krucijalna stvar. Uostalom, kako mi prijavljujemo strane filmove na HAVC, tako naši partneri koproducenti prijavljuju projekte na svoje domicilne fondove.

Ove godine je vaš film 'Obrana i zaštita' u režiji Bobe Jelčića osvojio Pulu i većinu regionalnih festivala. Mislite li da bi vam to moglo malo šire otvoriti vrata, odnosno blagajnu HAVC-a?

Iskreno ne znam, ali sudeći po tome da su me 2013. izabrali kao predstavnika hrvatskih producenata za program Producers on the Move u organizaciji European Film Promotiona (u okviru festivala u Cannesu), čini mi se da računaju sa mnom, no to se, nažalost, ne vidi u potporama za nove projekte.

Kad je posljednji put neki vaš projekt dobio potporu HAVC-a za proizvodnju dugometražnog igranog filma?

Prvi i posljednji put dali su mi potporu za proizvodnju dugometražnog igranog filma 2009. godine.


Kakav je općenito vaš stav o HAVC-u?

Sam HAVC za hrvatski film jako puno znači. Promocija kojom se bavi, što financira… nekad niste mogli ni razmišljati o razvoju scenarija ili potpori za razvoj projekata. Ima jako puno dobrih stvari koje HAVC radi. Otkad je Hribar došao na čelo, sve se intenziviralo, postalo življe i mislim da su na dobrom putu. Što se financiranja tiče, mislim da se svatko mora pokriti koliko mu je deka dugačka. Ako nema novca za dva roka, neka se raspiše jedan rok pa neka bude pošten.

U Puli ste mi nakon premijere 'Obrane i zaštite' spomenuli da već radite novi projekt s Bobom Jelčićem. U kojoj je fazi taj projekt i jeste li ga već prijavili na HAVC?

Bobo sad piše scenarij te ga razvijamo. Nismo još aplicirali ni za razvoj scenarija ni za razvoj projekta, ali za produkciju bismo aplicirali na jesen 2014.

Što još spremate za ovu godinu?

Uz Bobin novi film, spremam nekoliko manjinskih hrvatskih koprodukcija, a od velikih nacionalnih projekata tu su dugometražni film Nine Violić pod radnim naslovom 'Obrnuta perspektiva' koji vrlo dinamično razvijamo (uz potporu HAVC-a) proteklih godinu dana i novi dugometražni igrani film 'J'adoube' Damira Čučića.


Zdenka s Ninom Violić radi na projektu koji je, riječima glumice, 'vrlo jednostavan i u toj svojoj jednostavnosti maksimalno kompliciran'

Razmišljate li o tome da proširite svoje producentske djelatnosti na televiziju?

I to je isto jedna od stvari na kojima radim. Sa Sinišom Juričićem i Goranom Piršom Pirom pokrećem novu produkcijsku kuću koja će se baviti proizvodnjom komercijalnog programa prvenstveno za televiziju. Bit će tu TV serije, kvizovi… sve što se može dobro prodati.

Vratimo se malo 'Obrani i zaštiti'. Prošlo je godinu dana od svjetske premijere na Berlinaleu. Kakav je život filma godinu dana kasnije?

Imali smo jako bogatu i plodnu jesen. Obišli smo gotovo sve festivale u regiji, ali i šire po Europi. Svi festivali iz regije koji su prikazali film uglavnom su ga i nagradili, a većinom su to bile nagrade Bobi Jelčiću za najbolju režiju. A interes europskih festivala još uvijek postoji. Evo, baš je nedavno film bio prikazan na festivalu u Goteborgu, a uskoro će ići na festivale u Vilnius i Genevu.

Kako je film prošao u hrvatskim kinima?

Prikupio je tri i pol tisuće gledatelja. Iskreno, očekivala sam da će prikupiti duplo i ta mi se brojka čini stvarno poraznom. Uzmemo li u obzir da je film bio svojevrsno festivalsko čudo, pridodamo li tome sve što smo uložili i napravili u promociji, čini mi se da je rezultat od 3.500 gledatelja poprilično loš.


Gdje vidite ključni problem te male brojke?

Mislim da u promociji hrvatskog filma fali potpora distributera hrvatskih filmova. Ako već preuzimaju obvezu distribucije hrvatskog filma, pogotovo filma koji ne očekuje mase gledatelja, distributeri trebaju povući puno jače nego što su distributeri u Hrvatskoj trenutno spremni ponuditi.

Distributeri su, dakle po Vama, slaba karika između domaćeg filma i publike?

Apsolutno! Distributeri koji nisu u stanju kod svojih kinoprikazivača dogovoriti termine povoljne za hrvatski film. Primjerice,' Obrana i zaštita' se u drugom tjednu, pazite u drugom tjednu (!), svog prikazivanja našla u zagrebačkim kinima na programu u 15 i 22 sata. Danas si odlazak u kino možete priuštiti samo ako radite, a stvarno ne znam zbog kojeg ćete to filma izaći s posla ili ga gledati do ponoći pa sutra ujutro umorni ići na posao. Mislim da tu leži važan razlog zašto na hrvatski film ne dolazi više hrvatskih gledatelja.

Gledatelje je, očito, dosta teško dovesti u kino na 'festivalske filmove'. Još teže ih je dovući na filmove mladih autora iza kojih ne stoji velik i uspješan rad. Kako vam se sviđa ideja Nedjeljne Avvanture na tportalu koja filmove mladih redatelja besplatno dovodi u domove gledatelja?

Svaka čast pokretaču projekta Sergeju Stanojkovskom i tportalu na tom projektu. Nema boljeg kanala od interneta da se dođe do mlade publike koju, pretpostavljam, najviše zanima što njihova generacija ima za reći kroz film. Još ako im se pruži mogućnost da besplatno pogledaju film, mislim da ih apsolutno ništa ne sprečava u tome. To je genijalan način komunikacije s publikom, ali i edukacije publike o takvoj vrsti filmova.

Prošlogodišnji Dani hrvatskog filma ipak nisu bili posljednji


Za kraj, dotaknimo se još jedne vruće teme hrvatskog filma. Iz 'bliskih izvora' čuo sam da ste razmišljali prijaviti se na natječaj za organizaciju Dana hrvatskog filma, koji su ovih dana, poput hamletovske ping-pong loptice, bili bacani između biti i ne biti. Zašto niste?

Razgovarala sam s nekoliko kolegica i kolega da se prijavimo i napravimo novi koncept festivala. Na kraju nismo jer je uz Pulu dosta teško naći neko mjesto za hrvatski film. Ovakvi kakvi jesu, Dani nam daju kakav-takav pregled kratkog i srednjeg metra domaće produkcije, ali definitivno ih je nužno modernizirati, promijeniti.

Biste li se prijavili da se ove godine raspiše natječaj?

Nadam se da će moji filmovi ipak dobiti potporu HAVC-a te da neću morati biti egzistencijalno natjerana prijaviti se na takav natječaj. Bilo bi u redu da svakih pet godina dobijem potporu. Da ove godine 'poharam' sve natječaje pa da idućih pet godina budem na miru. (smijeh! )